Hanif Kureishi je svoju dušu i tijelo posvetio crnom humoru ali ovo što sad piše sve je samo ne smiješno. Nakon tragedija koja ga je pogodila dok je bio u Italiji, kada je pao u nesvijest naizgled bez ikakvog opipljivog razloga, ostao je tri mjeseca nepokretan u bolničkom krevetu u Rimu.

"Ne mogu se služiti rukama i pišem, po diktatu, uz pomoć svoje porodice", objavio je u 'The Kureishi Chronicles', književnom blogu koji je autor čuvene knjige „Buda iz predgrađa“ pretvorio u priče o nesrećama i razmišljanjima o životu, smrti i gotovo svemu između.

Iskreno brutalan dnevnik koji Kureishi diktira, a jedan od njegova tri sina piše. Samo dan nakon prijema, naprimjer, već se šalio o danu kada ga je medicinska sestra zamijenila za Salmana Rushdieja tokom rektalnog pregleda. "Čekam da moj hipnotizer nazove. Radio sam s njim prije, kada sam imao spisateljsku blokadu. Nadajmo se da ovaj put ima i magične iscjeliteljske moći", sarkastično je napisao 5. marta u jednom od svojih posljednjih zapisa. Humor, jasno je, nije nešto što mu se može lahko oduzeti. Kao ni pisanje. Štaviše, Kureishi je iskoristio svoj prisilni ulazak u odjel za paralizu Fondazione Santa Lucia u Rimu kako bi organizirao natjecanje u pisanju među svojim čitateljima.

Kureishijeve muke počele su 26. decembra kada se srušio nakon što je sa suprugom prošetao rimskom Villom Borguese i Piazzom del Popolo. “Upravo sam vidio Mo Salaha kako postiže gol protiv Aston Ville i popio sam pola piva kada mi se počelo vrtjeti. Nagnuo sam se naprijed i stavio glavu među noge. Probudio sam se nekoliko minuta kasnije u lokvi krvi, vrat mi je bio u groteskno iskrivljenom položaju, moja žena na koljenima pored mene", napisao je nekoliko dana kasnije na svom Twitteru. "Ne mogu se počešati po nosu, obaviti telefonski poziv ili se hraniti. Kao što možete zamisliti, to je ponižavajuće, ponižavajuće i teret za druge.“

Kureishi je tada primljen u bolnicu. Od tog dana prepisuje vlastitu biografiju, otkopava sjećanja na mladost i povezuje bilješke o seksu, pisanju ili onoj rupi pesimizma u koju upada svakih nekoliko dana. "Uvijek sam bio odlučan pisati ovaj blog kako bih rekao stvari onako kako ih osjećam, a u ovom trenutku, ova tama je moja istina", napisao je u nedjelju nakon što je priznao da se bori da pobjegne sam od sebe, ali smatra da je to "nemoguće."

"Postojim u stalnom stanju panike, straha i suza", kaže on. Njegova porodica, njegovo pisanje i velika šansa da se uskoro vrati u London su, kaže, ono što ga drži na životu.