U pustinji na jugozapadu Bolivije nalazi se jedno od najupečatljivijih, fascinantnih ali i najsablasnijih mjesta u Južnoj Americi. Tri kilometra od bolivijskog grada Uyunija desetine vozova iz prošlog stoljeća korodiraju na otvorenom.

U groblju vozova smješteni su stari vagoni i parne lokomotive napušteni prije više od pola stoljeća usred pustinje. Ovi su vozovi, vagoni i tračnice propali zbog protoka vremena, vremenskih prilika ali i zato što su meta pljačkaša. Svjedoci su i ogledalo historije tog područja. Do početka pandemije svakodnevno su obilazile na stotine turista, jer je to obično prvo mjesto na kojem se zaustave na izletu ka Uyuniju, najvećoj slanoj pustinji na svijetu.

Mjesto gdje se nalaze stare lokomotive nije muzej, to je otpad željeza i metala, žrtve su vremena i pljačkaša. Unatoč tome, vozovi su i dalje zadržali svoj izvorni oblik, čineći lokomotive nezaboravnom  turističkom atrakcijom.

Posjetitelji mogu prošetati među desetinama vozova, popeti se na krov ili ući u neke vagone koji su još uvijek zadržali svoj kostur. Uz to, s njihovog krova možete vidjeti pustinju i okolne planine.

Poznavanje historije Uyunija ključno je za razumijevanje postojanja groblja vozova. Ovaj grad pokraj istoimene slane pustinje bio je prvo mjesto u Boliviji gdje se začuo zvižduk voza.

Godine 1899. godine završena je izgradnja prve željezničke pruge u Boliviji, koja je povezivala Uyuni s Antofagastom. Potencijal rudnika srebra u blizini grada u kojem se nalazi željezničko groblje učinio je da željeznica uskoro postane okosnica industrijskog razvoja, zbog čega su nastali mnogi gradovi u blizini pruge.

Tokom desetljeća snovi o ekonomskom razvoju su se raspali a konačan kraj došao je sa Chaco ratom koji je vođen od 1932. do 1935. godine između Bolivije i paragvaja i koji je odnio 100 hiljada života.

Ratni napori Bolivije tražili su pojačan transport željezničkom prugom, što je rezultiralo trošenjem vozova koji su kad im je bilo potrebno održavanje, premještani  u ovo područje, smješteno tri kilometra od Uyunija. Tamo su bili uskladišteni čekajući servis, međutim, mnogima je to bila posljednja stanica.