Brutalna i nemilosrdna agresija Izraela nad pojasom Gaze, neviđeni razmjeri ljudskih stradanja, humanitarna i svaka druga opće pojmljiva kriza koja se dešava u tom dijelu svijeta u nekom luđačkom, orvelovskom zapletu ima simboličnu, političku refleksiju i u srcu Hercegovine. Aspiracije za “osvajanjem” teritorije, želja za uspostavom prevlasti i neprirodne nadmoći nad drugim s ciljem ugnjetavanja samo su neki od zajedničkih sadržilaca. Posljednjih 30 godina burne hercegovačke historije obilježio je krvavi rat s jasnim elementima etničkih protjerivanja, nemilosrdnih urbicida, masovnih ubistava, koncentracionim logorima i svim drugim oblicima nasilne promjene demografske i sakralne slike Hercegovine. Vojne pohode s početka 90-tih zamijenili su projektirani politički procesi u 21. stoljeću, koji su toliko intenzivni da ih je nemoguće pobrojati.
Uvažavanje osnovnih demokratskih principa i jednakopravnosti u Hercegovini važe parcijalno, najčešće prema potrebi, i uglavnom se licemjerno, politikantski zloupotrebljavaju. Princip političke ravnopravnosti i pariteta najčešće se ne poštuje ili je prisutan u strukturama gdje ne postoji druga alternativa. HDZBiH, djelujući principom “čvrste ruke”, kroz cijeli period ima gotovo nepromijenjen političko-strateški kurs, s blagim odstupanjima u vanjskim manifestacijama, ovisno o trenutnoj zainteresiranosti međunarodne zajednice.
Pripreme za novi izborni ciklus i “obećana” promjena Izbornog zakona BiH koja bi trebala biti kreirana po volji HDZBiH Čovića su primorali da taktički veći dio ekipe povuče neposredno iznad vlastitog šesnaesterca (HNK), gdje se uz naklonost sudija igra grubo, na ivici incidenta. Sva ljudska, politička i demokratska prava Hrvata za koja se HDZBiH proklamirano zalaže u ostatku BiH uglavnom sistematski uskraćuje Bošnjacima, Srbima i ostalima u onim dijelovima Hercegovačko-neretvanskog kantona gdje je to u mogućnosti. Stolac i Čapljina sredine su u kojima je HDZBiH princip ugrožavanja osnovnih prava Bošnjaka ostvarenih na izborima kroz institucije lokalne zajednice izgradio do savršenstva. Sprečavanje prava Bošnjacima da na osnovu izbornih rezultata budu birani na pozicije predsjedavajućih općinskih vijeća u ovim sredinama legalizira se izborom zamjenika, tako da dvije osnovne vodeće pozicije u tim sredinama obnašaju Hrvati, bez mogućnosti izbora ostalih.
Takvu puzajuću “demokratiju” s elementima manje, javno prezentirane brutalnosti HDZBiH pokušava prenijeti i u strukture ovog kantona. Politički manevri koji se pritom koriste dosta su sofisticiraniji i rade se u kombinaciji nepoštivanja ili zaobilaženja aktuelnih zakona koji su na snazi, izazivanja javnih nereda i političke iznude. Akutni problem nepostojanja policijskog komesara, izuzetno bitne pozicije za sigurnost svih građana u HNK datira još od 2014. godine. U posljednjih sedam godina ova pozicija u HNK bila je ili upražnjena ili popunjena nelegalno izabranim komesarom koji je provodio HDZBiH, potpuno ignorirajući zakonom predviđene procedure, što su u konačnici potvrdili Općinski i Kantonalni sud poništavajući takav izbor.
Sličan nezakonit postupak izbora v. d. komesara MUP-a HNK HDZBiH je pokušao i prije mjesec dana. Proceduru nelegalnog izbora spriječili su ministri SDA u Vladi HNK instistirajući da se procedura izbora komesara provede na legalan način, a ne prema volji HDZBiH. Uvertiru za takav politički pokušaj napravila je “navijačka” grupa “Ultrasi” ciljanim ekstremističkim upadom u mostarsko naselje Donja Mahala s namjerom izazivanja opće krize u Mostaru i stvaranja straha kod stanovništva, što je trebalo ubrzati proces izbora komesara po “svaku cijenu”.
Neuspjeh ovladavanja kompletnim policijskim strukturama u HNK očigledno je izazvao ogroman bijes unutar HDZBiH pa je predsjednik Kantonalnog odbora i aktuelni načelnik Stoca Stjepan Bošković ustvrdio kako HDZBiH očekuje odgovor SDP-a kako bi zajedno, tri godine nakon održanih izbora, formirali vlast u HNK. Pritom je Bošković iznio tvrdnju kako se vlast u ovom kantonu više ne može dijeliti s istim brojem ministara između Bošnjaka i Hrvata, navodeći da bi “novi” omjer ruku u Vladi trebao biti 7:5, naravno, u korist HDZBiH. Opće je poznato kako tvrdnje Boškovića nemaju utemeljenje ni u Ustavu HNK niti u bilo kojem drugom osnovu, kao ni da SDP nema izborni kapacitet da s HDZBiH formira novu Vladu HNK, pa je zanimljivo tempiranje vremena za iznošenja ovakvih stavova.
Naime, rezultati općih izbora iz 2018. godine bili su takvi da su HDZBiH i SDA zajedno imali komotnu dvotrećinsku većinu na osnovu koje su vlast mogli formirati formalno odmah nakon potvrđivanja rezultata od strane CIK-a. Međutim, HDZBiH se očigledno nije sviđao koalicijski pristup SDA, koja je, bez obzira na političke implikacije, istrajavala u zaštiti prava Bošnjaka i Srba u HNK. Pitanje komesara, priznavanje konstitutivnosti Srba u ovom kantonu, te popunjavanje vitalnih infrastrukturnih upražnjenih pozicija prema ustavnim kategorijama nisu bili prihvatljivi HDZ-u BiH. Svjesni takvih okolnosti, iz HDZ-a su se odlučili zamrznuti izbor nove Vlade HNK, pravdajući takav potez paritetom (ne)izbora Federalne vlade, s kojom ovaj kanton nema nikakvih dodirnih institucionalnih poveznica.
HDZBiH je istovremeno pregovarajući sa SDA o svim vitalnim i bitnim pitanjima za položaj Hrvata u BiH, u “tišini” na tzv. nižim (kantonalnim) nivoima sarajevskoj “Trojci” ponudio koaliciju u HNK. Računica je jednostavna, u Vladi HNK HDZBiH bi imao većinu i mogao bi odlučivati samostalno o svemu, “Trojka” bi bila u vlasti, SDA bi bila uklonjena i put za potpunu rekonstrukciju kantona po želji HDZBiH bio bi otvoren. Međutim, jedan od problema bila je činjenica da SDP, jedini iz sarajevskog “trolista”, ima svoje zastupnike u Skupštini HNK i teret odgovornosti nije mogao dijeliti sa svojim partnerima. Ponuda je, prema navodima dobro upućenih u prilike SDP-a, uprkos tome, bila primamljiva, jer je nakon Kantona Sarajevo, SDA i u Hercegovini trebala biti istisnuta iz vlasti, ali je prema kuloarskim tvrdnjama stigla prekasno.
Naime, nakon javne blamaže sarajevske “Trojke”, koja se naočigled kompletne javnosti desila u live prenosima sjednica Gradskog vijeća Mostara u procesu izbora gradonačelnika Mostara, stvari su se iskomplicirale. Sukobi na relaciji SDP – Naša stranka – Narod i pravda u “mostarskom procesu” koji su bili evidentni brzo su zataškani, međutim, ostao je problem kako javnosti opravdati “liberalnu” Bošku Ćavar iz Naše stranke, koja je, uprkos insistiranju centrala ovih stranaka iz Sarajeva, svojim stavom pogodovala izboru HDZ-ovog kandidata za poziciju gradonačelnika i time ostala na istoj deredži kao i svi drugi predstavnici iz hrvatskog političkog korpusa.
Zbog toga je “Trojka” novi ulazak u avanturu formiranja vlasti s HDZ-om BiH u HNK ocijenila visokorizičnim za ugled ovih stranaka pred izbore 2022. godine. Izjava Boškovića (HDZBiH) kako je uvjet za formiranje Vlade HNK promjena dosadašnje političke prakse pariteta i uspostava dominacije Hrvata u ovom kantonu tretira se i kao poruka budućim koalicionim partnerima koji uvjet trebaju ispuniti.
Rovovska politička borba u Hercegovačko-neretvanskom kantonu po automatizmu i neposrednoj povezanosti prenosi se i na teren grada Mostara, koji najčešće služi kao ogledalo kantonalnih kretanja. Zaoštravanje prilika na kantonalnom obično prati stavove svih aktera na lokalnom nivou i obrnuto. Tako je mostarska javnost u dane Ramazanskog bajrama zaokupila tema iskazivanja podrške obespravljenom narodu Palestine, odnosno zabrana i isticanje zastava na kulturno-historijskim spomenicima u Hercegovini.
Mostar i Stari most još su jednom poslužili kao pozornica za definiranje političkih mišljenja. Gradonačelnik Mostara Mario Kordić (HDZBiH) na legalan zahtjev grupe građana nije dozvolio osvjetljavanje mosta bojama palestinske zastave, čime je na prvom ozbiljnijem političkom iskušenju nakon izbora jasno dokazao kakvu će politiku zastupati u budućem kreiranju Mostara. Dovitljivi Mostarci na takav “đon” gradonačelnika odreagirali “fintom”, istaknuvši ogromnu zastavu na Stari most, što nije zabranjeno niti kažnjivo. Ovaj simbolični čin upućen iz Mostara na društvenim mrežama izazvao je ogromnu pažnju i tačno precizirao pozicije političkih aktera na sceni.
Najglasniji i najupućeniji u ovdašnje prilike, sveznalice iz Sarajeva, Facebook besposličari i Twitter posvuduše (Konaković, Nikšić, Kojović, Ćudić, Arnaut, Mašić...) ovog puta na svojim profilima nisu reagirali na mostarsku reakciju o globalnom problemu u svijetu, uvidjevši da bi im “stranci” to mogli ozbiljno zahatariti. Grad liskaluka nije ostao dužan. Po ovdašnjim baštama špekulira se da je Konakovićeva promocija fitnes-programa članova te stranke vjerovatno preusmjerila njegovu pažnju na Facebooku. Teoretičari zavjera licitiraju strahom Nikšića da bi oglašavanjem u korist Palestine izgubio dalje podršku “projekta” od ambasadora kvinte, dok lokalni šaneri tvrde da od “potištenog” Kojovića to niko i nije očekivao jer su mu iz HDZ-a BiH poručili da su se zatrpavanjem Boškine “rupe” u centru Mostara odužili Našoj stranci i FGR raji na izboru Kordića, te da u daljim političkim egzibicijama neće brkati ćeifa.
