Hajrudin Čardaklija za Stav: Od ribarske nacije napravili tim i svjetski fenomen

Sarajlija Hajrudin Čardaklija od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća živi i radi na dalekom Islandu, na koji dolazi kao sportski radnik. U prethodnim godinama aktivno se bavio trenerskim poslom, o čemu govori i njegova saradnja i s fudbalskom reprezentacijom Islanda. 

Hajrudin Čardaklija dres je “Sarajeva” nosio 18 puta na zvaničnim utakmicama od 1989. godine, kada je došao iz visočke Bosne, pa sve do odlaska s Koševa 1992. godine. Ovaj nekadašnji golman “Bosne” iz Visokog i “Sarajeva”, kao trener golmana postao je prvak i osvajač kupa Islanda sa svojim FK “Vikingurom”, u kojem radi dugi niz godina. Prema njegovim riječima, Island je napravio veliki iskorak u prethodnom periodu kada je riječ o fudbalu i sportu općenito, o čemu najbolje govore reprezentativni, ali i klupski uspjesi islandskih fudbalera.

“Ogromna je razlika u periodu od zadnjih 25 godina, kada su od male ribarske nacije napravili tim koji je igrao ⅛ finala na EP 2016, SP 2018. i još nekoliko uspjeha i s mladim selekcijama. Rezultati koje je ova reprezentacija napravila u zadnjih deset godina su vjerovatno svjetski fenomen i to je sigurno dobar materijal za analitičare da se pozabave time. Za svaki uspjeh treba plan, tako i za velike uspjehe islandske reprezentacije, taj plan koji je urađen u Nogometnom savezu je bio ambiciozan s konkretnim ciljevima (odlazak na velika takmičenja) i uz podršku čitavog društva i ekonomske pomoći taj cilj je ostvaren.

Uz dobar i uspješan rad Saveza, naravno, ključ uspjeha su klubovi i nogometaši koji igraju u tim klubovima, ulaganje u klubove od strane Saveza i plasiranje mladih igrača koji vrlo rano odlaze u evropske klubove i stječu znanje i iskustvo koje poslije sa sobom donose u nacionalni tim. Tu imaju veliku ulogu nogometni agenti koji već godinama plasiraju mlade islandske igrače po cijeloj Evropi. Naravno, presudnu ulogu ima edukacija trenera od strane Nogometnog saveza, koja godinama pravi kvalitetne kurseve i seminare, s dovođenjem stranih predavača i stručnjaka za islandske trenere koji to koriste na najbolji način”, ističe Čardaklija.

Kako kaže, osim reprezentativnog uspjeha, islandska krovna fudbalska organizacija želi postići podvig i u klupskom fudbalu, za šta su izdvojili značajna sredstva pred narednu sezonu evropskih takmičenja.

“Pa to su sad novi ciljevi i planovi za klubove s Islanda koji pokušavaju napraviti veći iskorak u Evropi jer igranjem u evropskim takmičenjima osigurava se ogromna finansijska injekcija za sve klubove, a posebno za timove s Islanda koji su do sada bili poluamateri. Trenutno je moj klub FK 'Vikingur' osigurao učešće u pretkvalifikacijama za Ligu prvaka 2022. godine, tako da nas očekuje vrlo uzbudljiv period za koji smo se već sada počeli pripremati. Iskreno se nadamo i sanjamo da bi mogli doći u grupno takmičenje neke od evropskih liga”, kaže Čardaklija.

Iako živi daleko od svoje domovine, Čardaklija navodi da aktivno prati Premijer ligu Bosne i Hercegovine, ali da nije zadovoljan onim što se trenutno dešava s velikanom “Željezničarom” i njegovim “Sarajevom”. Ključnu razliku između islandskog i bh. načina rada vidi u tome jer su Islanđani prije nekoliko godina shvatili da se trebaju bazirati na ulaganje u mlade igrače, te izbjegavati dovođenje “potrošenih” igrača, što se u Premijer ligi BiH kontinuirano radi.

“Naravno da pratim bh. Premijer ligu, čudne se stvari dešavaju, velike oscilacije. Nema kontinuiteta u radu klubova. Česte promjene trenera i finansijska nestabilnost su neobjašnjivi pa tako jedan velikan kao što je 'Željezničar' već nekoliko godina posrće, a evo sad i moje 'Sarajevo', sve mi je to stvarno neobjašnjivo. Svugdje na svijetu pa tako i na Islandu klubovi imaju svoj budžet, kako bi narod rekao, 'koliko para, toliko i muzike'. Razlika između bh. i islandskog pristupa fudbalu jeste da se ovdje na Islandu uprkos svemu ne može desiti da klubovi duguju igračima ili trenerima. Razlika je isto i što su islandski fudbalski klubovi promijenili način razmišljanja pa su sada većinom glavni oslonci klubova domaći igrači i mladi islandski igrači koji dobivaju priliku da igraju u prvom timu već sa sedamnaest godina ili ranije.

Oni su finansijska budućnost klubova i zbog toga se s njima kontinuirano radi. Što se tiče usporedbe kvaliteta fudbala, pa mislim da smo blizu i u klupskom i reprezentativnom fudbalu. Mi smo uvijek imali talente i individualce, a Islanđani imaju kolektiv, pa sad kad se dva sustava sudare, ja mislim da bi to bilo zanimljivo vidjeti. Ali kod trenutnog omjera reprezentacija, mislim da je naša reprezentacija bolja zbog pojedinaca i rada selektora na uklapanju pojedinačnih kvaliteta u kolektiv. Što se tiče klupskog omjera, tu baš i nisam siguran da li bismo mogli usporediti trenutno ‘Sarajevo‘ i ‘Víkingur‘ (uz veliko poštovanje prema mom voljenom FK ‘Sarajevu‘ i ‘Hordama zla'), jer ako vam kažem da za moj klub igraju čak četiri mlada reprezentativca, pa još tri u A selekciji, a uz to pored njih još dva bivša A reprezentativca, mislim da bi to bila zanimljiva utakmica”, zaključio je Čardaklija.