Ako postoji još uvijek neko kome nije jasno zašto više nikoga ne zanima fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine, zašto se na Bilinom polju na njenim utakmicama okupi manje ljudi nego na sarajevskoj Paradi ponosa, onda neka pročita intervju kojeg je Vico Zeljković, predsjednik Fudbalskog saveza BiH dao jutros jednom sarajevskom portalu.

Vico tuži, Vico i presuđuje. Ne postoje organi Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, ne postoje službe ni komisije. Postoji samo Vico, „mali Milorad“ koji je naumio vladati fudbalom onako kako mu ujak vlada polovinom države. Ili će biti onako kako on hoće ili ćemo sve razvaliti. Postoji samo ono što Zeljković zamisli. Od toga da mu Borac postane prvak pa do toga da otjera Šemsudina Hasića sa mjesta predsjednika mostarskog Veleža.

Da, upravo je to najavio kako će uraditi danas ili večeras na vanrednoj sjednici nekakve komisije koja će se sastati, popiti kiseljak da lakše provare dnevnice, napraviti zapisnik i provesti u djelo ono što je Zeljković zamislio. Kazniti Velež, suspendovati mu stadion i smijenti Hasića sa mjesta predsjednika kluba. (U međuvremenu je najavljeno i napravio.)

Takvo što ne postoji ni u Gvineji ni u Sudanu. Da predsjednik saveza smjenjuje predsjednika nekog kluba. Ali, eto, može i to u Sarajevu, u savezu kojim vlada Dodikov sestrić. I u kojem već tradicionalno oko njega čuči, kao što je čučala i oko svakog drugog predsjednika, gomila klimoglavaca i šićardžija, „sahanliza“ kako ih neko slikovito opisa.

Da odmah budemo jasni, Velež treba kazniti zbog upada navijača na teren. Dešava se to svuda po svijetu, da navijači iskoriste trenutak i utrče u teren. I svuda na svijetu klub koji organizira utakmicu za to bude kažnjen.

Da budemo jasni, stravična je činjenica da je neko napao na vozilo na putu od Mostara ka Sarajevu u kojem su bila trojica ljudi i pokušao ih zapaliti u njemu samo zato što su fudbalske sudije koje su debelo navlačile odluke u korist gostujućeg tima. To što se već godinu dana sudijskim odlukama debelo navlači isključivo klubu čiji je predsjednik bio sestrić je vrlo važno ali nebitno u ovom slučaju. Za tu paljevinu neko mora odgovarati.

Ali nije Zeljković taj koji će piromanima presuđivati niti je Hasić kriv zato što je neko ubacio baklju u mercedes i spalio ga usred Lendave. Time treba da se pozabavi pravosuđe. Ono koje je, među ostalima, uništio i Dodikov potrčko Milan Tegeltija. Isto onako podmuklo kako fudbal sada uništava Dodikov sestrić. Uz pomoć svojih potrčkala.

Za sve što Dodikovi ljudi rade postoji matrica. Od tendera do fudbala.

Šemsudin Hasić je čovjek koji je davno prestao da se boji. Od ratnih godina i pilotskih podviga u uniformi Armije R BiH pa do danas kada je jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u državi, Hasić je u životu stvorio sve svojim rukama. Od svoje farmaceutske kompanije, vinograda i voćnjaka oko Mostara do stadiona Rođeni. Doslovno, jer je na njemu radio sa zidarima, kosio travu i miješao malter zidajući stadion iz blata.  

Hasić nije imao ujaka. Nije imao iza sebe sve te prointere, plakate, komerce, bilborde...  Nije imao gradske uprave, gradonačelnike, morao je plaćati komunalne takse, dozvole, naknade. Hasić je dao sebe klubu kojem je bilo namijenjeno da nestane i oživio ga. Pokazao šta se može kada se oko lijepe ideje slože ljudi i imaju nekoga da ih povede. Zato Hasić ne da na Velež, ne da na sebe i ne da ni na ostale klubove iz inicijative 4R.

Zato Hasić smeta.

Zato smetaju i ostali, zato se šalju sudije sa zadatkom. Utakmicu- dvije ranije konkurentima se podijele ciljano kartoni, nekom žuti nekom crveni, sve da se namjerno oslabi protivnika. Onda se za svaki slučaj pošalje i sudija. I to iste nacionalnosti.

Ovdje faul, ondje penal, tamo se odmahne rukom kad domaćina sruše u šesnaestercu. I tako se postane prvak. Ali se tako i akumulira bijes, baš poput lave koja ovih dana guta Kanarske otoke, koji je negdje morao prokuljati. Jer se otišlo toliko daleko, toliko se drznulo da se jedan klub pljačka usred rođendanske zabave stogodišnjaka koju gleda cijela država.  

Zato Hasić smeta i zato mu je namijenjen gajtan. A to se ne smije dozvoliti. Ne smiju više šutiti ni čelnici ostalih klubova. Jer ovo što se dešava u Mostaru i Veležu sutra će se desiti nekom drugom ko zasmeta, ko se nađe na putu. Mora se Zeljkoviću poslati jasna poruka gdje mu je mjesto i šta mu je nadležnost. Da je tu da postavlja travnjake, pali reflektore i gradi tribine a ne da izaziva požare u tunelima. Ne da mu se sudije i kontrolori zajedno u istom automobilu vraćaju sa utakmica. 

Da može kako hoće, ali ne i dokle hoće.

Ali se isto tako konačno mora poslati i jasna poruka „sahanlizima“ kojima se okružio i bez kojih ne bi mogao ostvariti ništa od onoga što je naumio. Svim tim pilavima, durićima, husićima, topalovićima, džemidžićima... Da se zapitaju je li vrijedno, da razmisle o cijeni rušenja svega decenijama krvavo građenog. Da li je  sav taj komfor, sve te naknade, dnevnice, sav taj privid privilegije vrijedan obraza, ako ga uopće imaju.

Jer vidjeli smo, nažalost, noćas kod Jablanice. I mercedesi gore, zar ne?