Tog 26. juna 1993. godine u 20.45 sati od granate koja je bačena na Bakarevićevu ulicu u sarajevskoj Općini Stari Grad poginulo je sedmero civila od čega šestoro maloljetnika. Ubijeni su Nihada Ćatić (1977), Senad Pliska (1979), Almir Poturić (1978), Sanjin Rustempašić (1988), Sinanudin Šećerović (1975), Belma Zijadić (1982) i Velida Muftić (1971).
U znak sjećanja, danas su, trideset godina poslije, u ovoj bistričkoj ulici, na mjestu maskra cvijeće položili roditelji i rodbina ubijenih, predstavnici Kantona i Grada Sarajeva, općine Stari Grad, Udruženja ubijene djece Sarajeva, Unije civilnih žrtava rata i građani koji su se i ove godine s tugom sjetili zločina nad građanima Sarajeva, svih žrtava agresora koji su sa okolnih brda i naselja Sarajevo držali u opsadi i uništavali četiri godine.
U ime Kantona Sarajevo prisutnim se obratila Lamija Husić, pomoćnica kantonalne ministrice za srednje obrazovanje.
“Svaki put kada se s tugom spomenemo preko 1.600 ubijenih mališana u opsadi Sarajeva, minut šutnje za sjećanje na ove mališane i sve druge ubijene trebalo bi trajati godinu, deceniju. Ali ne, zločinci su i željeli našu šutnju. Sada ćemo se pomoliti i šutati tužnu minutu, a onda stalno govoriti i podsjećati na planski i sistemski zločin kakav se od 1992. do 1995. godine desio u Sarajevu i čitavoj Bosni i Hercegovini”, poručila je Husić.
Masakr u Bakarevićevoj ulici dogodio se u vrijeme primirja. U knjizi Zločini nad djecom Sarajeva navodi se da je granata pala u trenucima kada jedna od žrtva, Sinanudin Šećerović, sjedeći na stepenicama, drugoj djeci učio ilahije. “Prethodno je donio punu kantu trešanja nabranih u tetkinoj bašči.”
Najmlađa žrtva bio je Sanjin Rustenpašić. “Sanjin je volio pjevati, crtati i igrati nogomet. Omiljena igračka mu je bila nindža kornjača Rafaelo.”
