Hrvatska se suočava s ozbiljnim problemima na tržištu rada, dok s jedne strane vlada rastući manjak radne snage, a s druge strane prisutno je kontinuirano starenje populacije koje ugrožava održivost mirovinskog sustava. I to je samo simptom puno većeg problema. Naime, analiza demografa Tade Jurića za hrvatski “Večernji list” otkriva da svaki dan u Hrvatsku useli 500 osoba iz trećih zemalja, te iseli 110 građana Hrvatske. Istovremeno vrati se 27. Svaki dan umre 147 osoba, a rodi se 90. Svake godine prirodnim putem Hrvatska ostaje bez 17.000 građana s uzlaznim trendom te 40.000 godišnje emigracijom.

Nadalje, Jurić iznosi da se vraća svega četvrtina od ukupnog broja iseljenih. Pritom se iseljava 3500 djece svake godine, dok istovremeno i najbolje demografske mjere mogu podići natalitet za svega 1000 djece godišnje. Jednostavno se ne može roditi onoliko djece potrebne za demografsku revitalizaciju koliko se može iseliti.

Manjak radne snage i priliv stranih radnika

S nedavnim gospodarskim oporavkom, hrvatsko tržište rada bilježi sve veću potrebu za radnicima, posebno u građevinskom, ugostiteljskom i poljoprivrednom sektoru. Iako je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj relativno niska, poslodavci se suočavaju s problemima u popunjavanju radnih mjesta. Brojne kompanije sada se oslanjaju na radnike iz inostranstva, jer domaća radna snaga ne zadovoljava potražnju, bilo zbog nedostatka interesa ili nepostojanja odgovarajućih kvalifikacija.

Prema podacima Ministarstva rada i socijalne politike, trenutno u Hrvatskoj radi preko 110.000 stranih radnika, a većina ih dolazi iz susjednih zemalja kao što su Bosna i Hercegovina, Srbija, ali i iz dalekih zemalja poput Nepala i Filipina. Ovaj priliv stranih radnika, iako značajan, često ne može zadovoljiti potrebe tržišta. Postojeće kvote za zapošljavanje stranaca povećane su nekoliko puta u posljednjih nekoliko godina, ali poslodavci i dalje prijavljuju nedostatak radne snage. Za 2024. godinu kvote su ponovo proširene, no mnogi smatraju da to neće biti dovoljno za zadovoljavanje potražnje.

Poslodavci u sektoru turizma, koji čini jedan od ključnih sektora hrvatske ekonomije, posebno su pogođeni. U sezoni, veliki broj radnika potreban je za usluge u hotelima, restoranima i turističkim atrakcijama, gdje su strani radnici postali nužni za održavanje nivoa usluge. Međutim, dok su strani radnici rješenje na kratki rok, oni sami po sebi ne mogu kompenzirati dugoročni problem starenja domaće radne snage.

Starenje radne snage i prilagodbe mirovinskog sustava

Istovremeno, Hrvatska se suočava sa starenjem populacije, što dodatno otežava situaciju na tržištu rada. Broj radno sposobnih građana starijih od 50 godina raste, dok sve više njih odlazi u mirovinu, ostavljajući prazninu koju nije lako popuniti. Prosječna dob ulaska u mirovinu u Hrvatskoj je nešto ispod 62 godine, što je relativno nisko u poređenju s evropskim prosjekom. S obzirom na produžen životni vijek i smanjenje radno aktivne populacije, postojeći mirovinski sustav postaje sve teže održiv.

Hrvatska vlada je u proteklih nekoliko godina uvela određene mjere kako bi potaknula duži radni vijek, uključujući bonifikaciju za rad nakon 65. godine i penalizaciju za prijevremeni odlazak u mirovinu. Međutim, ove mjere se suočavaju s kritikama, budući da velik broj radnika napušta tržište rada prijevremeno zbog iscrpljenosti ili zdravstvenih problema. Dugogodišnji osiguranici, koji su većinom počeli raditi u ranoj dobi, stječu pravo na odlazak u mirovinu bez penalizacije, ali ostaje pitanje koliko takve mjere mogu smanjiti pritisak na hrvatski mirovinski fond.

VIŠE O TEMI: Tendencije iz analize Svjetske banke

Svjetska banka nedavno je predložila hrvatskoj vladi da pooštri uvjete za raniji odlazak u mirovinu, smanjenjem razdoblja u kojem je moguće otići prije zakonski propisanih uvjeta na samo tri godine. Istovremeno, predloženo je i povećanje penalizacije za prijevremeni odlazak, čime bi se dodatno obeshrabrio raniji odlazak u mirovinu. Prema procjenama, oko 45% novijih umirovljenika koristi neku od opcija za prijevremeni odlazak, dok prosječna mirovina za ovu skupinu iznosi samo oko 572 eura, što je niska naknada koja uveliko utiče na standard života umirovljenika.

Potreba za sveobuhvatnom strategijom

Problem manjka radne snage i starenja populacije predstavlja međusobno povezane izazove. S jedne strane, postojeća radna snaga se brzo smanjuje, a sve je teže zadržati starije radnike u radnom odnosu. S druge strane, priliv stranih radnika, iako značajan, može samo privremeno riješiti problem, dok se ne implementiraju dugoročne mjere koje bi dodatno motivirale mlade ljude za rad.

VIŠE O TEMI: Podaci koji obaraju s nogu: Mlada Afrika i stara Europa

Mnogi stručnjaci predlažu sveobuhvatnu strategiju koja bi uključivala stimulisanje poslodavaca da bolje nagrađuju domaću radnu snagu, kao i prilagodbu obrazovnog sustava kako bi se mladi pripremili za zanimanja koja su trenutno deficitarna na tržištu. Istovremeno, predlaže se i daljnje proširenje poreznih olakšica koje bi omogućile poslodavcima da lakše zapošljavaju domaće i strane radnike na duži rok. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) i Hrvatski ured za osiguranje (HUO) zalažu se za dodatne porezne olakšice koje bi uključivale premije osiguranja za slučaj smrti i dobrovoljno mirovinsko osiguranje, s ciljem smanjenja stresa za zaposlenike i osiguranja njihove financijske sigurnosti.

Regionalni problem

Bosna i Hercegovina se tek počinje suočavati sa značajnom potrebom za stranim radnicima, uglavnom u građevinskom i prerađivačkom sektoru, ali je taj broj još uvek znatno manji u poređenju sa Hrvatskom i Slovenijom. S druge strane, BiH se suočava s velikim odlivom radne snage u zemlje EU, što dodatno smanjuje broj radno sposobnih stanovnika. Procjene govore da BiH godišnje napušta više od 40.000 ljudi, pretežno mladih, a stopa nataliteta je u padu. BiH ima jedan od najugroženijih penzionih sistema u regionu. S obzirom na emigraciju i starenje stanovništva, mirovinski fondovi se suočavaju sa sve manjim prihodima. BiH ima različite penzione sisteme po entitetima, a svaki entitet pokušava naći rešenja za održivost sistema, uključujući podsticanje kasnijeg odlaska u mirovinu i povećanje minimalnog radnog staža.

Srbija, s obzirom na izazove u zapošljavanju, posljednjih godina također sve više koristi strane radnike, iako u manjem obimu nego Hrvatska. Najviše stranih radnika dolazi iz Kine, Turske, Rusije i zemalja jugoistočne Azije, a radnici su uglavnom angažovani u građevinskom sektoru i teškoj industriji. Srbija bilježi intenzivan odliv mladih, što dodatno doprinosi starenju populacije. Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, godišnje iz Srbije odlazi oko 50.000 ljudi, najčešće mladi i visoko obrazovanih, što ozbiljno smanjuje radno sposobnu populaciju. S obzirom na smanjenje broja radnika i produženje životnog vijeka, Srbija je također uvela mjere za stimulaciju kasnijeg odlaska u mirovinu. Penzioni sistem je pod pritiskom, a u budućnosti se očekuje daljnje produženje radnog vijeka i veća penalizacija za prijevremeni odlazak u penziju.

U Sloveniji je posljednjih godina porastao broj stranih radnika, najviše iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Strani radnici su ključni u sektorima građevine, ugostiteljstva i logistike. Trenutno u Sloveniji radi više od 100.000 stranih radnika, što predstavlja oko 11% ukupne radne snage.

Slovenija ima jednu od najstarijih populacija u Evropskoj uniji, a statistike pokazuju da svaki peti stanovnik ima preko 65 godina. Ovaj trend starenja, zajedno s niskom stopom nataliteta, izaziva pritisak na mirovinski sistem. Slovenija već duže vreme radi na reformama mirovinskog sistema. Zakon o mirovinskom osiguranju stimulira rad i nakon 65. godine kroz bonifikacije, dok je penalizacija za prijevremeni odlazak u mirovinu značajna. Ipak, uprkos ovim mjerama, Slovenija se i dalje suočava sa izazovima u održivosti mirovinskog fonda.

Ovi izazovi nisu specifični za zapadni Balkan već se protežu kroz sve zemlje EU, a posebno su izraženi u zemljama poput Njemačke, Italije, Španije i drugih s nižom stopom nataliteta i sve starijim stanovništvom. Što se tiče zemalja regije, iako se stepen zavisnosti o stranim radnicima razlikuje, Slovenija ima stabilan priliv stranih radnika, dok Srbija, BiH, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Kosovo tek započinju sa većim angažmanom radnika iz inostranstva kako bi popunile praznine na tržištu rada. Starenje populacije i emigracija mladih su zajednički izazovi za sve zemlje Zapadnog Balkana, što nameće hitnost reformi mirovinskih sistema i prilagođavanja tržišta rada kako bi se očuvala održivost ekonomije i socijalne sigurnosti u budućnosti.