Vijeće Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MICT) za sutra je zakazalo izricanje pravosnažne presude ratnom komandantu Vojske Republike Srpske, generalu Ratku Mladiću, On  je prvostepenom presudom, u novembru 2017. godine, osuđen na doživotni zatvor.

Presudu kojom Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i MICT kao njegov pravni nasljednik zatvaraju svoj posljednji slučaj direktno povezan s ratom u Bosni i Hercegovini izreći će Žalbeno vijeće kojim predsjedava sutkinja Prisca Matimba Nyambe a ostali su članovi Aminatta Lois Runeni N’gums, Seymour Panton, Elizabeth Ibanda-Nahamya i Mustapha El Baaj.

Za Bošnjake i Hrvate dileme nema. Ratko Mladić je ratni zločinac i pitanje je samo koliko će godina zatvora pravosnažno dobiti. I hoće li biti presuđen za genocid i u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine, ne samo za onaj koji su njegove trupe počinile u Srebrenici u julu 1995. godine.

Sa druge strane, za većinu Srba, Mladić je ili ratni heroj ili nevina osoba kojoj se nepravedno sudi u Haagu. Tu tvrdnju temelje uglavnom na presudama. Haški tribunal je u 24 godine djelovanja optužio 160 osoba za ratne zločine. Velika većina bili su upravo Srbi.

Nakon suđenja koje je trajalo više od pet godina, tokom kojeg su saslušani iskazi čak 592 svjedoka optužbe i obrane, odbačen je jedino dio optužnice koji ga je teretio za zločin genocida u općinama u kojima su snage pod Mladićevom komandom 1992. godine provele masovne etničke progone te pobile ili protjerale najveći dio Hrvata i Bošnjaka.

Upravo je taj dio prvostepene presude razlog što se pravosnažna presuda s nestrpljenjem iščekuje u Bosni i Hercegovini. Posebno u Prijedoru, gradu u kojem je u samo nekoliko mjeseci ljeta 1992. godine ubijeno 3.176 Bošnjaka i Hrvata, među njima 102 djece. Najmlađa žrtva bio je dječak Velid Softić, koji je imao svega dva mjeseca kada je ubijen. Lokalne srpske vlasti su 31. maja 1992. godine naredili da svi koji nisu Srbi označe svoje kuće bijelim čaršafima a po izlasku iz kuće istaknu bijelu traku oko ruke kao dokaz lojalnosti srpskim vlastima.

“Trebali bismo se nadati, iako ne očekivati, da će biti poništena njegova oslobađajuća presuda po jednoj tački genocida i da će biti proglašen krivim za genocid 1992. godine u pet bosanskih općina, na koje se tužiteljstvo žali. To bi ispravilo zabludu koja proizlazi iz presuda MKSJ-a, da se genocid u Bosni i Hercegovini dogodio u Srebrenici tek u ljeto 1995. U stvarnosti, genocid se dogodio širom Bosne, počevši od 1992. godine”, kaže Marko Attila Hoare historičar sa sarajevske School of Science and Technology.

Proglas o bijelim trakama bio je prvi put, nakon nacističkog proglasa iz 1939. godine, da su članovi jedne etničke ili religijske skupine na ovakav način bili obilježeni što je predstavljalo uvod u etničko čišćenje koje je je kulminiralo protjerivanjem 50 hiljada ljudi. I otvaranjem tri koncentracijska logora, Trnopolje, Omarska i Keraterm u kojima je bilo zatočeno 30 hiljada ljudi.

Haag to sve skupa nije presudio kao genocid a iako se nadaju da će presudom Mladiću to biti promijenjeno, žrtve prijedorskih logora ipak nisu optimisti. „Bitno je da se konačno dokaze i genocid u Prijedoru i ostalim opstinama, ali s obzirom na presudu Radovanu Karadžiću i ranije izjave glavne sutkinje, teško da će se to desiti”, kaže Satko Mujagić, bivši logoraš prijedorskih logora.

"Potpuno je nebitno da li će Mladić dobiti 20, 30 ili 40 godina ili doživotnu jer njemu je svaka kazna viša od deset godina doživotna. Bitno je i tragično to da nacizam kod većine Srba i dalje kolo vodi, uprkos svemu što je u ime srpstva već učinjeno. Srbiji nužno treba Willy Brandt, onaj pravi je 25 godina nakon rata pao na koljena u Varšavi, ali pored Dodika, Vučića, Dačića, Vulina, puno će vode proteći Drinom prije nego što se neko normalan pojavi u Srebrenici i zasluži onaj cvijet na reveru."

 

Prvostepenom presudom Sudsko vijeće ICTY-a zaključilo je kako je Mladić zločine počinio učestvujući u četiri udružena zločinačka poduhvata. Prvi je činio sveobuhvatni plan s ciljem da se Bošnjake i Hrvate trajno ukloni s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo a drugi je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja. Cilj trećeg udruženog zločinačkog poduhvata bilo je eliminiranje Bošnjaka iz Srebrenice, dok je četvrti imao za cilj da se pripadnici mirovnih snaga UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba.

Mladić je godinama bio u bijegu skrivajući se najprije u dobro zaštićenim vojnim objektima po BiH da bi se ispostavilo kako je nakon toga pobjegao u Srbiju gdje je bio pod zaštitom vojske i političkog vrha predvođenog Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Koštunicom. U maju 2011. ipak je uhapšen u selu Lazarevo. Iako je tadašnji predsjednik Srbije, Boris Tadić nakon hapšenja izjavio da je okončan jedan težak period historije, čini se da je Mladićevo i naslijeđe Radovana Karadžića i dalje veoma živo.

Tribunal je svojim presudama trebao doprinijeti da se zločini počinjeni u Bosni više nigdje ne ponove, ali su danas u Bosni i Hercegovini sve jači glasovi kojima se ratni zločinci slave kao heroji. Svakoga dana na ulicama u nekom od bosanskih gradova osvane mural u znak podrške Ratku Mladiću ili drugim ličnostima iz srpske historije. I ne samo u Bosni, Mladić i Karadžić postali su inspiracija masovnim  ubicama u Norveškoj ili na Novom Zelandu.

Suđenje Ratku Mladiću trajalo je 47 mjeseci, od maja 2012. do aprila 2016. godine. Prvi put u sudnici Haškog tribunala Mladić se pojavio u julu 2011. godine. Ovaj predmet smatra se najtežim i najskupljim u historiji rada suda. Prema nekim procjenama, suđenje je koštalo osam miliona eura. I sada bi konačno, deceniju nakon što se prvi put pojavio u sudnici, trebalo biti okončano, u utorak osmog juna 2021. godine.