Imam jednog rođaka, živio u Zagrebu, sada je u Južnoj Africi, dvije godine mlađi od mene, a – pametniji! Tako, kad god nešto ne znam a hoću da znam, njega pitam. Šta god sam ga ikad u životu pitao, odmah mi je ko s nokta odgovorio, i uvijek tačno.

Znao sam po tri mjeseca o nečemu misliti, prosto me sramota, dojadi mi, za telefon: Halo, Dževade, to i to, on odmah odgovori: tako i tako. Vidim – tačno, poslije mi još po tri mjeseca krivo; hoću da kažem, drago mi sto mi je tačno odgovorio, a krivo mi što ja to nisam znao. E, sada ga nema, daleko je, ne mogu ga dozvati, pa ovo pišem na soju odgovornost.

Srećom, što se tiče pameti, koju mi Bošnjaci u zadnje vrijeme tako često pominjemo, Dževad mi je i o njoj nešto ranije rekao. Kad sam ga pitao: šta je to pamet, on mi reče da je na to pitanje odgovorilo jedno dijete. Kaže, gled'o nekakav dječiji kviz na televiziji i na pitanje šta je to biti pametan dijete je odgovorilo: to znači biti koncentrisan. I zaista, možes biti pametan koliko hoćeš, ali ako ti pamet spava, ako nije budna, ništa od nje, prođe voz!

Ja se borim perom i puškom za zemlju i državu koja će biti takva da se u njoj mogu pojaviti dobri (evlije, sveci)! (Evlija – veoma pobožan čovjek za koga se vjeruje da posjeduje natprirodna svojstva – keramet). Ne znam čemu moje pregnuće za nešto drugo! Eh, sad, šta bi Dževad na ovo rekao, ne znam!

Kada su u šesnaestom stoljeću evropski osvajači, porobljivači i pljačkaši, došli u Ameriku, vršili su nasilno pokrštavanje domorodaca. Jedna od metoda je bila da u žive otvorene rane domorodaca načinjene nožem sipaju rastopljeno olovo.

Bošnjak je danas sav živa rana i u te njegove rane neprekidno se sipa rastopljeno olovo nepravdi koje se više ne mogu imenovati ni prebrojati.

Mekenzi i Akaši su, naprimjer, rastopljeno olovo koje UN sipaju u otvorene bošnjačke rane.

Rušenje džamija u Livnu i Žepču su rastopljeno olovo koje Hrvati i nakon Vašingtonskog sporazuma sipaju u žive rane bošnjačke.

Srbima – koji zbog zločina genocida nad Bošnjacima nemaju više pravo da žive nigdje na zemaljskoj kugli – svijet garantuje pola naše kuće!

Zašto?

Zato što su Bošnjaci muslimani. 

A mi smo, nažalost, više pušači nego muslimani. Pušiš svako pola sahata, a namaz obavljaš svega pet puta dnevno!

Pa ipak, Bošnjaci su nepojamni judi a Bosna i Hercegovina nepojamna zemlja.

Bošnjak je go, gladan, nenaoružan i opkoljen na svoja gola, nespremna pleća primio agresiju sve tri susjedne zemlje i sva tri naroda, sve suprotstavljene interese evropskih zemalja i dviju svjetskih velesila koje su mu kao žrtvi čak i ruke svezale u njegovoj neravnopravnoj borbi za puki opstanak na rodnoj grudi, upražnjava sve uzuse demokratičnosti kao da živi u potpunom miru i izobilju, jedini je na svijetu koji u ratnim uslovima nije uveo cenzuru, njemu je svaki dan za ove dvije godine krstom i križem rušena po jedna džamija, a da on za to vrijeme nije srušio nijednu crkvu i nijednu katedralu, nebrojeno je puta izdan i prevaren i na bojnom i na političkom polju, kako od svojih murtata i izroda tako i od onih koji su mu se licemjerno i podmuklo predstavljali kao prijatelji...

Pa ipak, još se nije dovoljno koncentrisao, a – puši!

^{(Nedžad Ibrišimović, Ruhani i šejtani inspiracija, Legološko udruženje u BiH, Sarajevo, 2013)}