Kad sam u mladosti napisao kratku priču Ignis sanat kao dio istraživanja bosanskog srednjovjekovlja, nisam ni slutio da će ona godinama kasnije biti uvrštena u francuski časopis posvećen bosanskoj kulturi i umjetnosti. Ta uzrečica inkvizitorskih vojnika sa značenjem Vatra liječi otvorila mi je put u jedan svijet kojim sam se čitav život bavio od pripovjedačke knjige Karta vremena do romana Sokolarov sonet.
Nisam siguran kad sam prvi put čuo za Tajnu knjigu, ali otad nisam prestajao povremeno o njoj razmišljati.
I tajna se uvijek produbljivala.
Činilo se da nam u njoj uvijek ostaje nešto skriveno i da tumačenje zahtijeva zaboravljeno znanje, napadano sa željom da bude izbrisano.
Znao sam za dolazak inkvizitorskih služnika kojima je neka Crkva bosanska toliko smetala da su je odlučili zatrti. Tajna knjiga bila je voditelj do opasnog izvora, a za egzekutore Inkvizitorija su izabrani dominikanci. Gospodnji psi. I činili su to s toliko odlučnosti i sistema da su iza njih ostajale samo lomače i nejasni tragovi koje nije bilo moguće iščitati i pojasniti.
Nakon nekog vremena, nezadovoljni naručioci poslali su franjevce. Ta je priča toliko nevjerovatna da bi jedino studija mogla odgovoriti šta se sve tad dogodilo.
Tako je moguće vidjeti u Hrestomatiji starije bosanske književnosti koju je priredila Herta Kuna jedan fragment koji je ostao sačuvan na koricama knjige pod nazivom Margaritarum, koja je pripadala inkvizitoru Dominiku Gangali. Pri povratku iz Bosne on je njime učvrstio korice i sve što se tih zavičajnih dana zbilo:
O človiče, kada ti diš: „Oče naš ki jesi nebesih“ i ispovidaš da imaši roditelja na nebesih kako oca, i kada povidaš sebi: imajući oca na nebesih – pokaži nebeski život i hotĕnje oca...
Tajne o patarenskoj zemlji i njenoj crkvi ostale su s puno nejasnosti.
Sva poređenja s katarima i ostalim evropskim iskustvima samo ustoličavaju tu posebnost.
I posve neopravdano (osim osvajačkih želja) neprekidno potkazivanje od strane susjeda koje je dovelo do inkvizitorskih intervencija.
Tako su se događali samo zločini, ognjem i mačem, a svi mogući dokazi su na isti način nestajali.
Knjiga Peto evanđelje koju je napisao Mario Pomilio otvara pogled ka jednom posebnom evanđelističkom viđenju.
Ivan u svom drugom evanđelju kazuje tajne stvari (Apokryphon Joannis).
Nikad to nije bilo priznato, niti kanonizirano, ali o njemu se uvijek govorilo, kao što se govorilo o temeljima Crkve bosanske, patarenstvu i katarima.
Na njih se nikad nije išlo argumentima, nego šutnjom, vatrom i mačem.
A uvijek je bila u pitanju nova apokalipsa.
Otkrivenje koje otvara oči u zazidanom svijetu i pokušava odgovoriti na dva pitanja: Koje je porijeklo zla? i Kako možemo pobjeći od zala ovoga svijeta i vratiti se u nebeski dom?
Ne znam kako na to možemo odgovoriti svojim predšasnicima.
Ili će to pitanje zajedno s čovjekom nastaviti živjeti u ovom svijetu?
Bosansku priču nikad ne smijemo zaboraviti, jer ćemo je ponovo živjeti na turobni, već proživljeni način.
S nešto više lucidnosti moguće je vidjeti u njoj ono što dosad nismo vidjeli, a što otvara oči i staze o kojima nismo ni razmišljali.
Vidjeti Neum:
Nijedan rat još nije završen
a trojanski konji ponovo tutnje
Ahilov štit i oružje
stoje pred kapijama misli
Iz humka raste nehumak
iz uma neum
Oskudni su pjesnici
u bogatom vremenu
Neron je, kažu, bio veliki pjesnik
ovjenčan nagradama i laskavcima
I Borgia je volio pjesnike
a tek Lucrezia
Kedrovi se vjenčavaju
s čempresima
Samoća je ljubavna pjesma
a neum njena postelja
Mudrije je tijelo od večeri
ženo iz Neuma
Šta bi rekle vile brodarice
šta bi rekle nevjeste rusalke
Uz slap žeđi
uspinje se putnik
Nikad nisam vino dotakao
nikad nisam do usana tvojih
Uman se je tespih pokidao
brojanice od gatkinih riječi
Dva bunara tu svoja prepoznah
tvoje oči ženo iz neuma
Za zaumnim vinom
dalje ide putnik
Uđe li u imperatorovu kočiju
hoće li ikada stići svoja bosa stopala
Uđe li u krčmu
hoće li otkriti samoću svoju u vrču
Uđe li u metež na trgu
gdje će otpuzati njegova zmijska snaga
Munja
u koju je istočio svoju moždinu
A kroz malu klepsidru neprestano sipi
pijesak od krupnih riječi.
