Hvala Allahu Uzvišenom Koji nas je odlikovao uputom jasnom i savršenom, Koji nas je počastio Poslanikom najodabranijim, svijetlim uzorom ljudima, Koji nam je darovao život i zdravlje pa evo dočekasmo i ispostismo još jedan mjesec Alalhove milosti i oprosta, mjesec ramazan.
I ovaj Ramazanski bajram dočekujemo s pomiješanim osjećajem tuge i radosti. Tužni smo zato što s mubarek mjesecom odlaze i određene privilegije i povlastice koje mu'mini u drugim danima nemaju. Tužni smo zato što nam u ušima odzvanjaju veličanstvene riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: „Kada bi moj ummet bio svjestan ramazana, poželio bi da on traje cijelu godinu."
Tužni smo i zbog toga što je dio naših rođaka, prijatelja i komšija tokom plemenitog mjeseca pokazivao arogantnost, javno jedući, pijući i pušeći, te tako prkoseći volji Gospodara svih ljudi i svega postojećeg. Tužni smo i zbog toga što će mnoge džamije ostati bez džemata i što će se mnogi Bošnjaci prepustiti nemaru i ponovo zapostaviti namaz kao stub naše vjere. Oni kao da ne znaju da je naš Gospodar, tebareke ve teala, vječno živ i da od nas traži stalnu pokornost, a ne samo tokom ramazana. Tužni smo i plačni za ramazanom i zbog toga što za njim plaču nebesa, Zemlja i meleki, o čemu Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
„Kada nastupi zadnja noć ramazana rasplaču se Nebesa i Zemlja i meleki zbog onoga što je snašlo ummet Muhammedov, s.a.v.s. Neko je upitao: 'Allahov Poslaniče, a šta je to što zadesi ummet te noći?' A on je odgovorio: 'Odlazak ramazana je musibet zbog toga što su dove u njemu uslišane, sadake primljene, dobročinstva umnožena, a kažnjavanje odgođeno." (Durretun-nasihin)
Radosni smo jer smo u tom blagoslovljenom mjesecu postili, klanjali, Kur'an učili, sadaku i zekat dijelili, iftare pripremali, dove upućivali, zikirili... U najkraćem - što smo ga proveli u pokornosti našem Stvoritelju. Radosni smo i zbog toga ćemo sa svojom braćom u vjeri, u velikom broju, izaći da klanjamo bajram-namaz, nadajući se Allahovom oprostu i milosti. Radosni smo i zbog toga što džamijske safove popunjavamo i osnažujemo i našim evladima koji su garant da će se, inša-Allah, još dugo u našim kućama i džamijama dočekivati i klanjati bajrami. Radosni smo zbog počasti koje nam je naš Gospodar, kao klanjačima Bajrama, iz svoga obilja pripremio. Radosni smo jer se zbog naše pokornosti u ramazanu i izlaska na bajram-namaz Uzvišeni hvali pred Svojim melekima. O tim bajramskim darovima postačima i klanjačima govori se u nekoliko predaja.
IZAĐITE PLEMENITOM GOSPODARU!
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kada ljudi isposte ramazan i izađu da klanjaju Bajram, Allah Uzvišeni rekne: 'O meleki Moji, svaki čovjek za trud svoj očekuje nagradu, posvjedočite da je nagrada onih koji su ispostili ramazan i izašli da klanjaju Bajram - Moj oprost. Potom jedan od meleka uzvikne: O Muhammedov ummete, vratite se svojim kućama, vaša loša djela zamijenjena su dobrim. A Allah Uzvišeni rekne: 'O robovi moji, postili ste i iftarili u Moje ime, neka su vam oprošteni grijesi." (Zubdetul-vaizin)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada osvane dan Bajrama Allah pošalje Svoje meleke koji se spuštaju u sve krajeve svijeta i kliču: 'O ummete Muhammedov, izađite plemenitom Gospodaru! 'Kada se pojave na musallama (džamijama), Uzvišeni rekne: 'O Moji meleki, svjedočite da sam im zbog sevaba za njihov post darovao Moje zadovoljstvo i oprost."
PODSJEĆANJE NA SUDNJI DAN
Rečeno je da Bajram na dunjaluku treba da podsjeća na Sudnji dan na ahiretu. Kao što ljudi izlaze pješke ili jašući, luksuzno ili skromno obučeni - u odjeći različitog kvaliteta - razdragani i nasmijani ili zabrinuti i plačni, slična će situacija biti i na ahiretu, kao što Allah Uzvišeni spominje u Kur'anu:
"Onoga dana kada čestite kao uzvanike pred Milostivim skupimo, a kada u Džehennem žedne grešnike potjeramo." (Merjem, 85-86) "Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti." (En-Nebe', 18) "Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti." (Ali Imran, 106) Enes bin Malik je rekao: „Vjernik u životu ima pet bajrama (radosti): Prvi je, svaki dan koji mu prođe bez upisanog grijeha. Drugi je, dan kada napusti ovaj svijet s imanom i šehadetom, sačuvan od šejtanskih spletki. Treći je, dan kada uspješno pređe preko Sirat ćuprije, kada bude siguran od užasa Sudnjeg dana i kada bude pošteđen ruku dušmana i džehennemskih zebanija. Četvrti je dan kada uđe u Džennet i spasi se Džehennema. Peti je dan kada bude gledao u svoga Uzvišenog Gospodara." (Durretun-nasihin)
DAN NAŠEG ZAHVALJIVANJA NA UPUTI I OPROSTU
Iako je Bajram dan naše sveopće radosti i veselja, kada se međusobno posjećujemo, gostimo i darujemo, on se, ipak, ne smije pretvoriti u lumpovanje ili u pijančenje, što se dešava u nekim sredinama. Naime, neki jedva čekaju da se završi ramazan kako bi se što prije vratili svom starom načinu života. Tako, odmah prvi dan Bajrama čak i piju alkohohol. To je znak da ramazan nije ostavio pozitivnog utjecaja u njihovim dušama i da nije izgradio traženu bogobojaznost.
Bajram je dan kada mislimo na Allaha, kada mu zahvaljujemo i kada ga slavimo i veličamo zbog upute i milosti koja nam je darovana, i što nam je oprošteno zbog ibadeta i pokornosti Allahu, dž.š., u ramazanu. U tom blagdanu Uzvišeni nas posmatra pogledom milosti i blagodarnosti i zato nemojmo prkositi Gospodaru svjetova našom nepokornošću i griješenjem. Ostanimo robovi Milostivog, a ne robovi svojih strasti i šejtana prokletog. Prokletnik se raduje našim slabostima i griješenju, a žalosti ga naša pobožnost i odanost principima vjere.
Vehb bin Munebbih prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Zaista Iblis, neka je Allahovo prokletstvo na njega, svakog Bajrama zovne i sakupi svoje pristalice (šejtane) koji mu reknu: 'Gospodaru naš, ko te je rasrdio pa da ga uništimo?' On rekne: 'Nije niko, nego me je rasrdilo to što Allah Uzvišeni u ovome danu, ummetu Muhammedovom oprašta grijehe. Od vas danas tražim da ih navodite na užitke, strasti i pijenje alkohola, sve dok ih Allah ne zamrzi."
Stoga će svako razuman nastojati sustegnuti u tom danu od svojih strasti i svega zabranjenog, ustrajavajući u pokornosti Allahu, dž.š. U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Trudite se da na Bajram dijelite sadaku, činite dobročinstva, klanjate namaz, dijelite zekat i da Allaha što više slavite i veličate, jer to je dan kada vam Allah Uzvišeni prašta grijehe, kada uslišava vaše dove i kada vas posmatra pogledom milosti." (Durretul-vaizin)
NEKOM RADOST, NEKOM TUGA
Bajram je, za većinu muslimana, dan veselja i radosti, ali u nekima on pobuđuje osjećaje tuge i žalosti. Na Bajram mnogi plaču zbog činjenice da ga proslavljaju bez svojih najmilijih. Koliko će i ovaj Bajram biti plačnih majki zato što nisu sa svojim sinovima šehidima, djece što nisu sa svojim očevima, supruga što nisu sa svojim muževima, sestara i braće što nisu sa svojom braćom. Šehidske porodice su naša trajna briga i prve u prioritetu naše pažnje i bratske saosjećajnosti. Ublažimo im bajramsku tugu našim zijaretima, pristojnim hedijama, nasmijanim licima i krajnjom brigom za razumijevanje njihovih potreba.
Posebnu pažnju pokažimo prema jetimima jer su njihova srca najranjivija. Dok se ostala djeca sa svojim očevima raduju bajramima i njihovim čarima, jetimi Bajrame dočekuju potišteni i tužni što i oni nisu uz svoje očeve. Pokazati milost i pažnju prema njima ubraja se u velika i boguugodna djela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je govorio da „džehennemska vatra neće dotaći ruku koja pomiluje kosu jetima", kao i to „da će on i skrbnik jetima zajedno biti u Džennetu."
I sam je vodio računa o jetimima, što pokazuje i sljedeći primjer. Enes b. Malik, na., priča da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom izašao radi klanjanja bajram-namaza i na putu do džamije susreo grupu djece koja su se igrala. „Nedaleko od njih, po strani, sjedio je dječak oskudno obučen koji je plakao. 'Dijete, što plačeš, što se i ti ne igraš?', pitao ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ne prepoznavši Poslanika, s.a.v.s., dječak je rekao: `Čovječe, umro mi je babo, majka mi se preudala, prisvojen je moj imetak i očuh me istjerao iz moje kuće, tako da ja nemam ni odjeće ni obuće, ni hrane ni stana. Kada danas pogledam djecu koja imaju očeve, sjetim se svoga babe pa me obuzme tuga i zato plačem.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je uzeo za ručicu i rekao mu: 'Jesi li zadovoljan da ti ja budem umjesto oca, Aiša da ti bude majka, Alija amidža, Hasan i Husejn braća, a Fatima da ti bude sestra.' Tek tada, dječak je shvatio da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nakon toga je rekao: 'Kako da ne budem zadovoljan, Allahov Poslaniče!' Resulullah, s.a.s.v., ga je uzeo u naručje i ponio svojoj kući, lijepo ga obukao, nahranio i namirisao najljepšim mirisom. Dječak je, poslije, sretan istrčao među djecu koja su ga, primijetivši promjene na njemu, pitala: `Šta ti je? Do maločas si bio plačan i tužan, a sada si veseo i sretan?' 'Da, bio sam gladan, pa sam se najeo. Bio sam skoro go, pa sam se lijepo obukao. Bio sam siroče, a sad mi je Allahov Poslanik umjesto oca, Aiša umjesto majke, Alija umjesto amidže, Hasan i Husejn umjesto braće, a Fatima umjesto sestre, pa kako da ne budem sretan i veseo!` Čuvši to, djeca su rekla: 'Kamo sreće da su naši očevi izginuli na Allahovom putu pa da i mi dospijemo u takvo društvo!' Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, dječak je istrčao iz kuće i od žalosti počeo da baca prašinu po sebi vičući na sav glas: 'Ponovo sam ostao sam i postao jetim!' Čuvši to Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, preuzeo je dječaka da brine o njemu." (Durretun-nasihin)
Gospodaru naš, očisti naša srca, učini ih osjećajnim i zbliži ih! Daruj nam još mnogo ramazana. Uputi nas na djela kojima si Ti zadovoljan i koja Ti voliš i budi zadovoljan nama. Spasi nas zavisti, zuluma i neprijateljstva naših dušmana i budi nam zaštitnik i pomagač! O kako si Ti divan Zaštitnik i divan Pomagač
