Politika | 01.11.2026.

Godišnjica od osnivanja

Historijska nepravda ili političko sljepilo: Zašto BiH još uvijek nije u EU?

Ovaj politički vakuum sada ima i direktne finansijske posljedice

Autor:  Stav/Fena
Foto: Arhiv

Evropska unija obilježava 33 godine od svog zvaničnog osnivanja, datuma kada je stupanjem na snagu Ugovora iz Maastrichta 1. novembra 1993. godine dotadašnja Ekonomska zajednica prerasla u političku i monetarnu uniju.

Dok Unija, uprkos unutrašnjim krizama i izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, danas broji 27 država članica, Bosna i Hercegovina i dalje se nalazi samo na pragu ove velike porodice. Iako je zvanični Brisel u martu 2024. godine donio načelnu odluku o otvaranju pristupnih pregovora, BiH i dalje čeka na usvajanje pregovaračkog okvira i održavanje prve međuvladine konferencije. BiH nikada još nije imenovala ni glavnog pregovarača sa Evropskom unijom. Njen evropski put blokiran je posljednje dvije godine, a dio sredstava iz Plana rasta već smo izgubili zbog neispunjavanja zahtjeva Evropske unije.

Zato ova godišnjica ponovo otvara duboki historijski i politički paradoks: kako je moguće da zemlja s tako dubokim korijenima i danas tavori u evropskoj čekaonici, i na koji način međunarodni ustavni okvir otežava ispunjavanje strogih briselskih kriterija?

Paradoks dug osam vijekova

Kada je dvanaest evropskih država u februaru 1992. godine potpisalo Ugovor u Maastrichtu, proklamujući slobodno tržište, ukidanje granica i ekonomsku saradnju, evropski kontinent je zapravo afirmisao principe koje je Bosna integrisala u svoje temelje vijekovima ranije.

Bosna i Hercegovina se ubraja među teritorijalno i historijski najpostojanije zemlje na evropskom tlu, s kontinuitetom granica i državnosti koji se protežu kroz više od hiljadu godina.

Ovaj historijski kontinuitet dobija svoj puni pravni i ekonomski smisao u Povelji Kulina bana iz 1189. godine. Ovaj dokument, kojim se dubrovačkim trgovcima garantuje sloboda kretanja i trgovine bez poreza širom bosanske države, predstavlja jednu od najranijih preteča onoga što danas nazivamo zajedničkim evropskim tržištem.

Gorka je historijska ironija da prostor s tako dugovječnom tradicijom uređenih odnosa i slobodne trgovine danas u 21. vijeku trpi carinske prepreke i rigorozne uslove kako bi uopće dobio priliku da formalno otpočne proces integracije.

Prvi značajan korak na tom putu bilo je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2008. godine, koji je stupio na snagu 1. juna 2015. godine. BiH je zahtjev za članstvo podnijela u februaru 2016. godine, a Evropska komisija je u maju 2019. objavila mišljenje kojim je utvrdila 14 ključnih prioriteta u oblastima demokratije, funkcionalnosti institucija, vladavine prava, osnovnih prava i reforme javne uprave.

Evropsko vijeće dodijelilo je BiH kandidatski status u decembru 2022. godine, a u martu 2024. donijelo odluku o otvaranju pristupnih pregovora. Međutim, njihovo formalno pokretanje i dalje zavisi od ispunjavanja preostalih reformskih uslova i usvajanja pregovaračkog okvira.

"Luđačka košulja" i zašto su reforme usporene?

Dakle, dinamika odnosa Sarajeva i Brisela prečesto se u javnosti svodi na jednostrano brojanje neispunjenih tehničkih uslova, dok se u drugi plan stavlja specifičan i izuzetno složen ustavni aranžman u kojem BiH funkcioniše.

Naš ugledni akademik, rahmetli Abdulah Sidran, vrlo često je znao reći za Daytonski mirovni sporazum da je to zapravo "luđačka košulja" koja je navučena Bosni i Hercegovini. U takvom sistemu, gdje je konsenzus triju strana o ključnim pitanjima postavljen kao preduslov za donošenje bilo kakve odluke, politički dogovor je u praksi suštinski otežan, a ponekad i matematički nemoguć.

Iz te perspektive, opravdano se postavlja pitanje da li bi Evropska unija trebala pokazati više fleksibilnosti i političkog razumijevanja kao što se tražilo u slučaju bh. prijevoznika koje masovno kažnjavaju i deportuju iz EU zbog prekoračenja pravila 90/180 dana. Iako je Evropska unija svjesna opravdanosti zahtjeva bh. prijevoznika, tek je Republika Hrvatska spremna omogućiti da se traniz kroz Hrvatsku ne računa kao dan boravka u EU.

Zahtijevati od zemlje koja funkcioniše unutar nametnutih dejtonskih ograničenja i koja je pretrpjela teške ratne traume da ispunjava identične, hladne tehnokratske šablone kao zemlje koje su imale decenije stabilnog demokratskog i ekonomskog razvoja u miru, predstavlja ozbiljan izazov.

Ublažavanje briselskog pristupa kroz uvođenje specifičnih olakšica ne bi značilo gledanje kroz prste, već realno uvažavanje ustavnih i političkih specifičnosti zemlje koju je sama međunarodna zajednica arhitektonski oblikovala u Daytonu.

Blokirani fondovi i administrativne prepreke

Trenutni zastoj na evropskom putu najbolje oslikava te unutrašnje sistemske blokade. Šef Delegacije Evropske unije u BiH Luigi Soreca upozorio je da zemlja, više od dvije i po godine nakon načelne odluke o otvaranju pregovora, još uvijek nije ispunila pojedine obaveze - prvenstveno usvajanje Zakona o sudovima BiH i Zakona o VSTV-u, te imenovanje glavnog pregovarača koji bi predstavljao državu u Briselu.

Ovaj politički vakuum sada ima i direktne finansijske posljedice. Evropska komisija je u decembru 2025. godine odobrila Reformsku agendu BiH, otvorivši mogućnost korištenja do 976,6 miliona eura iz Plana rasta za zapadni Balkan.

Međutim, zbog neispunjavanja uslova, ranije predviđena sredstva već su umanjena za 108 miliona eura, a Brisel upozorava da zemlja rizikuje gubitak dodatnih 373 miliona eura do kraja ove godine. Umjesto da fondovi posluže kao ruka podrške i stimulans za transformaciju društva, oni ostaju nedostupni zbog nemogućnosti postizanja unutrašnjeg dogovora unutar komplikovanog državnog aparata.

Poziv na odgovornost nakon izbora

Nakon Općih izbora održanih 4. oktobra ove godine, pred domaćim vlastima se nalazi jasan i hitan zadatak. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas i evropska komesarka za proširenje Marta Kos pozvale su u zajedničkom saopćenju na hitno formiranje institucija i nastavak reformskih aktivnosti, kako bi Vijeće EU moglo usvojiti pregovarački okvir.

Istovremeno, Evropsko vijeće je na svom samitu u oktobru potvrdilo da proširenje ostaje "geostrateško ulaganje u mir, sigurnost i stabilnost", ali je ponovilo da napredak svake države zavisi prvenstveno od pojedinačnih rezultata u oblasti vladavine prava.

Za građane Bosne i Hercegovine evropski put je do sada donio važne iskorake, poput bezviznog režima iz 2010. godine i učešća u programima kao što je Erasmus+. Ipak, punopravno članstvo ostaje cilj koji se stalno pomjera.

Dok Evropska unija obilježava svoju 33. godišnjicu, Bosna i Hercegovina ostaje zarobljena u procjepu između svojih hiljadugodišnjih evropskih korijena, strogih zahtjeva iz Brisela i unutrašnjih institucionalnih okova koji joj onemogućavaju brži korak ka evropskoj budućnosti. 

A dodatni paradoks je i činjenica da je sa Kanadom razgovarano o opciji da postane "pridružena članica", dok je BiH koja dijeli 1000 kilometara dugu granicu sa članicoma Evropske unije još uvijek daleko od članstva. 

Nakon pada Vučića

Studenti: Kamo i kako dalje?

Alternative

BiH i EU: Ples po žici

Savjetnik Marca Rubija

Alexander Alden ex Mulabdić: Došao vakat da za Milorada Dodika u SAD-u lobiraju i Bošnjaci

Eksponati govore

Moć srebra iz Višegrada: Kako su drevne fibule krojile vizuelni identitet u BiH

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh