“Dešavaju se velike promjene. Ja sam čitav život u privatnom biznisu. Da mi je prije pet godina neko rekao da ćemo biti u situaciji da uvozimo radnike, ja bih mu se nasmijao u lice. Situacija se promijenila i moramo se prilagođavati tome”, kaže Adnan Smailbegović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije BiH.

Do sada je Bosna i Hercegovina bila poluotvoreno tržište u pogledu radne snage. Naši radnici su mogli ići raditi svugdje po Evropi, ali stranci nisu mogli, u značajnijem broju, doći i raditi u Bosni i Hercegovini. Prvi korak u tom pogledu napravljen je usvajanjem odluke kojom su povećane kvote za zapošljavanje stranih radnika u Bosni i Hercegovini. Vijeće ministara BiH je na prijedlog Ministarstva civilnih poslova BiH donijelo Odluku o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u BiH za 2022. godinu, kojom se u značajnoj mjeri povećava broj radnih dozvola koje se u Bosni i Hercegovini mogu izdati strancima.

TREĆINA NEZAPOSLENIH U BiH NEMA NIKAKVO ZANIMANJE

Prema objavljenoj odluci, broj dozvola u prerađivačkoj industriji za Federaciju BiH je s ranije predloženih 70, na insistiranje Udruženja poslodavaca FBiH, povećan na 300. U djelatnosti proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom predlagač je prvobitno predložio izdavanje pet dozvola za FBiH, a nakon reagiranja Udruženja poslodavaca FBiH, broj dozvola je povećan na 110. U djelatnosti građevinarstva u odnosu na predloženih 30 za Federaciju BiH broj dozvola je povećan na 320. Kada je riječ o djelatnosti prevoza, skladištenja i veza, broj dozvola je s predloženih 10 povećan na 20 u Federaciji BiH. U djelatnosti pružanja usluga smještaja, te pripreme i usluživanja hrane, u sektorima hotelijerstva i ugostiteljstva s ranije predloženih 30, angažmanom Udruženja poslodavaca FBiH, broj dozvola u Federaciji BiH povećan je na 150. Što se tiče djelatnosti informacije i komunikacije, broj radnih dozvola za strance je s predloženih 10 u Federaciji BiH povećan na 110.

Prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, na evidenciji nezaposlenih je 290.000 osoba, a čak jedna trećina nezaposlenih jesu nekvalificirane osobe, bez ikakvog zanimanja. Prema podacima poslodavaca, bez obzira na gotovo 290.000 nezaposlenih, na tržištu fali oko 30.000 radnika, što zbog nekvalificiranosti, što zbog nedostatka određenih zanimanja, što zbog toga što je značajan broj radnika iz Bosne i Hercegovine otišao na rad u inostranstvo.

U Federalnom zavodu za zapošljavanje su primijetili povećan broj oglasa slobodnih radnih mjesta od poslodavaca u Federaciji BiH, ali sve više dobijaju signale da poslodavci na domaćem tržištu rada ne mogu naći odgovarajuće radnike. Stoga u posljednje vrijeme bilježe povećan interes poslodavaca za zapošljavanjem stranaca. Tako su u Federaciji BiH već izdane radne dozvole državljanima dalekog Nepala, i to u građevinskom sektoru za zanimanja armirač, betonirac, zidar i tesar.

Rukovoditeljica odjela ljudskih resursa u kompaniji “Krupa Kabine” iz Bosanske Krupe Aida Fojnica kaže da smo, nažalost, došli u situaciju da moramo uvoziti radnu snagu.

“Čak i radna snaga koju imamo na evidencijama zavoda za zapošljavanje jeste radna snaga koja, nažalost, radi na crno ili se nalazi na radu u inostranstvu, ili su to oni koji su se toliko navikli da ne rade da više i ne traže posao. Hvala Bogu, naša država je tako bogata i poželjna za strane investitore i, ako želimo prosperitet, moramo, kao što to radi i Zapadna Evropa, uvoziti radnu snagu”, kaže Fojnica.

DOBRO JE I DA PENZIONERI MOGU RADITI

Aida Fojnica objašnjava da kompanija u kojoj radi jeste kompanija kojoj je primarna djelatnost metaloprerađivačka, te im fali zavarivača, CNC operatera i inženjera mašinstva.

“Ali ako pogledamo i druge sektore, fale kuhari, konobari, fale doktori, tako da bi bilo korisno preformulisati naš Zakon o radu da i studenti mogu raditi određene poslove. Evo, izmjena zakona je doprinijela da mogu raditi i penzioneri koji su fizički i psihički sposobni, koji mogu biti mentori, primjer za mlade radnike. U zadnje vrijeme imamo takve vrste zaposlenja i njih primamo u radni odnos kako bi privrijedili za sebe i svoje porodice, ali i dali doprinos svojim znanjem i iskustvom cijelom društvu”, kaže Fojnica.

Adnan Smailbegović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije BiH, smatra da je pozitivan signal to što je Vijeće ministara BiH djelimično uvažilo zahtjeve poslodavaca za povećanje kvota za zapošljavanje stranaca.

“U svemu ovome je dobro da čuju naš glas i osjete probleme koje mi imamo i ovo je zaista prvi korak koji, naravno, nije dovoljan. Ono što sada očekujemo jeste da se ubrzaju i pojednostave procedure za zapošljavanje stranaca, jer procedura, pogotovo u Federaciji BiH koja je administrativno složenija, zaista dugo traje. Jedno bez drugoga ne ide, džaba vam povećane kvote ako procedura traje šest mjeseci, i obrnuto, ako imate brzu proceduru, a nemate kvote. To zaista treba sinhronizovati da dođemo u situaciju da možemo računati na stranu radnu snagu. Mi ćemo pripremiti prijedloge za sve nivoe vlasti da možemo ići ka ozbiljnijoj liberalizaciji”, ističe Smailbegović.

Međutim, ono što je brinulo i druge zemlje koje su otvarale svoje tržište rada za zapošljavanje radnika iz inostranstva jeste hoće li zapošljavanje po definiciji jeftinije radne snage smanjiti ili u najboljem slučaju zaustaviti rast plata, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da plate u Bosni i Hercegovini ionako još nisu na zadovoljavajućem nivou. Posebno ako se uzme u obzir inflacija koja je “pojela” teško dostignuti rast plata. Upravo je smanjena ponuda i povećana potražnja za radnicima bila okidač za značajniji rast plata. Kako će na to utjecati uvoz radne snage?

Smailbegović, kao zagovornik uvoza radne snage, kaže da smanjenje plata nije opcija: “Strani radnici, koliko god dolazili iz zemalja koje su siromašnije od Bosne i Hercegovine, teško da mogu biti jeftiniji od naših radnika jer morate im platiti prevoz, smještaj, hranu, a poreski tretman je isti, tako da ovdje nema bojazni od smanjenja dostignutog nivoa plata. Riječ je o tome da je za određene poslove, za određena zanimanja teško naći radnike kod nas i jednostavno ste primorani uvesti radnu snagu. Ovdje se tržište iznivelisalo, ponuda i potražnja su jednaki, ne u ukupnom broju, ali u značajnom broju zanimanja potražnja je značajno veća od ponude i ljudi počinju birati poslove. Građevina, recimo, traži dosta radne snage, a iskreno građevina nije lagan posao i nije više atraktivno zanimanje. Ako imate priliku da izaberete neki drugi posao, nećete se baviti građevinom. To je nešto što se u Evropi dešavalo prije 30 godina. Prije 12-13 godina, dok sam radio u Sloveniji, imao sam upravo taj problem da ljudi nisu htjeli raditi poslove npr. s ljepilima i bojama, pa smo za te poslove morali dovesti strance. Uvijek ima neko ko to hoće da radi, kome je interesantno i ko će raditi i za to platite adekvatno.”

HRVATSKA ZAPOSLILA 78.000 STRANACA

Smailbegović naglašava da na ovu pojavu ne treba gledati negativno, za naše društvo ovo je pozitivan signal, ako ništa, možemo reći: “I mi smo nekome Zapad.”

Uostalom, ovaj proces prolaze i ostale zemlje u našem okruženju. Primjera radi, u Bosni i Hercegovini danas imamo oko 2.500 stranih radnika, dok u Hrvatskoj, koja nije značajno veća ekonomija od nas, danas radi 78.000 stranaca, u Sloveniji imaju 7.000 zahtjeva za radne dozvole za strance mjesečno i njihove službe nisu u mogućnosti da sve zahtjeve obrade na vrijeme.

“Očito je u regiji pritisak i bojim se da ćemo biti zadnji u tom otvaranju tržišta za strance i najgore proći”, kaže Smailbegović.

Otvaranje tržišta radne snage za strance nije samo važno za firme koje trenutno posluju u Bosni i Hercegovini, nego je izuzetno važno za privlačenje novih investicija. Prvi uslov da bi neko investirao jeste da postoje ljudski resursi na određenom području. Ovo je posebno važno zbog sve izraženijeg trenda prebacivanja proizvodnje iz Azije u Evropu.

Pandemija je, kaže Smailbegović, pokazala da se evropsko tržište mora odmicati od Azije i to je šansa za ovu regiju Mediterana. Bosna i Hercegovina ima dobre šanse da se etablira kao jedan od proizvođača za Evropsku uniju.

Čak i inflacija pogoduje prebacivanju poslova velikih evropskih i američkih kompanija u centralnu i jugoistočnu Evropu. Prema pisanju Reutersa, kompanije koje pružaju poslovne usluge za multinacionalne kompanije u centralnoj Evropi su u ekspanziji jer visoka inflacija tjera globalne firme da guraju više posla u regiju kako bi smanjile troškove i povećale profitne marže.

Od Praga i Varšave do Budimpešte, zapadne kompanije već dugo pokušavaju da iskoriste širok spektar obrazovanih, multinacionalnih radnika za eksterne ili offshore poslovne usluge kao što su razvoj softvera, administracija i istraživanje za velike evropske i američke kupce.

Sada, uprkos smanjenju jaza u platama i rastu troškova brže nego u zapadnoj Evropi, centri za poslovne usluge u centralnoj Evropi koji su procvali tokom pandemije primaju više osoblja jer se drugi sektori, poput proizvođača, povlače zbog rata u Ukrajini i rastućih troškova energije.

Sektor poslovnih usluga izrastao je iz gotovo ničega prije 25 godina u industriju koja zapošljava skoro 800.000 radnika širom Centralne i Istočne Evrope, što je sve važniji pokretač za lokalne ekonomije. U ovom segmentu prednjače Poljska i Češka Republika, ali i ostale zemlje Centralne i Istočne Evrope imaju svoje predstavnike u ovom sektoru.

Proizvodni centri evropskih kompanija i kompanije za pružanje usluga evropskim kompanijama su šansa da zadržimo visok nivo ekonomskog rasta u ovim kriznim godinama. Prvi uslov za to jeste da imamo radnu snagu. Ako je nemamo kući, moramo imati način da je u kratkom roku uvezemo. Drugi uslov je stabilnost, bez toga kapital neće doći ovdje.