U ovom logoru, bilo je zatočeno 80 ljudi dovedenih sa Nahoreva, Brekinog potoka i drugih dijelova Sarajeva, od čega je jedan dio ubijen, drugi dio je prevezen u zloglasni logor „kod Sonje“ u Vogošći. Za 18 osoba, koje su prethodno bile zatočene u ovom logoru, a potom odvedene u nepoznatom pravcu, još uvijek se traga.

Optuženog za zločine u Nahorevu, bivšeg načelnika Stanice javne bazbjednosti Centar Gorana Sarića, Sud BiH oslobodio je optužbe da je nadzirao i učestvovao u razdvajanju muškaraca koji su bili zatvoreni u Psihijatrijskoj bolnici Jagomir u Sarajevu u junu 1992. godine.

Jedan od svjedoka ove događaje je tokom suđenja opisao ovako: “Jednog dana su nas megafonom pozvali da se predamo i odveli su nas na Nahorevska brda. Tu smo bili nekoliko sati, nakon čega su nas vratili kući. Kada smo silazili, vidjeli smo da pale bošnjačke kuće. Poslije toga dolazili su nam policajci iz Jagomira svaki dan u kuću da traže oružje. Rekli su da im je komandir Sara s Bjelava, a ja sam znao da je to Goran Sarić”.

Sredinom juna 1992. godine srpski policajci pozvali su stanovnike Nahoreva do zgrade Mjesne zajednice, nakon čega je oko sto njih uhapšeno i kamionom prebačeno u Jagomir, gdje su zadržani.

"Oko 19. juna ušao je jedan policajac, prozvao nas 15 i rekao da ostanemo, dok su svi ostali pušteni u grad. Mi smo ostali trebali ići u Vogošću, ali došao je jedan stražar po imenu Boris i rekao da mu je Sara rekao da me može pustiti", ispričao je svjedok čiji je identitet zaštićen.

Zaštićeni svjedok, koji je potom izašao na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH), naveo je da je nakon rata saznao da je grupa od desetak mještana Nahoreva ubijena na Skakavcu. Istog dana, kako je navedeno u optužnici, Sarić je naredio ostatku nesrpskog stanovništva da se preda, nakon čega je oko 200 žena, djece i staraca prisilno premješteno u Sarajevo.

Sarića se teretilo da je vršio razdvajanje zatočenika u Jagomiru u tri grupe, tako što je u prvu grupu odvojio 60 zatočenika, koji su prisilno premješteni u Sarajevo, u drugu grupu 26 Bošnjaka, koji su prebačeni u logor Bunker u Vogošći, dok je u treću grupu odvojio 11 osoba, koje su kasnije ubijene na području Skakavca u Sarajevu.

Osim što je nagrađen slobodom, Sarić sada traži odštetu od države jer njegova krivnja nije dokazana.