Zbog pandemije virusa korona, dobar dio prošle školske godine, kao i dio aktuelne školske 2020/2021. godine učenici širom Bosne i Hercegovine nastavu su pohađali online. Tako je bilo i u Srebrenici. Međutim, učenici Prve osnovne škole u Srebrenici kao i učenici područnih odjeljenja ovo će polugodište privesti kraju u učionicama na redovnoj nastavi. Jedino na području Srebrenice učenici područne škole u Potočarima polugodište će završiti online nastavom.

Razlog tome nije pandemija virusa korona, kako bi se moglo pomisliti, nego su djeca kod kuće zbog toga što nema grijanja u školi već duže vremena.

JEDAN OD BROJNIH PROBLEMA

Roditelji djece koja pohađaju nastavu u područnoj školi u Potočarima tvrde da je grijanje samo jedan od problema.

“Kod grijanja se problem pojavio u martu tokom prošle školske godine, to znači mart 2020. godine. U novembru je crkla jedna peć, a nas roditelje niko nije obavijestio o tome. Djeca su se dva dana smrzavala u školi i 25. novembra nisu išli na nastavu zbog Dana državnosti. Prostor su pokušavali ugrijati s tom jednom peći i običnim grijalicama. Međutim, desilo se da je i ta druga peć crkla, tako da je škola ostala bez grijanja”, kaže jedan od roditelja čije dijete pohađa nastavu u Potočarima.

Zbog toga što nema grijanja, djeca nastavu pohađaju online putem, a iz Prve osnovne škole obavijestili su javnost da nastava nije prekinuta, nego da se “održava online putem prema utvrđenom planu i programu”. “Obavijestili smo nadležno ministarstvo i Opštinu Srebrenica o ovom problemu, a ranije smo aplicirali prema Ambasadi Japana u BiH za projekt nabavke dvije peći koje bi trebale da budu kvalitetnije i jače snage, a očekujemo da bi u narednim danima iste trebale biti ugrađene”, navela je zamjenica direktora Prve osnovne škole Srebrenica Amela Hadžić.

Grijanje u školi samo je jedan od problema, a roditelji djece ranije su ukazivali na mnoge druge, što se vidi iz dopisa koji su roditelji uputili rukovodstvu škole, načelniku Opštine, odbornicima u Skupštini opštine, nadležnom ministarstvu.

U dopisu iz januara 2020. godine roditelji se žale na uvjete u kojima se održava nastava.

“Određen broj učionica je u jako lošem stanju, što vam dokazujemo i slikama u prilogu. U tim učionicama svakodnevno borave naša djeca i održava se nastava. Ovakvi uvjeti mogu narušiti zdravlje naše djece i vjerujemo da to nećete dozvoliti. Pozivamo Vas da dođete u školu i upoznate se sa stanjem na terenu, jer nije ovo jedini problem u ovoj školi, mokri čvorovi niti su urađeni kako treba, niti se održavaju, osvjetljenje prostorija nije adekvatno, a naša djeca časove fizičkog vaspitanja održavaju u učionici koja ne ispunjava nikakve uvjete za održavanje nastave iz navedenog predmeta”, piše u dopisu roditelja koji su pozvali sve nadležne i odgovorne da reagiraju i pronađu adekvatna rješenja, a sve u cilju zaštite zdravlja djece i da se osigura da djeca odrastaju i obrazuju se u adekvatnim uvjetima.

IGNORIRAN APEL ZA POMOĆ

Iako je dopis upućen gotovo prije godinu, bilo kakva konkretna reakcija izostala je, a na kraju je došlo do toga da u školi nema ni grijanja.

Razumljivo je da se škole susreću s problemima oko održavanja prostorija, uvjetima rada i nedostatkom finansijskih sredstava, ali teško je shvatiti da izostane bilo kakva reakcija. Pogotovo što ovu školu u Potočarima pohađa više od 120 učenika od prvog do devetog razreda, uglavnom djece bošnjačke nacionalnosti. Nažalost, izostala je i bilo kakva reakcija lokalne vlasti, kao i nadležnog ministarstva. Kakva je situacija u ovoj školi, pokazuje i podatak da su učenicima falile i osnovne lektire, te je pokrenuta akcija i naslovi su brzo nabavljeni.

Vjerovatno bi se brzo sredstva našla za saniranje školskih prostorija, pogotovo grijanja, od osoba koje su uvijek spremne pomoći, ali da bi do toga došlo, rukovodstvo škole mora biti spremno na saradnju jer roditelji samoinicijativno ništa ne mogu uraditi.

Zimski školski raspust prilika je da se određene stvari urade i poboljšaju uvjeti za održavanje nastave u školi u Potočarima.

Pored centralne škole u Srebrenici te područne škole u Potočarima, na području Srebrenice postoje i područna odjeljenja u Sućeski (Durmići i Žutica), Osmačama, Osatu i Podravanju. U područnim odjeljenjima nastavu pohađa oko 60 učenika. Sva ova područna odjeljenja također se susreću s određenim problemima, pored malog broja učenika.

Primjer je područno odjeljenje u školi u Durmićima, gdje nastavu pohađa šest učenika. Do ove škole vodi makadamski put (dužina oko 850 metara) koji je u lošem stanju.

“To je jedina škola na području opštine Srebrenica kojoj nije urađen pristupni put i koji je zaista loš. Bilo bi mnogo lakše djeci, učitelju, roditeljima dolaziti da je urađen taj put. Ova mjesna zajednica je razuđena i djeca ne žive blizu škole”, ističe Hamdija Husejinović, predsjednik MZ Sućeska.

U područnom odjeljenju u mjestu Žutica nastavu pohađa deset učenika. Nemaju uređeno igralište, a nemaju ni odgovarajuću učionicu za fizičko vaspitanje. Nedavno je Sućesku posjetio federalni ministar za izbjeglice i raseljena lica Edin Ramić, koji je mještanima Žutice obećao da će im uraditi pristupni most koji je uništen u poplavama 2014. godine. Ovo je obećanje ispunjeno i most je urađen. Roditelji djece tada su izrazili nadu da će Federalno ministarstvo uraditi i dječije igralište koje bi u svakom pogledu uljepšalo život ove povratničke djece.

Ništa bolja situacija nije ni u Osmačama i Osatu. Posebna priča svakako je škola u Podravanju. U ovo područno odjeljenje idu djeca iz Luke i Krušev Dola. Ne bi to uopće bilo sporno da Luka nije od Podravanja udaljena 25 kilometara. Pored toga, u Luci postoji urađena školska zgrada (urađena 2009. godine), ali nikad učenici nisu sjeli u školske klupe, dok u Podravanju više nema djece školskog uzrasta. Postoje obećanja roditeljima iz Luke i Krušev Dola da će škola u Luci biti otvorena i da učenici od drugog polugodišta neće morati svakodnevno prelaziti više od 50 kilometara kako bi stigli na nastavu.

S obzirom na osjetljivost djece koja u 21. stoljeću treba da imaju pravo na normalne uvjete za školovanje, bošnjački predstavnici u Srebrenici u saradnji s roditeljima moraju se više uključiti u rješavanje ovih problema. Nažalost, do sada nije bilo prave reakcije, a često se to pravda tvrdnjom da postoji ministarstvo nadležno za obrazovanje. Ministarstvo postoji, ali do sada nije iskazalo posebnu brigu za škole i djecu u Srebrenici. Djeca iz Srebrenice i drugih podrinjskih povratničkih mjesta, kada se sve sabere i oduzme u kakvim uvjetima pohađaju nastavu, mali su heroji današnjice.