Jedinstvena organizacija boraca "Unija veterana" Općine Ilijaš organizovala je obilježavanje 30. tužne godišnjice pogibije majora Hašima Spahića i kapetana Šemse Baručije. Brojne delegacije su na centralnom - spomen obilježju položile cvijeće šehidima i poginulim borcima Ilijaša, nakon čega je upriličena Svečana akademija u znak sjećanja na hrabrog branitelja Spahića.

Ilijaški komandant, major Spahić i član Komande Prvog korpusa Armije BiH, kapetan Šemso Baručija poginuli su na Moševićkom brdu 11. oktobra 1994. godine, dok su tokom žestokih borbi bili na prvim odbrambenim linijama zajedno sa svojim borcima.

Načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić, zahvalio se svima koji nose odgovornost za našu historiju, za naše stanje i našu državu.

"Navršava se 30. godina pogibije našeg heroja i komandanta Hašima Spahića. Čovjek koji je svoj život položio na prvim linijama odbrane slobode države BiH zajedno sa svojim saborcem Šemsom Baručijom. Sama činjenica da su svoj život dali na prvoj liniji odbrane puno govori. Govori o važnosti mjesta koja su branili, i da su bili spremni braniti taj prostor. Taj teritoriji je bio prevažan i da je Čemerska planina bila prostor koji je značio slobodu za državu BiH. Moramo se prisjetiti hrabrosti tih ljudi, i svih oni koji su branili BiH, te izvući dodatne pouke da se država uvijek mora braniti i čuvati. Ponosan sam što je veliki broj Ilijašana izašao da oda poštovanje prema našem komandantu", poručio je načelnik Fazlić.

Na Akademiji predstavljena premijerno numera i video spot pod nazivom "Spahiji i komandantu" u izvedbi hora "Preporod" Ilijaš. Ova pjesama nosi poseban duh sjećanja i zahvalnosti, posvećena herojima i borcima Armije Republike BiH, i majoru Hašimu Spahiću. Tekst je pisao Ismet Bećar, muzika i aranžman Eldin Huseinbegović.

 

Program obilježavanja 30. godišnjice pogibije majora Hašima Spahića počeo je jučer prikazivanjem filma "Hašim - put u nezaborav" autora Avde Huseinovića za učenike osmih i devetih razreda ilijaških osnovnih škola.

Program je nastavljen i danas pologanjem cvijeća na šehidskim mezarjima Breza I I Breza II, te posjeta Moševićkom brdu. Tu će se na spomen ploči položiti cvijeće i održati čas historije. Za subotu je planiran Memorijalni turnir za omladinsnke selekcije.

A znate li ko je Šemso Baručija? Znate li kako je poginuo?

Šemso Baručija rodio se 4. maja 1960. godine u Foči. Ratno priznanje “Zlatni ljiljan” dobio je 1994. godine. Bio je član Komande 1. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Poginuo je 11. oktobra 1994. godine na Moševačkom brdu (kod Vareša), u činu kapetana, na dužnosti referenta za planiranje i obuku inžinjerskih jedinica. Sahranjen je u haremu Alipašine džamije.

General Vahid Karavelić bio je komandant 1. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine u vrijeme Baručijine pogibije. Na pitanje zna li ko je Šemso Baručija, odgovara: “Kako ne znam, Šemso je bio kod mene u Komandi“.

“Šemso je svoj život za Bosnu i Hercegovinu položio kao i mnogi drugi, ali za razliku od mnogih drugih, ne umanjujući ničiju žrtvu, na najhrabriji mogući način. Ispričat ću vam kako je to bilo, da steknete dojam o tome ko je bio Šemso Baručija. Izvodili smo operaciju na treskavičko-bjelašničkom platou 1994. godine i ostvarili uspjeh, ali agresor nas je žestoko napao na sasvim suprotnoj strani, na Moševačkom brdu kod Vareša. U tom agresorskom napadu snage 1. korpusa popustile su nakon gubitka velikog broja ljudi. Agresor je zauzeo kotu Moševačko brdo. Ako niste bili na Moševačkom brdu, morate znati da je to bila izuzetno gusta i visoka crnogorična šuma. Nakon agresorskog napada i žestokog granatiranja, šuma je od granata i gelera ostala potpuno sasječena, ostali su samo patrljci da vire iz zemlje. Kada su me obavijestili o napadu, odmah sam krenuo s Treskavice na Moševačko brdo. U momentu kada sam stigao, Šemso Baručija i Hašim Spahić, komandant 16. divizije, nekako su zajedno, ne čekajući pomoć, izvršili protunapad s ciljem vraćanja vrha Moševačkog brda, izašli su na sami vrh i u borbi prsa u prsa s neprijateljem obojica poginuli. Njih dvojica su tim hrabrim podvigom položili živote ”, ispričao nam je general Karavelić.

Šemsi Baručiji klanjana je dženaza ispred Alipašine džamije u Sarajevu. Tu je i ukopan. Na internetu možete naći snimak dženaze koju je predvodio Ismet-efendija Spahić, tadašnji zamjenik reisul-uleme. Tada je Spahić kazao rečenicu koju bi vrijedilo ponoviti i danas: “Smrt sama po sebi dovoljno govori da mi ništa više i ne kažemo. Šemsina smrt baš je takva, ona govori sve o Šemsi Baručiji“.

“Ovo je značajna pouka i poruka za nas: bez spremnosti na umiranje nema Bosne, nema mene ni tebe. Pogledajte, ovdje su Enver Šehović, Safet Zajko, sada i Baručija, sve momci s Drine u haremu. Jasno kažemo: vratit ćemo se mi na Drinu. Gledajući oca i braću našeg dragog  Šemse, zaista čovjek mora biti ponosan. Ispraća sina ponosan. Zna da je njegov sin živ, življi nego mnogi koji traže pasoše i bježe iz Bosne.  Odbranićemo je, neka idu. Neka im bude na čast. Ovi koje ispraćamo neće im nikada halaliti. Nemaju kuda na onaj svijet, da im pogledaju u oči.  Šehidska je poruka da nastavimo put njihove borbe. Mi, hvala Bogu, svaki dan sve smo jači, stasamo. Imamo armiju, divne momke, koji hrabro, goloruki, mrse račune ovoj Evropi koja nas je bila halalila, da nas nema. Sada ne znaju šta će. Bosna se ne da, i oni svakodnevno razbijaju glavu i izmišljaju kojekakve kontakt grupe, konferencije. Neka ih izmišljaju hiljade, ova naša draga Armija sve će im račune pomrsiti i omogućiti život u Bosni svim poštenim ljudima“, rekao je efendija Spahić.