U bogatom fundusu Muzeja Sarajeva čuva se jedan od najdragocjenijih predmeta iz burne bosanske prošlosti – binjiš, svečani ogrtač Huseina Gradaščevića, poznatijeg kao Zmaj od Bosne. Vođa pokreta za autonomiju Bosne 1831. godine i jedna od najznačajnijih historijskih ličnosti bošnjačkog naroda, Gradaščević je ostavio snažan politički i simbolički trag, a njegov odjevni predmet danas svjedoči o vremenu u kojem je živio i djelovao.

Reakcija

Kompleks Bijele kule u Gradačcu u lošem stanju: Kako da nas drugi poštuju, kad mi ne poštujemo sebe?

Binjiš nije dio stalne postavke muzeja, već se javnosti predstavlja povremeno. Prema inventarnoj knjizi iz 1950. godine, otkupljen je u Tuzli, a do muzeja je stigao posredstvom porodice Kulović, koja je bila u rodbinskoj vezi s Gradaščevićima.

Sašiven od plave istočnjačke svile protkan zlatnim nitima, jednostavnog i univerzalnog kroja, ogrtač odražava eleganciju bez pretjerane raskoši. Nije riječ o počasnom plaštu kakav se u Osmanskom carstvu dodjeljivao zaslužnim vojskovođama, već o svečanom odjevnom predmetu kakav se nosio u posebnim prilikama, najčešće za vjerske blagdane. S obzirom na to da je Gradaščević poticao iz imućne porodice i često putovao, pretpostavlja se da je binjiš nabavio na jednom od svojih putovanja na Istok.

Uz priču o ogrtaču veže se i legenda o košulji-hamajliji sa zapisima iz Kur’ana, koju je Gradaščević navodno nosio kao zaštitu – običaj poznat i među osmanskim sultanima tog vremena. O sudbini te košulje kruže različite priče, uključujući i onu da je jedno vrijeme bila u Beču, no pouzdanih tragova o njenom današnjem mjestu nema.

No iako se danas o njenoj sudbini nagađa, o njoj i njenim magijskim sadržajima – zahvaljujući autoru knjige "Košulja-hamajlija" Muhamedu Garčeviću zna se gotovo sve.

U vrijeme kada je nastala, smatra Garčević, u Bosni i Hercegovini, "po svoj prilici, nije bilo izuzetno vještih i znamenitih spravljača zapisa i hamajlija. Ovim su se vještinama bavili, izgleda, ljudi skromnog obrazovanja, neuki i neupućeni u tajne vještine i učenja, koji čak nisu dobro poznavali ni inspirativne sadrzaje Kur'ana, a da ne govorimo o arapskom jeziku, islamskim mističnim tradicijama, astrologiji, numerologiji, moćnim Božijim argumentima i kreiranju vefkova, pentagrama i heksagrama..."

Život Zmaja od Bosne bio je kratak, ali snažan. Umro je 1834. godine, u 31. godini, a prema savremenim istraživanjima sahranjen je u haremu Eyüp Sultan džamije u Istanbulu. Njegova borba za autonomiju Bosne svrstava ga, uz Kulina bana i Tvrtka I Kotromanića, među ključne historijske ličnosti bosanske državnosti.

Binjiš koji se čuva u Muzeju Sarajeva zato nije samo odjevni predmet – on je tihi, ali snažan simbol jednog vremena u kojem se odlučivalo o sudbini Bosne.