Navikli smo da je politika u Bosni i Hercegovini turbulentna, a da su unutrašnja previranja i nedostatak konsenzusa o ključnim pitanjima gotovo konstanta.

U toj dinamici, ulogu igraju i susjedne zemlje, Hrvatska i Srbija, čiji se utjecaj na političke lidere u našoj zemlji nerijetko očituje kroz "konsultacije" u Zagrebu i Beogradu, posebno u trenucima politički bitnih dešavanja.

Dragan Čović, lider HDZ-a, redovno posjećuje Zagreb, dok se Milorad Dodik, čelnik SNSD-a i donedavno predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, upućuje u Beograd. Ove posjete, premda se prezentiraju kao diplomatski susreti, bude sumnju i otvaraju pitanje povjerenja.

Nedavni sastanak Čovića s vodstvom Hrvatskog generalskog zbora u Zagrebu, gdje su glavne teme bile položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, izmjene Izbornog zakona i prava pripadnika HVO-a, samo je jedna u nizu takvih posjeta.

Iako Čović naglašava važnost saradnje s vlastima Republike Hrvatske radi "zaštite pozicije hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini", te ističe evropski put Bosne i Hercegovine, poruke koje stižu iz Zagreba često su u suprotnosti s deklariranim ciljevima stabilnosti i cjelovitosti naše države.

Primjera radi, iz Domovinskog pokreta, stranke koja je dio vlasti u Hrvatskoj, otvoreno se prijeti "trećim entitetom" i "radikalnim rješenjima" za Bosnu i Hercegovinu. Njihova deklaracija, koja zagovara uspostavu nove federalne jedinice pod krinkom zaštite Hrvata, izazvala je iznenađenje čak i kod premijera Hrvatske Andreja Plenkovića.

Opreza nikad dosta

Lučić vs Čović: Personalni rat aktera iz istog ideološkog šinjela

U toj deklaraciji, Domovinski pokret Bosnu i Hercegovinu naziva Hrvatsku "potpisnicom i garantom" Daytonskog mirovnog sporazuma, što nije tačno, te tvrdi da se Federacija "pretvara u bošnjački entitet".

Posebno zabrinjavajuće su prijetnje o rehabilitaciji ideje tzv. "Herceg-Bosne" ukoliko se odbije prijedlog trećeg entiteta, što bi predstavljalo otvoreno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine.

Kako je moguće osigurati povjerenje među političkim akterima u BiH , kada upravo iz Zagreba i Beograda putem njihovih eksponenata  u domaćim prilikama dolaze poruke koje se tumače kao pozivi na komadanje Bosne i Hercegovine? Kada se zagovaraju "radikalna rješenja" i treći entitet, a istovremeno se tvrdi da to nije razbijanje Bosne i Hercegovine, već zaštita prava jednog naroda, prirodno se postavlja pitanje iskrenosti takvih namjera.

Čovićevo insistiranje na izmjenama Izbornog zakona radi "legitimnog političkog predstavljanja" u kontekstu spomenutih prijetnji iz Zagreba dobija drugačiju, mnogo opasniju konotaciju. Bez postignutog kompromisa i sličnog promišljanja svih konstitutivnih naroda, takve izmjene mogu samo dodatno produbiti podjele i stvoriti nestabilnost.

Stalni odlasci na "konsultacije" u susjedne zemlje, praćeni porukama koje se interpretiraju kao potkopavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, stvaraju duboko nepovjerenje.

Za stabilnu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, neophodno je da se sva pitanja rješavaju unutar njenih institucija, kroz dijalog i kompromis, a ne pod utjecajem ili diktatom onih koji se nalaze izvan njenih granica. Samo tako se može izgraditi istinsko povjerenje i osigurati budućnost za sve građane Bosne i Hercegovine.