Protekle je sedmice Jutarnji list objavio “ekskluzivni” intervju s Ayaan Hirsi Ali. No ono što je u njemu ekskluzivno nisu stavovi Hirsi Ali, koji su takvi kakvi jesu duže od dva desetljeća, već možda samo činjenica da Jutarnji prvi put pravi intervju s njom. Najpoznatija otpadnica od islama, kako je ispravno naziva Jutarnji u naslovu – jer i mi muslimani vjerujemo da od islama otpada ono što je kvarno i što mu svakako nikada stvarno nije ni pripadalo – i u ovom je razgovoru ponovila rečenice koje je mnogo puta izgovorila u svojim knjigama i drugim intervjuima. Iz nekog razloga, Jutarnjem su te rečenice ekskluzivne.
I ovdje Hirsi Ali govori o tome kako je islam “nereformiran, nepromijenjen, ništa se u njemu nije mijenjalo stoljećima. Šerijatski zakon identičan je u pustinjama Saudijske Arabije, Bornea i bilo gdje drugdje na svijetu, u 7. i 17. stoljeću – on je okamenjen, nepromjenjiv, unitaran”, kaže Hirsi Ali, buncajući o tome kako je Poslanik, mir s njim, nakon dolaska u Medinu “osnovao miliciju”. Kao antipod islamu, Hirsi Ali ističe kršćanstvo koje je evoluiralo, kritizira dio evropske ljevice koji u islamu vidi religiju mira, potičući promjenu diskursa prema islamu u onom malom, ali nezanemarivom dijelu zdrave evropske ljevice.
Intervju je radio novinar koji je prošle godine ekstatično pisao o planovima Geerta Wildersa, koji je tada propovijedao kako su islam i sloboda dva nekompatibilna pojma. Valjda je u međuvremenu čuo i za Hirsi Ali, podjednako islamofobičnu i isto tako temeljito neupućenu.
PREŠUTJETI ISTINU ILI SLAGATI, PITANJE JE SAD
Iako je do sada izdala više knjiga, najopširnija knjiga u kojoj izlaže svoje stavove jeste autobiografija Nevjernica. Stavovi koje je iznijela u njoj ostali su uglavnom nepromijenjeni do današnjeg dana, a posebno je važno na nju se osvrnuti i zbog toga što je to jedna od dvije knjige prevedene na južnoslavenske jezike.
Argumentacija koju nudi Hirsi Ali ograničena je vlastitim iskustvom. Ona ne pravi razliku između ličnog iskustva života sa somalijskim muslimanima, islamskih kulturoloških manifestacija i teoloških aksioma. Vlastito tragično iskustvo u jednoj somalijskoj zajednici Hirsi Ali učitava kao opće iskustvo islama. S druge strane, njena neinformiranost o islamu izvan granica vlastitog iskustva srazmjerna je njenom samopouzdanju u iznošenju teških stavova, što ozbiljno postavlja pitanje njenih namjera. Kada u intervjuu govori o tome kako je Poslanik osnovao miliciju, Hirsi Ali prešućuje da je osnovao državu, a država, naravno, ima svoje organe sigurnosti, iako nam nije poznato da je Poslanik imao ikakvu miliciju koja bi i na koji način ličila onome što danas podrazumijevamo pod tim pojmom.
Hirsi Ali piše da je islam mračan, autoritaran, iracionalan, surov, netolerantan, a zapad prosvijetljen, demokratičan, slobodan i otvoren – što je isticano i kroz intervju u Jutarnjem. Ako se muslimani žele civilizirati, smatra Hirsi Ali, potrebno je da preispitaju narativ o univerzalnosti kur’anske poruke, te da zapale vatru prosvjetiteljstva po uzoru na kršćanski svijet s kraja srednjeg vijeka. Naravno, Hirsi prešućuje činjenicu da se prosvjetiteljstvo u vrijednosnom smislu oslanja na ideje renesanse koje su u Evropu stigle baš preko islamskih mislilaca a da pritom nisu utjecale na njihovo odbacivanje islama. Te su ideje obogatile arabesku islamskog intelektualnog naslijeđa i razvijane su, gle čuda, pod okriljem islamskih teokratija koje nisu gušile njihov razvoj. S druge strane, evropska renesansa utemeljena je upravo kao subverzija dominantnog religijskog diskursa. Očito je da islamska vlast nije ustuknula pred idejama velikih grčkih klasika, što nije bio slučaj s kršćanskim teokratijama s kraja srednjeg vijeka, oličenoj u spaljivanju Đordana Bruna. Teolozi bi u ovoj činjenici prepoznali argument za tvrdnju kako je islam kao takav superioran. Međutim, ako nas ičemu poučava traumatično iskustvo Hirsi Ali, onda je to lekcija o nesuvislosti teoloških argumenata u razumijevanju kulturološkim temama.
ELEMENTARNO NEZNANJE
Brojni primjeri neupućenosti autorice u islam mogu se prepoznati na nekoliko razina. Osnovna je nedovoljno poznavanje historije islama, učenja i pokreta koje je on iznjedrio, a koji ponajbolje svjedoče o njegovom pluralizmu. Nekad je riječ i o elementarnom neznanju. Tako, naprimjer, Hirsi Ali već pri prvom spomenu “Muslimanskog bratstva” u knjizi Nevjernica ističe da je to “propovedačka sekta snažno potpomognuta naftnim bogatstvom Saudijske Arabije i besomučnom iranskom propagandom”. U poglavlju “Sumnja i prkos”, u kojem se autorica detaljnije bavi “Muslimanskim bratstvom”, iznenada se prestaje spominjati utjecaj iranske propagande, ali ne i saudijskog naftnog bogatstva, iako autorica nijednom riječju ne argumentira svoje tvrdnje. Umjesto njih, Hirsi Ali nudi etikete, označavajući “Bratstvo” kao sveislamsku, sunijsko-šiijsku alijansu ujedinjenu u propagiranju terorizma. Autorica nerijetko griješi i na razini čiste teologije. Ona očito brka različite religijske tradicije kad tvrdi da je prema islamskom učenju Sotona bio jedan od anđela, što jeste blisko judeo-kršćanskoj. Temeljito neupućena u teologiju i historiju islama, Hirsi Ali propovijeda o teološkoj utemeljenosti historijske prijetnje islama.
Nije djelo Hirsi Ali problematično zbog toga što “Muslimanskom bratstvu” učitava saudijski novac i iransku propagandu, što tvrdi kako je Kur’an zapisan 150 godina nakon Poslanikovog preseljenja, što miješa judeo-kršćansku i islamsku teologiju, niti zato što teološkim argumentima objašnjava kulturološke fenomene. Time tek pokazuje širinu repertoara vlastitog neznanja i metodološku nedosljednost. Njeni stavovi problematični su jer na temeljima izmišljotina – za koje neki vole vjerovati da su argumenti – propagiraju kako rigidna normativnost islama ne dopušta osvajanja širokih polja slobode, negirajući pritom pluralnost savremene islamske misli i muslimanskih zajednica širom svijeta. Sloboda, kao vrijednost, smatra Hirsi Ali, moguća je tek u demokratskim društvima, a demokratija je suprotstavljena islamu. Tako shvaćena, sloboda, kao univerzalna kategorija, može oplemeniti muslimane samo ako se oni odreknu islama. Time Hirsi Ali legitimira islamofobiju i kulturni imperijalizam. Napokon, kakva je razlika između propovjednika koji pozivaju na sveti rat protiv zapadnih nevjernika i Hirsi Ali, koja poziva na demokratsku dužnost oslobođenja muslimana od islama?
