Premijer Kosova Albin Kurti pozvao je u utorak na uspostavljanje posebnog međunarodnog suda radi istrage i suđenja za zločine poznate kao "snajperski turizam" u Sarajevu, navodeći da je u toj pojavi, prema tvrdnjama koje su se pojavile u javnosti, ulogu imao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Kurti je ove navode iznio na Drugoj međunarodnoj naučnoj konferenciji Instituta za ratne zločine na Kosovu, održanoj povodom 18. godišnjice nezavisnosti Kosova. Kazao je da su, prema informacijama koje kruže, tokom opsade Sarajeva početkom 1990-ih pojedinci navodno plaćali novčane iznose kako bi s brda oko grada snajperima pucali na civile u opkoljenom gradu.
- Ne postoji "žuta kuća", ali postoji sve više informacija i činjenica da je postojao "Sarajevo safari", u kojem se navodi da je ulogu imao predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. Za manju svotu novca, s brda oko Sarajeva moglo se snajperom pucati na bosanske civile u opkoljenom gradu. Za istragu i suđenje zločinima "Sarajevo safarija" bilo bi potrebno angažirati poseban međunarodni sud - rekao je Kurti.
On je dodao da tzv. "žuta kuća" za trgovinu organima u Albaniji, prema njegovim riječima, nikada nije postojala te da je riječ o dijelu, kako je naveo, hibridnog narativa protiv Oslobodilačke vojske Kosova i Albanije.
Govoreći o bivšim čelnicima OVK-a kojima se sudi pred Specijaliziranim vijećima u Hagu, Kurti je ocijenio da je borba OVK-a bila pravedna i nužna za slobodu i opstanak, kao odgovor na, kako je rekao, represivni režim i sistematsku represiju nad kosovskim Albancima.
Komentirajući navode medija koji ga povezuju s aferom poznatom kao "Sarajevo safari", srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je u ranijim izjavama te optužbe odbacio, navodeći da je riječ o "politički motivisanim napadima i neprovjerenim informacijama."
Slučaj, poznat i kao "Sarajevo safari", pokrenuo je italijanski novinar i pisac Ezio Gavazzeni, čije je obraćanje tužilaštvu u Milanu dovelo do otvaranja istrage protiv "nn" osoba koje su tokom rata u Bosni i Hercegovini plaćale vikend snajperske ture radi pucanja na civile u Sarajevu.
I dok Kurti upućuje apel međunarodnoj zajednici, stvarnost u samoj Bosni i Hercegovini ukazuje na duboku pravosudnu paralizu. Naime, predmeti koji tretiraju sistematsko ubijanje civila s brda oko Sarajeva tokom opsade 1992-1995. godine, decenijama čekaju na epilog. Tužilaštvo još od 2004. godine u svojim "ladicama" drži dokumentaciju i slučajeve vezane za snajperske napade, ali značajnog napretka u procesuiranju odgovornih nema.
Čisto radi podsjećanja, 2004. godine su vršene intenzivne pripreme, a početkom 2005. godine zvanično je počeo s radom Posebni odjel za ratne zločine u okviru državnog Tužilaštva. Upravo te 2004. godine počeo je proces prebacivanja predmeta iz Haškog tribunala (ICTY) na domaće pravosuđe. Puna dva desetljeća pravosudne inercije rezultirala su poraznom činjenicom da od te 2004. godine do danas, uprkos preuzetim predmetima i jasnim dokazima o lokacijama snajperskih gnijezda, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije podiglo optužnice za sistemsko ubijanje građana Sarajeva. Ovakav nerad institucija direktno pogoduje zločincima, koji uslijed starosti i smrti izmiču ruci pravde, ostavljajući arhive Tužilaštva kao groblja neiskorištenih dokaza.
Pored zahtjeva za procesuiranjem specifičnih zločina poput "Sarajevo safarija", Kurti kontinuirano upozorava na opasnost od ideologije koja je dovela do agresije na našu državu, povlačeći direktnu paralelu između tadašnjih i današnjih vlasti u Beogradu. On često ističe da je genocid u Srebrenici bio vrhunac zločinačkog projekta "Velike Srbije", te da isti mentalni sklop i danas upravlja srbijanskom politikom prema susjedima. Prema njegovim riječima, bez potpunog prihvatanja odgovornosti i izvinjenja Srbije za dešavanja u Bosni i Hercegovini, trajna stabilnost na Balkanu je nemoguća.
Također, Kurti u svojim medijskim istupima često koristi Bosnu i Hercegovinu kao opomenu za Kosovo, snažno se protiveći bilo kakvom rješenju koje bi podsjećalo na unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine. On kategorički odbija formiranje tzv. zajednice srpskih opština na Kosovu, nazivajući takve koncepte pokušajem "bosnizacije" Kosova i stvaranja novog entiteta poput Republike Srpske, koju opisuje kao instrument srbijanske kontrole i faktor nefunkcionalnosti države. Za njega su opsada Sarajeva i genocid u Srebrenici dokazi neuspjeha međunarodne zajednice da na vrijeme zaustavi represivni režim.
Dok domaće institucije tapkaju u mjestu, prvi konkretni pravni koraci zabilježeni su u inostranstvu. Naime, italijansko pravosuđe nije ostalo nijemo na ove navode. Istražni organi u toj zemlji već su proveli ispitivanje jedne osobe koja se dovodi u vezu s fenomenom "Sarajevo safarija". Ovaj potez milanskog tužilaštva potvrđuje da pravni osnov za djelovanje postoji, te da strane instance, za razliku od domaćih, pokazuju spremnost da rasvijetle pozadinu ovog snajperskog turizma.

