O islamu se često govori mnogo, a zna se premalo. Još češće se o islamskoj kulturi govori kroz stereotipe, kao da je riječ o zatvorenom i strogo definiranom svijetu, lišenom unutrašnje raznolikosti i dodira s drugim kulturama. A historija umjetnosti govori sasvim drugačije.

Islamska kultura stoljećima je bila prostor susreta, razmjene i nevjerovatne kreativnosti. Njena arhitektura, ornamentika, vizuelna umjetnost i odnos prema prostoru svjedoče o kulturi mnogo širih horizonata nego što ih danas često želimo vidjeti.

U novoj epizodi podcasta "U prvom licu" o tome razgovaram s historičarem umjetnosti Harisom Derviševićem.

Povod je i novi Muzej islamske kulture i umjetnosti u Sarajevu, ali razgovor vrlo brzo izlazi izvan njegovih zidova. Govorimo o tome šta jeste, a šta nije islamska umjetnost, zašto je pogrešno islam svesti na jednu estetiku, kakvo mjesto u toj priči zauzimaju arhitektura i slikarstvo, ali i kako kroz sve to čitati vlastitu bosanskohercegovačku kulturnu baštinu.

Jer kada govorimo o islamskoj umjetnosti, ne govorimo samo o prošlosti. Govorimo i o tome koliko smo danas spremni razumjeti kulturu kojoj i sami pripadamo.

U podcastu govorimo i o slikarstvu, odnosno je li zabranjeno prikazivati ljudska lica i mnogim drugim zanimljivim temama. 

Prof. dr. Haris Dervišević je vanredni profesor na Odsjeku za historiju umjetnosti Univerziteta u Sarajevu – Filozofskog fakulteta. Njegovo nastavno iskustvo obuhvata izvođenje nastave na Univerzitetu u Sarajevu – a pored Filozofskog fakulteta, tu je i Arhitektonski fakultet i Akademija likovnih umjetnosti, kao i Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru, na studiju Dizajn interijera. Također je držao cikluse predavanja na Univerzitetu u Lisabonu i Univerzitetu u Grazu.

Naučni i stručni interesi prof. dr. Harisa Derviševića uključuju islamsku umjetnost, historiju umjetnosti, vizualnu kulturu, kulturno naslijeđe, arhitektonsko naslijeđe, zaštitu i interpretaciju spomeničkih cjelina, s posebnim fokusom na Bosnu i Hercegovinu.