Kada na svečanosti otvaranja Igara, olimpijski plamen uđe na nacionalni stadion u Tokiju, japanski premijer Yoshihide Suga će odahnuti. Suga je inzistirao da se ovotakmičenje održi, unatoč protivljenju velike većine Japanaca - 86% se, prema anketama, boji novog vala ili nove varijante virusa tokom Igara. Čak je i car Naruhito "zabrinut".

Ulog je velik na ovom turniru koji će ipak biti održan bez publike, usred četvrtog vala u Tokiju. Premijer zbog Igara riskira svoju poziciju na općim izborima koji se moraju raspisati najkasnije u oktobru. Zemlja je puno toga stavila na kocku, pogotovo je u pitanju ekonomija. Prema mišljenju analitičara, s obzirom na ograničenja nametnuta kapacitetom i mobilnosti, Japan finansijski nema puno koristi od održavanja ovog događaja. Ali može puno toga izgubiti.

Da je sve išlo kako je planirano kad je japanska prijestolnica predstavila kandidaturu, to su za zemlju trebale biti "Igre oporavka". Poput onih u Tokiju koji su 1964. obilježili povratak Japana u međunarodnu zajednicu nakon poratnog ostrakizma i one koje su trebale bviti održane 2020. trebali su proslaviti ponovno rođenje nakon trostruke katastrofe u Fukušimi prije deset godina, kada su potres, tsunami i najgora nesreća u nuklearnim elektranama u svijetu u posljednjih trideset godina ostavili više od 20. 000 mrtvih i devastirali taj dio Japana.

Čak je i odgoda izazvana pandemijom prošle godine podcrtala tu ideju. Igre će, rekao je tadašnji premijer Shinzo Abe, obilježiti oporavak, da, ali ovaj put ne samo japanski već i globalni, nakon poraza virusa.

Nije bilo baš tako. Japan, koji je posljednjih mjeseci preplavljen četvrtim valom infekcije, strahuje zbog mogućnosti da taj događaj postane žarište superzaraze koja pokreće peti val.

Analiza Instituta za istraživanje života Dai-ichi, koju je potpisao glavni ekonomist Toshihiro Nagahama, procjenjuje da bi novo vanredno stanje u Tokiju i proširenje ka jugu moglo značiti gubitak od 1,2 milijardi jena. "Neizbježno je da će zbog vanrednog stanja biti pojačan pritisak da se ograniče privredne aktivnosti", kaže Nagahama.

Istraživački institut Daiwa izračunao je prije novih mjera, najavljenih u četvrtak, da će ekonomska korist tokom Igara iznositi 520 milijardi jena, od čega će 70 milijardi dolaziti iz potrošnje  sportskih delegacija i gledatelja (ako ih bude).

Izvršni ekonomist Nomura istraživačkog instituta, Takahide Kiuchi, također procjenjuje štetu koju će nova hitna situacija nanijeti na oko milijardu jena. Kiuchi vjeruje da bi, da su održane u normalnim uvjetima, Igre ostvarile dobit od 1,81 milijardi jena. Na blogu svoje institucije ističe da bi se bez gledatelja na tribinama ekonomske koristi smanjile na 91,9% onoga što bi Igre s punim gasom generirale. No, Kiuchi je tada upozorio da bi "ako bi održavanje Igara izazvalo drastičan porast slučajeva COVID-a, prisiljavajući tako vladu da proglasi novo vanredno stanje, ekonomski gubici bili bi znatno veći."

Slično smatra konzultantska firma GlobalData. Njihov analitičar Aditi Dutta Chowdhury komentira da „veliki sportski događaji, poput Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, generiraju ulaganja u infrastrukturu, koja najviši nivo dosežu dvije ili tri godine prije događaja. U slučaju Olimpijskih igara u Tokiju, aktivnosti građevinskog sektora pokazale su izvrsne performanse između 2018. i 2019. Tokom samog takmičenja dobit se generira potrošnjom gostujućih sportaša, stranaca koji posjećuju gradove domaćine i domaće publike.“

S obzirom na ove faktore, Global Data vjeruje da će, s obzirom na neizvjesnost i zabranu posjeta stranaca, Igre vrlo malo pridonijeti japanskom privrednom rastu, jer "neće nadoknaditi gubitke generirane čestim ograničenjima za japanske gradove" nametnutim u borbi protiv pandemije. Činjenica da je većina Japanaca protiv sportskog mega-događaja može naštetiti posjećenosti različitih takmičenja.

No, unatoč tome, ono što bi predstavljalo katastrofu bilo bi veliko izbijanje koronavirusa kao rezultat Igara, što bi natjeralo vlast na nametanje novih ograničenja u zemlji u kojoj je kampanja vakcinisanja započela vrlo sporim tempom, manje od 15% japanske populacije, od 120 miliona ljudi, je primilo dvije doze.

Kao i ostatak velikih ekonomija, osim Kine, i Japan je teško pogođen pandemijom. Premijer Suga je najavio novo zdravstveno stanje koje će biti na snazi ​​do 22. avgusta u Tokiju, s obzirom na porast broja oboljelih. To je četvrti val u glavnom gradu. Prethodne su hitne situacije uzrokovale smanjenje japanskog BDP-a od 4,8% u 2020. i 3,9% u prvom tromjesečju godine.

Prije nego što su se prve infekcije koronavirusom počele otkrivati ​​na njegovom teritoriju, Japan je već ušao u 2020. godinu s osjetljivom situacijom. Učinak supertajfuna Hagibis i povećanje poreza na potrošnju, s 8 na 10%, ostavili su njegovu ekonomiju u 2019. na rubu tehničke recesije.

Kako bi pokušala ublažiti ekonomske učinke covida, Vlada je tokom 2020. godine odobrila gigantske pakete poticaja u vrijednosti od tri milijarde dolara. Mjera koja je za 102 milijarde jena proširila ionako golem japanski dug, najveći od industrijaliziranih zemalja: 1.216 milijardi jena ili oko 12,3 milijardi dolara, 257% svog BDP-a. A, prema novinama Nikkei, Suga razmatra novi krug poticaja prije raspisivanja izbora u septembru.

Očekuje se da će najnovija ograničenja i sporo vakcinisanje zadržati negativne pokazatelje. Oporavak bi trebao započeti u drugoj polovici godine, nakon što se vakcinisanje ubrza i potrošnja se vrati na svoje uobičajene obrasce. Ako sve bude u redu i ne bude petog vala koji znači nove stroge mjere, početkom 2022. Japan će doseći nivo BDP-a prije pandemije i te će godine ekonomija rasti za 2%.

Postoje neki znakovi opreznog optimizma. U maju je izvoz rastao najvišom stopom od 1980. godine, 49,6%. Prodaja Kini porasla je za 23,6%; SAD-u, 87,9% Istraživanje Banke Japana o povjerenju proizvođača pokazalo je početkom ovog mjeseca da velike firme očekuju povećanje kapitalne potrošnje za 9,6% u fiskalnoj godini koja je upravo završila.

Ali Japan isto tako nastavlja bez rješavanja svojih višegodišnjih strukturnih problema koji su doveli do gotovo ravnog rasta u posljednja tri desetljeća. Starenje stanovništva, kašnjenja u digitalizaciji u poređenju sa drugim naprednim zemljama i oskudna uključenost žena koje su suočene s nižim nadnicama u odnosu na muškarce, neke su od pošasti treće najveće svjetske ekonomije.

Niska produktivnost je još jedna: Japanski centar za produktivnost pokazuje da je nacionalna produktivnost po radniku padala za 0,3% godišnje između 2015. i 2019., dok je produktivnost po satu u istom razdoblju rasla samo 0,4%. Oni su, prema samoj japanskoj vladi, najniži među sedam najrazvijenijih zemalja na svijetu.