Profesor Enver Halilović, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Rusiji i dobar poznavatelj rusko-ukrajinskih prilika, povodom godišnjice ruske agresije na Ukrajinu ističe da je u proteklih dvanaest mjeseci došlo do izražaja mnogo novih društvenih, historijskih bezbjednosnih činjenica, a ključna je rizik od nuklearne katastrofe.
˝Ovdje se ne upuštam u vojnu, već u kratku političku analizu rata u Ukrajini. Ona uključuje informacije koje dobijamo u medijima, domaćim i inostranim, ali ima u vidu i nešto što ide dublje od njih. Ostavljamo po strani medije država koje su više vojno tehnički uključene u rat i koje kroz sredstva informiranja plasiraju i neke propagandne političke i vojne projekcije. Ako posmatramo kako pojedini mediji pišu, ne samo o samim ratnim operacijama na terenu, već o tome kako vide način zaustavljanja rata, sadržaj poslijeratnih mirovnih pregovora, koga ko vidi kao ratnog pobjednika itd., uključujući i ove u našem regionu, vidjet ćemo da među njima postoje veoma velike razlike u zavisnosti od države do države, ali i od onog što se zove javno mnjenje određenog državnog teritorija. Analiza medijsih slika rata u Ukrajini u regionu može biti posebna tema istraživanja koja bi pokazala brojne političke i druge karakteristike regiona˝, ističe Halilović u razgovoru za Stav.
Generalno uzevši, navodi, mediji predstavljaju rat u Ukrajini u zavisnosti od vladajućeg političkog stava država, političkih stranaka koje stoje iza njih, njihove involviranosti u taj rat, očekivanja nove preraspodjele svijeta nakon rata u Ukrajini itd.
˝Imajući u vidu sve to kao i mnogo šta drugo u vezi s tim, nužno je konstatirati kao evidentno, između ostalog, to da će ovaj rat još dugo trajati, neozbiljno bi bilo baviti se prognozom koliko će on još trajati, jer to ne znaju ni njegovi diretni akteri. Vrlo je jasno da samo ruski predsjednik Vladimir Putin može prekinuti rat svakog trenutka. Politički projekti agresora i onog koji se brani međusobno su nepomirljivi, a niko još nije ni blizu na terenu ostvariti ono što želi. Tokom dosadašnje agresije na Ukrajinu, Ruska Federacija je nekoliko puta prilagođavala, a to znači postavljala nove taktičke ciljeve da bi ostvarila svoj krajnji cilj. Ušla je u rat s uvjerenjem da može brzo i jednostavno postići svoj cilj promjenom vlasti u Ukrajini. Rat je započela s veoma teškom optužbom da je vlast Ukrajine, ni manje ni više, nacistička˝.
Rusija je, ističe Halilović, bila sigurna u to da će promjenu vlasti u Ukrajini riješiti političkim pregovorima i ucjenom, a da će dovoženjem nove vlasti u Ukrajini riješiti tzv. rusko nacionalno pitanje u Ukrajini na taj način što če se formirati jedna ili nekoliko republika u Ukrajini na čijim teritorijama je većinsko, kako oni kažu, rusko jezičko stanovništvo.
˝To je bilo vrijeme kada je Rusija usmjerila na put u Kijev hiljade svojih tenkova uz odgovarajuću zračnu i drugu vojnu podršku. Međutim, svi ruski tenkovi na putu u Kijev su pretvoreni u spaljeno željezo, što je za rusku političku svijest o svojoj moći predstavljalo nezapamćen poraz. Nakon neuspjeha prvog krvavtog tatičkog političkog cilja, Rusija je prešla na drugi taktički cilj ostvarenja svog strateškog cilja, prešla je na vojno zaposijedanje i zauzimanje teritorije Ukrajine kojom se povezuje Krim, s jedne, sa teritorijom Moldavije, preciznije kazano s retitorijom rusko-moldavskiog zamrznutog konflikta, Prednjestrovijem. Zauzimanje i kontrola tog teritorija ne znači samo uspostavu ruske etnopolitičke granice u Ukrajini, što je ključni strateški kako vojni tako i politički cilj, već i obezbjeđenje Krima pitkom vodom, okupaciju prostora koji je veoma bogat brojnim prirodnim resursima, znači blokidu rada Odese, glavne uvozno izvozne luke Ukrajine, žile kucavice snabdijevanja žitom brojnih država u svijetu˝.
U postizanju tog cilja ruska vojska je napravila brojne masovne ratne zločine, možda i one koji se, mišljenja je Halilović, smatraju genocidom, a spalila je sve što je mogla spaliti i mnoge tačke Ukrajine na tom prostoru postale su ono što se naziva spaljena zemlja.
˝Paralelno sa Rusko Ukrajinskim vojnim ratom ide i odvija se veoma intenzivan i kontinuiran diplomatski, politički, ekonomski rat između Zapada i Ruske Federacije, koju u jakoj mjeri podržava Kina. Mnogi smatraju da je rusko-ukrajinski rat u teritorijalnom smislu međudržavni, teritorijalno ograničen rat, vodi se isključivo na teritoriji Ukrajine, ali da je u njegovoj pozadini na djelu svjetski rat, nižeg intenziteta, zato što u njemu učestvuju brojne države od kojih su Zapadne države na strani Ukrajine, a brojne druge, generalno uzevši nezapadne, na strani Rusije. U Ukrajinskom ratu u ratnom sukobu su ruski politički i društveni standardi, na jednoj, sa zapadnim, evroatlanskim političkim i društvenim standardima, na drugoj strani˝, navodi Halilović.
Ruski politički i društveni standardi su, navodi on: uvođenje jedne vjere u državnu politiku, nova konzervativna ideologija, umjesto bivšeg klasnog, a uvodi se etničko i vjersko političko jedinstvo države i naroda, zatim ideologija apsolutne vrijednosti i moći države na svim nivoima vlasti i u svim oblastima života ljudi.
˝Također, neki od ruskih standarda su neprijateljstvo prema demokratiji i civilnom društvu, geopolitika prirodnih resursa, posebno stavljanje energetike u političke svrhe, kao sredstva političke kontrole i uticaja, kao i vladavina autoriteta i proizvodnja konflikata u pojedinim dijelovima svijeta radi strateških interesa. Osim toga, ruski politički principi proizvode: autoritarnost, stalno vraćanje na tradiciju, društveni i politički konzervativizam. S druge strane, euroatlanski politički standardi su: liberalna demokratija, izgradnja demokratskih suverenih nacija, odnosno država kao zajednica slobodnih građana, vladavina prava i zakona, građanska prava jednakosti i ravnopravnosti, razvoj ekonomije i afirmativna akcija manjina i ugroženih grupa i zaštite nacionalnih manjina˝.
Halilović također smatra vrlo zanimljivom činjenicu da Ukrajina ne napada vojne ni bilo koje druge objekte na teritoriji Rusije.
˝Ta se činjenica može posmatrati kao dodatna moralna strana ukrajinske borbe koja joj daje vrlo visok moralni i diplomatsko-politički kredibilitet i onemogućuje bilo koga da kaže da Ukrajina ima teritorijalne pretenzije na Rusiju ili da Zapad koristi rusku agresiju na Ukrajinu da bi okupirao ili porušio ruske gradove, pobio rusko stanovništvo, razrušio aktualno Rusko carstvo. Kao što je Rusija još daleko od postizanja svog cilja, tako je i Ukrajina daleko od postizanja svog cilja. Ako je, i toliko koliko je, još dalek ruski cilj okupacija ukrajinske teritorije s većinskim ruskim stanovništvom, tako je i toliko još dalek i ukrajinski cilj oslobađanje svog okupiranog teritorija, uključujući Krim. Teško je u ovom momentu zamisliti da će kao pobjednik, šta god to značilo, iz ovog rata izaći Rusija. Bila bi to još jedna nepravda, kakvih je, nažalost, kroz historiju bilo jako mnogo. Ono što je u ovom ratu dobra strana, ako se tako može govoriti, jeste da je Zapad moralno na ispravnoj strani, da štiti internacionalni poredak, da je, ako hoćemo, na strani slabijeg, da se ovdje pere od brojnih ranijih tzv. humanitarnih, ali i drugih vojnih angažmana ili u slučaju Bosne i Hercegovine, neangažmana˝, zaključuje Halilović.
