Kad sam došao na studij u Zagreb, jedno od iznenađenja koje me je dočekalo bio je i Mali princ.

Svi su govorili o toj knjizi. I njemu.

Znao sam za nju, ali nisam je dotad pročitao.

Nije je bilo u našoj školskoj lektiri.

Programi su bili različiti. I u njima naslovi koji su odražavali pogled na svijet njihovih sastavljača.

Školski programi se u svakom vremenu preobražavaju i pokazuju nam lice toga vremena.

Zagrepčani s kojima sam se sprijateljio čudili su se.

Čim sam je pročitao, kupio sam jedan primjerak i otad je knjiga putovala sa mnom u putnom kovčegu kao tajna dragocjenost. Mijenjali su se prijevodi i izdanja, ali Mali princ je uvijek bio tu.

I više. To moje zakašnjelo prijateljstvo otvorilo je niz dotad neviđenih mogućnosti.

Saint-Ex postao je moj nevidljivi saputnik.

Pročitao sam sve njegove knjige i istraživao povezanost među njima. Strpljiv i uporan čitač s idejom kod pravog izbora uvijek je nagrađen. Impresionirala me je knjiga Zemlja ljudi. Nezaboravan je prizor u vozu, prepunom poljskih izbjeglica i lice djeteta među njima. To lice živi svoj san u nekom drugom svijetu i živjet će ga i dalje poput Malog princa.

Zaista je Saint-Ex poseban pisac.

Njegov svijet je istovremeno simboličan i stvaran, onoliko koliko smo to u stanju prepoznati.

Gledao sam u proteklom vremenu različite animacije i izvedbe koje su pokazivale suštinu knjige. Svaka je zapravo svjedočila o svom pogledu.

Orson Welles govorio je tekst knjige s jednakim uvjerenjem kao i kad je bio Macbeth.

To je magija Malog princa.

I zato je čitanje djetinjstva čitanje svijeta kakav bi (ili sličan) mogao biti.

Saint-Ex bio je takav za života, a sve što se dogodilo nakon nestanka djeluje kao maloprinčevska saga koja nikad nije dokraja pročitana. Djelići priče pojavljuju se povremeno i zauzimaju svoje mjesto u neobičnom piščevom usudu.

I uvijek nam otvaraju mogućnost da se zapitamo šta se zaista dogodilo i je li to u njegovim tekstovima već nagoviješteno. Naravno da jeste, ali ostaje pitanje je li to moguće odgonetnuti.

Svijet zaista ima toliko mnogo lica.

Nedavno sam dobio Nagradu “Mali princ”.

To je priznanje knjigama koje sam na jednostavan način prvotno pričao svojoj djeci, a potom ih zapisao i objavljivao u godinama što su slijedile.

Tako je nastao neobičan ciklus. Uvijek osjećam dragost kad pomislim na nj.

Iz knjige u knjigu proširuju se svijet i igra.

Svijet je veliko igrište, a igra način na koji ga možemo svakodnevno upoznavati.

Igra je duša svijeta.

I svijet je s njom mnogo ljudskiji, kao što je djetinjstvo uvod u doživljaje i viđenja.

Zato sam bio radostan.

Ipak, bolest mi je onemogućila putovanje.

Nagradu je primila moja Ajnuša. Pročitala je izjavu i zahvalu koju sam u vezi s tim napisao.

I to je bio magijski trenutak.

Jedan u nizu onih koji traju dok istražujemo mogućnosti igre i njenog mjesta u priči.

Navodim napisano i pročitano:

Bez obzira na to jesu li mitski ili fikcionalni, mnogi poznati književni likovi imaju upečatljiv pogled na svijet. Takav je Helenin svjetonazor. Takav je naravno i Odisejev. Biram iz tog svijeta i Gargantuu (s njim i Pantagruela), Don Quijotea i Hamleta. Fausta.

Mali princ je poseban među njima.

Moguće je pronaći njemu slične u povijesti, u sačuvanim knjigama antičkih pisaca ili zbirkama poput 1001 noći, bajkama cijeloga svijeta.

Njegov pogled je naizgled bezazlen, a zapravo je uvijek iskušenje duha koji se zadesio u svijetu u kojem se zadesio (kao usnuli dječak iz knjige Zemlja ljudi Saint-Exupéryja čije lice je poput lica Mozarta ili Chopina).

Mali princ svojim postupcima vraća nadu u svijet. Nepotkupljivu ljubav i brigu za nju.

Kad se srušio avion njegovog pisca u posljednjem zadatku, pronašli su nakon dugog traganja olupinu. Ona je sad u muzeju.

Mali princ se nije utopio.

On živi na mnogim mjestima u svijetu.

Nadam se i u mojim knjigama za mlade i sve koji se tako osjećaju i gdje sam pokušao ostvariti njegov i svoj govor.

Mali princ živi i u Tuzli gdje su mu djeca svojim crtežima načinila čitav novi svijet u kojem živi u svakom crtežu.

Kao što živi i u lijepom malom kipu Enesa Sivca načinjenom prema crtežu Saint-Exupéryja.

Hvala!