Euro novčanice i kovanice su opipljiv, svakodnevni podsjetnik na slobodu, udobnost i mogućnosti koje Evropska unija omogućava. Euro, kao stabilna valuta, omogućava bezbjedno trošenje novca, pozajmljivanje i investiranje. Putovanje kroz 19 zemalja eurozone čini lakšim i jeftinijim. Euro olakšava poslovanje, čini ga jeftinijim i sigurnijim za preduzeća da kupuju i prodaju robu širom eurozone i trgovinu sa ostatkom svijeta. Euro se koristi za skoro 40% globalnih prekograničnih plaćanja i za više od polovine izvoza EU.

Historija eura kao valute usko je vezana za historiju bosanskohercegovačke valute konvertibilne marke. Dok je Evropska unija radila na uspostavljanju Evropske centralne banke, Bosna i Hercegovina je radila na uslostavljanju Centralne banke Bosne i Hercegovine, jedinstvene za cijelu zemlju, sa jedinstvenom valutom, jedinstvenim platnim sistemom. Podsjetimo, u prvim godinama poslije agresija bila su tri platna sistema, tri valute... Centralna banka Bosne i Hercegovine osnovana je 1997. godine, a prve novčanice konvertibilne marke (KM) u apoenima 1 KM, 5 KM i 10 KM izdate su 22. juna 1998. godine, a u apoenima 20 KM, 50 KM i 100 KM 27. jula 1998. godine. Prve kovanice KM izdate su 9. decembra 1998. godine u apoenima 10 feninga (F), 20 F i 50 F.

Konvertibilna marka u početku bila je vezana za njemačku marku, tada je po fiksnom kursu 1 KM = 1 DM, jer je Bosna i Hercegovina odabrala politiku Valutnog odbora, što predstavlja aranžman s fiksnim deviznim kursom koji je vezan za valutu „sidro“, zlato ili čak korpu valuta, gdje se sav novac u opticaju može slobodno konvertovati u rezervnu valutu i gdje su osnovna djelovanja centralne banke jasno definisana zakonom o centralnoj banci. Zasniva se na čvrstim pravilima:
pokriće emisije nacionalne valute je stabilna strana valuta, tzv. rezervna valuta, minimalno u 100% iznosu; nacionalna valuta je u svakom trenutku na zahtjev konvertibilna u stabilnu stranu valutu za koju je vezana, prema unaprijed definisanom omjeru; održavanje stabilnosti valute prvi je i osnovni cilj režima kojem su podređeni svi ostali ciljevi.

S obzirom na aranžman Valutnog odbora, Centralna banka BiH ne može koristiti devizni kurs kao sredstvo za ublažavanje ekonomskih šokova, ne može kreirati novac bez pokrića i kreditirati vladu, ne može djelovati kao kreditor posljednje instance, odnosno posuđivati novac bankama i ne može direktno stimulisati ekonomski rast.

U praksi, valutni odbor predstavlja vrlo jednostavno pravilo koje znači da svako onaj ko želi imati domaći novac – konvertibilnu marku (KM) mora ga kupiti za strani konvertibilni novac.

Nakon što je Evropska unija uvela euro, a Njemačka je bila jedna od zemalja koja je prva uvela zajendničku evropsku valutu i odrekla se svoje nacionalne valute njemačke marke, i Bosna i Hercegovina je promijenila svoju “sidro” valutu, umjesto njemačke marke euro je postao valuta za koju je vezan kurs bosanskohercegovačke valute. Prema tome, kupovina KM obavlja se po fiksnom deviznom kursu koji iznosi 1,95583 KM za jedan euro. Kada se KM kupuje za neki drugi konvertibilni novac, onda se te transakcije obavljaju po tržišnom deviznom kursu. Dakle, da bi valutni odbor funkcionisao, rezerve strane valute moraju biti dovoljne da svima onima koji posjeduju novčanice i kovanice KM, uključujući sredstva banaka na računima rezervi u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i depozite deponenata Centralne banke, omoguće da ih mogu konvertovati u rezervnu valutu. Jednostavnije rečeno, svaka emitovana KM ima pokriće u stranoj valuti.

Prelazak na alternativnu monetarnu politiku, bilo da je u pitanju ciljana inflacija bilo režim plutajućeg ili potpuno slobodnog kursa, radi se zbog karakteristika ekonomije, između ostalog. U suštini, stvar je odabira zbog niza faktora, od historijskog konteksta, percepcije javnosti u pogledu ranijih režima i eventualnih kriza, pa do današnjih karakteristika.

Valutni odbor ponekad je meta kritika pojedinih ekonomista, a i pojedinih političara u Bosni i Hercegovini koji smatraju da Valutni odbor predstavlja prepreku ekonomskom rastu. Međutim, problemi BiH nisu monetarne, nego realne prirode i šta god uradili s kursom, naš izvoz ne mora nužno porasti, jer smo manje proizvodno konkurentni od zemalja koje proizvode iste ili slične proizvode. Jednostavno, troškovi proizvodnje, iz mnogo razloga, su previsoki i nikakve monetarne intervencije ne mogu mnogo pomoći. S druge strane, slabljenje kursa KM bi zasigurno imalo negativne efekte na dužnike sa zajmovima indeksiranim ili izdatim u starnim valutama. Vrijednost duga bi u slučaju devalvacije porasla. Što se tiče ciljane inflacije kao monetarne politike, praksa je pokazala da je ovaj model, dugoročno posmatrano, primjereniji u mirnim periodima na svjetskim tržištima hrane i energenata i u zemljama koje imaju značajan uticaj na svjetske cijene ovih roba. BiH uvozi značajne količine hrane i svu naftu i prirodni gas i zemlja ima vrlo ograničen kapacitet da apsorbuje cjenovne šokove. Drugim riječima, koliki god da bio ciljani nivo inflacije, zasigurno ćemo ga prilično često kršiti, čime se narušava kredibilitet monetarne politike i centralne banke.

Uostalom, stariji sugrađani jako dobro pamte period hiperinflacije iz vremena bivše Jugoslavije, i s tim povezano devalviranje valute, te takvu neizvjesnost ne žele više u svojim životima. Zato je tu Valutni odbor.