Odluka predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da potpiše tromjesečni ugovor vrijedan 30.000 američkih dolara (ukupno oko 150.000 KM bez poreza) s utjecajnom američkom lobističkom agencijom Mercury Public Affairs predstavlja logičan, ali i duboko zabrinjavajući nastavak politike koja već dvije decenije sistematski potkopava vanjskopolitički suverenitet Bosne i Hercegovine.
Ono što je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a uspostavio kao standard entitetskog djelovanja mimo državnih institucija, HDZ BiH sada preuzima kao vlastiti model. Ugovor s agencijom Mercury jasna je potvrda da se stranačke i etničke agende nastoje nametnuti kao zvanične politike, dok država u tom diplomatskom ringu ostaje bezglavi posmatrač.
Razmjere ove prakse postaju uočljive kada se HDZ-ov angažman u Washingtonu posmatra u kontekstu višedecenijske SNSD-ove lobističke ofanzive. Kako pokazuje kontinuitet ugovora od 2006. godine do danas, entitet Republika Srpska neprekidno izdvaja milionske iznose iz budžeta – od ugovora s Capitol Links, Dewey & LeBoeuf, Becker & Poliakoff, pa sve do nedavnog ugovora s Lucas Compton LLC vrijednog 40.000 dolara mjesečno.
Meta tih ugovora uvijek je bila ista: State Department, Kongres, Ministarstvo finansija SAD-a i Ured predsjednika. Metodologija se mijenjala ovisno o političkom trenutku, od pravnog osporavanja OHR-a, preko lobiranja protiv OFAC-ovih sankcija, pa do agresivnog ideološkog repozicioniranja kroz narative o "religijskom progonu" i "odbrani judeo-kršćanskih vrijednosti".
HDZ BiH sada primjenjuje identičan obrazac. Ugovor s agencijom Mercury Public Affairs eksplicitno navodi da će zadatak agencije biti promocija "konstitutivnosti" tri naroda u BiH kao ključnog političkog prioriteta, koordinacija brifinga i medijskih nastupa usmjerenih na američke zvaničnike, analitičare i medije, te priprema "alata spremnih za Washington" koji izbornu i ustavnu viziju HDZ-a nastoje prikazati kao "posvećenost odnosu s SAD-om, NATO-om i EU".
Riječ je o klasičnom pokušaju redefiniranja Dejtonskog mirovnog sporazuma izvan institucija BiH, gdje se stranački politički narativi nastoje prodati međunarodnim akterima kao stabilizirajući faktori.
Ugovor HDZ-a i Mercuryja suštinski otkriva selektivnu interpretaciju Dejtona, jer, jednako kao što SNSD godinama lobira za "izvorni Dejton" s ciljem razvlašćivanja države, HDZ koristi lobiste da bi u Washingtonu utvrdio ekskluzivitet etničkog predstavljanja i opravdao dugogodišnje blokade.
Činjenica da lobistička agencija ima zadatak organizirati sastanke s visokim zvaničnicima SAD-a pokazuje da HDZ također nastoji zaobići Ministarstvo vanjskih poslova BiH i diplomatsko-konzularnu mrežu, postavljajući stranačke kanale iznad državnih.
Najveća tragedija bh. politike leži u činjenici da, dok entitet Rs i HDZ BiH koordinirano troše ogromna sredstva na građenje paralelne diplomatije, država Bosna i Hercegovina nema niti jedan aktivan lobistički ugovor u Washingtonu.
Politika stranaka Trojke (Naša stranka, NiP, SDP) godinama pokazuju potpunu amatersku pasivnost, oslanjajući se na pretpostavku da je podrška Washingtona zagarantovana. Za to vrijeme, SNSD i HDZ BiH u potpunosti diktiraju teme razgovora u istraživačkim centrima i medijskim krugovima u SAD-u.
Time se postepeno normalizira praksa u kojoj stranački i entitetski lideri nastupaju kao suvereni subjekti međunarodnih odnosa, dok se državne institucije reduciraju na prazne ljušture.
Ovakav potez HDZ-a BiH mora biti alarm. Ako se praksa privatnih diplomatija nastavi bez državnog odgovora, Bosna i Hercegovina će u Washingtonu postati samo tema o kojoj drugi pregovaraju, svakako subjekt na stolu interesa onih koji bi da je redefiniraju ili rasparčavaju.

