Nedavna smrt Georgea Blakea, legendarnog britanskog špijuna koji je radio za KGB, kojeg i danas slave kao heroja u Rusiji, označila je kraj jedne ere u kojoj je ljudski faktor bio sve.
George Blake pokopan je u Aleji heroja na poznatom moskovskom groblju Troekurovski. Na zvuk ruske himne i uz pozdrave nacionalne počasne garde. Blake je bio legendarni britanski dvostruki agent, koji je špijunirao za Sovjetski Savez u jeku Hladnog rata prije nego što je otkriven, osuđen i pobjegao u filmskom bijegu 1966. godine.
Uz nadgrobni spomenik sa imenom Georgija Ivanoviča Bechtera, što je ime pod kojim je živio od dolaska u SSSR, gdje je dobio čin pukovnika KGB-a, nakon sahrane su poslagani brojni vijenci Jedan je poslao ruski predsjednik Vladimir Putin.
Smrću Blakea, jednog od ključnih dvostrukih agenata u historiji 20. stoljeća, 26. decembra završena je era špijunaže iz Hladnog rata.
Bilo je to vrijeme koje je potpuno promijenilo koncept obavještajnih agencija a koji je u mnogim svojim djelima vjerno prikazao John Le Carré, majstor špijunskog romana i bivši agent, koji je također umro prošlog decembra.
Do pokretanja sovjetskih tajnih službi 1920-ih, špijunaža se sastojala u osnovi od kupovine informacija od agenata drugog ranga na suprotnoj strani, motiviranih inatom, nezadovoljenim ambicijama ili zbog potrebe za novcem. Ono što je obavještajno vodstvo SSSR-a predlagalo od 1930-ih bilo je nešto mnogo ambicioznije: pripremiti i infiltrirati svoje agente i omogućiti im da tijekom narednih desetljeća razvijaju karijeru. Bio je to put koji ih je vodio do položaja moći u neprijateljskim organizacijama koje su uništavali iznutra. I bili su vrlo uspješni.
KGB je uspio preuzeti ogromnu imovinu. Blake nije bio jedini koji je otkrio desetine agenata ili čije su vrijedne informacije omogućile SSSR-u da naruši, na primjer, čuveni berlinski tunel kojim se anglo-američka špijunaža, između ostalog, služila za presretanje sovjetskih telefonskih razgovora.
Ili od raznih dvostrukih agenata koji su pomogli KGB-u da dobije tajne o američkom programu nuklearnog oružja i omogućili im da napreduju u razvoju vlastite bombe.
Moćna sovjetska obavještajna služba regrutirala je petoricu britanskih muškaraca, prioadnika aristokratije, studenata Cambridgea i postavila ih na istaknuta mjesta 1930-ih. U vrijeme izbijanja Drugog svjetskog rata, Guy Burgess, Antony Blunt, Donald MacLean, John Cairncross i Kim Philby, poznati kao Cambridge Circle, već su zauzimali važne položaje u britanskoj administraciji sa kojih su špijunirali za Ruse.
Burgess je postao pouzdani suradnik Winstona Churchilla, Blunt osoba koja je desetljećima bila odgovorna za kraljevsku umjetničku galeriju. Philby, kojeg mnogi smatraju najvećim izdajnikom Hladnog rata, ali i najvećim dvostrukim agentom svih vremena, popeo se do čina šefa sovjetske kontraobavještajne službe i veze između britanske obavještajne službe i CIA-e.
Njegova izdaja bila je toliko brutalna da je 1960-ih on upotpunosti demontirao britansku obavještajnu službu do te mjere da ju je se moralo ponovno izgraditi. On je bio i osoba koja je otkrila Davida Cornwella, koji je svoje romane napisao pod imenom John Le Carré.
Snazi sovjetskih tajnih službi, koje su još više ojačale u boljševičkom sistemu, dodan je još jedan element koji je igrao važnu ulogu u regrutaciji dvostrukih agenata: ideologija.
"Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća sovjetska je obavještajna služba uvelike profitirala od simpatija lijeve mladeži prema SSSR-u kao otjelovljenju ideje ljevice, a kasnije kao bastiona antifašizma", naglašava Leonid Mlechin, historičar sovjetske tajne službe.
Krug Cambridgea, prvo Blake i neki drugi, tvrdili su da su se pridružili KGB-u zbog ideala socijalizma, borbe protiv nejednakosti i nepravde.
Često je, primjećuje Mlechin, špijuniranje bilo povezano sa ekonomskim interesom. Poput slučaja bivšeg časnika CIA-e Aldricha Amesa, koji se prijavio za KGB i špijunirao SSSR između 1985. i 1991. Ili bivšeg agenta FBI-a Roberta Hansena, koji je također upućen Sovjetima, za koje je radio od 1979., a zatim je surađivao s Rusima dok nije otkriven 2011.
Dvojica dvostrukih agenata, koji služe doživotne kazne u zatvorima s maksimalnom sigurnošću u SAD-u, radili su isključivo za novac.
Naravno, bilo je i bolnih poraza. Sovjetske tajne službe također su pretrpjele velike udarce, kao u slučaju Olega Gordievskog, pukovnika KGB-a koji je otišao raditi za MI6 i uspio pobjeći u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje i danas živi u zaštiti. Ostali su zarobljeni i pogubljeni.
Kao gotovo nigdje drugdje, SSSR je počastio svoje dvostruke agente smatrajući ih istinskim herojima. George Blake primio je Lenjinovu medalju po dolasku u Moskvu 1966. godine, nakon legendarnog bijega. A prije njega nekoliko članova kruga Cambridgea su također odlikovani. Iako su se te počasti uglavnom dobijale u tajnosti.
U to je vrijeme špijunaža bila tabu u SSSR-u. O tome se nije raspravljalo u javnom životu, čak ni u beletrističkim romanima ili filmovima. Do dolaska u sjedište KGB-a Jurija Andropova, tvrdog komuniste koji shvaća da SSSR više nema privlačnost kakvu je imao 1930-ih i da više nema gomile mladih ljudi otvorenih za saradnju.
Tada počinje gigantska propagandna kampanja u kojoj su Blake, MacLean i Kim Philby, koji su do tada godinama živjeli u Moskvi potpuno zaboravljeni, vraćeni u javni život. "Andropov je po svaku cijenu htio pokazati da će onaj ko sarađuje sa službama živjeti dobro", kaže Mlechin.
Analitičari i čelnici KGB-a rekli su da, unatoč svemu, njihovi sovjetski nadređeni nisu u potpunosti vjerovali dvostrukim agentima smještenim u Moskvi. Na primjer, Philbyju je trebalo više od deset godina da kroči u legendarno sjedište obavještajne agencije SSSR-a.
Danas Philby počiva nekoliko kilometara od Blakeovog nadgrobnog spomenika, na groblju Kuntsevo, zajedno s drugim sovjetskim herojima poput Španca Ramóna Mercadera, tajnog agenta koji je 1940. u Meksiku izvršio atentat na Leona Trockog. Slavljen kao ruski domoljub, ima svoju poštansku marku, posvećena mu je izložba i trg u moskovskom naselju koji nosi njegovo ime.
Danas, nakon nekoliko vrlo ozbiljnih zastoja u radu njegovih obavještajnih službi, poput neuspjelog trovanja bivšeg špijuna Sergeja Skripala 2018. ili nedavnog slučaja trovanja političkog protivnika Alekseja Navalnog, ali i zbog niza ekonomskih ili nepotističkih skandala, Kremlj kreće na put sličan onom sa Georgeom Blakeom.
Polira se slika KGB-a, kojem je pripadao ruski predsjednik Vladimir Putin i pokušava se vratiti narativ da su njegovi tajni agenti bili elita, a ne nespretne siledžije koje su otkrile britanske tajne službe u slučaju Skripal.
Okončano je zlatno doba špijunaže, na koje se danas gleda pomalo romantično, u kojem je ljudski faktor bio sve, u kojem su trebali čelični živci i čudesno pamćenje da se vodi dvostruki život. Sada se hladni rat 21. stoljeća vodi tehnologijom. A ako danas u ruskim obavještajnim službama postoji elita, to su onda njihove cyber špijunske brigade.
