Kafić Hafa u Tangieru star je cijelo stoljeće i odavno u toj zemlji uživa mitski status. No danas se lokalci žale da Hafa više nije ni sjena onoga što je nekada bila. Otvorena je 1921. godine i čuveno je mjesto gdje su dolazili čak i Rolling Stonesi.
Kafić, koji se sastoji od nekoliko terasa s kojih se pruža pogled na Gibraltarski tjesnac, jedno je od nezaobilaznih mjesta u svakom turističkom vodiču i omiljena slika sa Instagrama. To je mjesto bez luksuza ili glamura, poznato po svojoj jednostavnosti.
Osnovao ga je mladić po imenu Muhamed Alouch (1901-1999), koji je sa samo 20 godina otvorio Hafu kao prostor za odmor za stanovnike kvarta Marchane. Ali kafić je ubrzo privukao brojne strance koji su živjeli u Tangieru sredinom 20. stoljeća, a kasnije i umjetnike koji su dolazili u taj grad. Oni su ti koji su mjesto učinili svjetski poznatim, kako tvrdi marokanski pisac Rachid Tafersiti.
Španski književnik Juan Goytisolo, koji je nekoliko godina proveo ljetujući u Tangieru, bio je jedan od "krivaca" za Hafinu slavu jer je u njoj snimao televizijsku emisiju. Goytisolo će kasnije reći da je požalio što je kafić postao poznat po privlačenju turista i time doprinio gubitku njegovog identiteta.
Ostali slavni posjetitelji kafića bili su The Rolling Stones, intelektualci poput francuskog filozofa Bernarda-Henrija Lévyja, američkog književnika Paula Bowlesa i čileanskog slikara Claudija Brava.
Neki su, poput Jacka Langa, bivšeg francuskog ministra kulture, na kraju kupili staru kuću pored kafića.
Kako priča Tafersiti, osnivač kafića bio je poznat po ljubavi prema mačkama i svako jutro odlazio je na tržnicu kako bi za njih kupio ribu, što je mjesto učinilo omiljenim mjestom za te životinje. danas se Hafini fanovi žale da je kafić počeo gubiti svoju autentičnost tokom posljednjih dvadeset godina zbog višestrukih proširenja i uklanjanja drveća i pergola koje su pružale hladovinu.
Trenutni vlasnik kafića Abdulrahman je Alouchov usvojeni sin i u kafiću radi od 1971. godine, kada je imao 16 godina. Kritičare uvjerava da je zadržao autentičnost mjesta. Ali Hafi se dogodio isto što i gradu Tangieru: više nije mjesto koje privlači umjetnike i boeme.
Njegova su klijentela sada lokalni ljudi, a miris nane češći je od mirisa hašiša. Tafersiti precizira da postoji samo jedna stvar koja se nikada neće promijeniti, a to je vječni krajolik Gibraltarskog tjesnaca. „Unatoč svemu, kafić je simbol Tangiera, smješten gdje se sastaju Mediteran i Atlantik, to je most između Zapada i Levanta i prostor za suživot između religija i društvenih klasa”, kaže Amin.
