Goran Gorki Popović je 27-godišnjak s juga Bosne i Hercegovine koji je napravio ogromni akademski iskorak preko Atlantskog okeana. On je nedavno diplomirao na prestižnoj Akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku, na kojoj su ranije diplomirale filmske zvijezde kao što su Robert Redford, Kirk Douglas, Anne Hathaway i mnogi drugi. Profesor engleskog jezika i književnosti nije krio svoje glumačke ambicije niti je odustajao od njih tako da ih je, nakon velikih administrativnih i finansijskih izazova koji su se godinama unazad poput zida dizali pred njim, na kraju uspio i realizirati.

Interesantno je da ovaj Mostarac, za kojeg su svjetski utjecajni akademski predavači utvrdili da ima neosporno umjetničko znanje i vještine, prije nekoliko godina nije prošao na prijemnom ispitu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Tada mu je, kako nam priča, komisija sastavljena od desetak profesora, koje nije želio imenovati, kazala da je bio dobar na ispitu, ali da “pravi uzdahe i stanke tamo gdje ih prave studenti završne godine” te da ga “nemaju više šta naučiti”.

“Nisam mogao ni sanjati da ću od neuspjeha na prijemnom ispitu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu stići do diplome na Akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku. Znao sam da će se dogoditi nešto u području drame, međutim, slagao bih kada bih rekao da sam očekivao ovakav preokret. Ovo je jedna od etapa u mom životu na koju sam iznimno ponosan i koja me dodatno inspirira”, počeo je svoju priču Goran Popović.

O STUDIRANJU I ŽIVOTU U VELIKOJ JABUCI

Metode i pristupi u prenošenju znanja studentima na Akademiji u New Yorku, prema njegovim riječima, značajno se razlikuju od svih drugih akademija.

“Da to razlažem u neke natuknice, bilo bi tu mnogo priče. Međutim, ono što zasigurno mogu reći jeste da je koncept studijskog programa u SAD-u takav da u jednoj kalendarskoj godini pređete tri godine školovanja, u drugoj nove tri i sve tako. Na kraju sve to izgleda, kada je u pitanju učenje te usvajanje znanja, kao da ste imali šest godina neprekidnog studija. Sve se odvija nevjerovatno brzo i milimetarski koncizno te se mnogo pažnje posvećuje osjetljivosti i specifičnoj prirodi svakog čovjeka ponaosob. To je, ako gledamo s pedagoškog aspekta, jako pohvalno”, kazao nam je Gorki.

Kako se sama interakcija na relaciji nastavnik – student razlikuje na njujorškoj od drugih akademija, tako se i život u New Yorku razlikuje od života u drugim predjelima planete Zemlje.

“Moj život u velikoj jabuci se sastojao od mnogo šetnji, dosta vremena provedenog u studentskom domu s obzirom na to da je velika jabuka, je li tako, mnogo skupa. Vjerujte da ćete razmisliti dva puta o izlasku u neki klub u koji ste pozvani. Međutim, ovaj grad, tačnije država, jeste nešto što možete istraživati čitav svoj život i opet nećete mnogo vidjeti. Paradoksalno, zar ne”, govori o svom životu u New Yorku.

JOŠ MNOGO TOGA IMA VIDJETI I DOŽIVJETI

On je iskoristio priliku da nas ukratko podsjeti šta mu je tačno rečeno na prijemnom ispitu na Akademiji scenskih umjetnosti u glavnom gradu naše zemlje te da nam kaže kako su na njegovo znanje kada je tek stigao u New York gledali tamošnji predavači. 

“Na Akademiji dramskih umjetnosti su mi odmah kazali da sam došao s vrlo jakim temeljima i bazom koja mi dozvoljava brže 'upijanje' i efikasniji rad. Tako da se slažem s Akademijom scenskih umjetnosti u Sarajevu kada su u pitanju te 'pauze' i 'uzdasi' sa završnih godina jer to radi svaki glumac prirodno svojim talentom. Međutim, da me se nema šta naučiti, što mi je tada u Sarajevu rečeno, s tim se uistinu ne slažem pošto uvijek imate nešto novo usvojiti. U dramskom svijetu postoji toliko tehnika kada pristupate glumi da prosto nikada niste zapravo sve naučili. Ostavimo li ova negativna iskustva po strani, treba se priznati da su glumci s Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu neprikosnoveno talentirani ljudi koji uvijek umiju da iznenade svojim vještinama kroz svoju igru na sceni, a to je prelijepo za vidjeti u pozorišnim kućama”, istakao je ovaj svjetski putnik uz napomenu da ima i mnoge prijatelje među mladim bh. glumcima.

Te 2019. godine, kada je donio odluku o pakiranju kofera i početku avanture u “glavnom gradu svijeta”, Goran Popović je pokrenuo i “GoFundMe” kampanju kako bi mu svi oni koji su u mogućnosti finansijski pomogli da podnese teret troškova života u SAD-u.

“Moja 'GoFundMe' kampanja mi je mnogo pomogla kada je u pitanju reguliranje zdravstvenog osiguranja, koje je, na kraju krajeva, potpuno izolirano od školskog sistema u SAD-u. Na svu sreću, bio sam Fulbrightov stipendista pa je Schubert fondacija za umjetnike, koja je u vlasništvu, što sam i ranije govorio, niza pozorišnih kuća na Broadwayu, pokrila troškove mog školovanja i života u studentskom domu”, objasnio je.

Popović namjerava svoju profesionalnu karijeru graditi u svijetu. Ističe kako razlog za takvo što nije, kako se nastoji stvoriti slika, loša situacija u zemlji, već činjenica da mnogo toga još nije vidio i doživio. Ipak, vjeruje da će sve doći u svoje vrijeme.

Kratko je dodao: “Kud god je moj put utaban, tu me možete naći.”

IZNENADIO GA MENTALITET AMERIKANACA

Kontakt s “holivudskim facama”, otkriva nam, i nećete baš ostvariti uprkos činjenici da studirate na akademiji koja ih je iznjedrila. Popović govori da su to zauzeti ljudi i da su licem okrenuti prema novim poslovnim izazovima.

“Nećete biti u mogućnosti često viđati planetarno popularne glumice i glumce. Oni su, možete pretpostaviti, preokupirani novim projektima, novim poslovnim angažmanima. Iako ih ne viđam, prosto je nemoguće da čovjeku ne imponira to što hoda hodnicima i sjedi u salama gdje su nekada učile veličine poput Grace Kelly, Roberta Redforda, Kirka Douglasa, Sarah Paulson, Paula Rudda, Anne Hathaway, Dannyja DeVita, Nelsona Leeja, Kevina Sussmana, Williama Fichtnera, Jessice Chastain, ali i mnogi drugih”, dodao je on.

Kao jednu od stvari koje ga je posebno iznenadila, a vezana je za njegove kolege Amerikance s kojima je studirao, ističe radnički mentalitet. Priča nam kako oni čak i na izletima ne gube vrijeme te svaki trenutak koriste maksimalno.

“Kada smo jedne prilike išli na izlet u New Jersey, dogovorili smo se da to bude odmor od svega, od svih obaveza. Bilo nas je desetero i lagano smo se zaputili. Stigli smo s ručka na livadu, gledamo u panoramu, sunčano je, a nije prevruće. Kako bismo mi to rekli u BiH – taman. Što se tiče izleta i piknika u BiH, naša skala uživanja se kreće, kako to volim reći, od ćeifa do meraka. Što se duže guštera i ćeifi – to je bolji izlet. U SAD-u je situacija za 180 stepeni drugačija. Četvero Amerikanaca, naših kolega, ustalo je nakon samo 20 minuta od našeg dolaska, okrenuli su se prema ostatku ekipe i kazali: 'Idemo, hajde, bilo šta da radimo. Idemo barem šetati.' Ja, sav u šoku, pogotovo zato što sam Mostarac kojem ispijanje kafe ispod tri sata i nije uživanje, već trošenje vremena, gledam zblaznut u njih i apsolutno ne razumijem šta se dešava. U tom trenutku sam ga pitao gdje ćemo te sam ga podsjetio da smo tek sjeli. On je odmahnuo rukom i rekao da se tako osjeća beskorisno. Znači, navika tih ljudi je stalna kretnja, stalna aktivnost”, ispričao nam je ovu zanimljivu priču novi diplomac Akademije dramskih umjetnosti u New Yorku.

Kada smo Gorana Popovića pitali kako je Mostar reagirao na njegov uspjeh, on je uskliknuo: “Ma Mostar je čudo!”

“Mostar je jedan! Nisam uistinu očekivao da će ljudi, usred ove pandemije, usred ove planetarno nezgodne situacije, pokazati koliko im je drago, ali su pronašli način, iako nisam ni ciljao na to. Posebno se želim i ovako javno zahvaliti ljudima koji su pružili pomoć kada sam se spremao za put u New York. To kako mi Mostar napuni baterije, kako pokaže svoju veličinu i pravi duh svakom prilikom obraduje me do neba i nazad. Mostar je hit”, priča u superlativima o svom gradu Goran Gorki Popović.

Pošto se osim glume bavi i muzikom, otkrio nam je kako je u New Yorku razgovarao i s profesionalcima iz svijeta muzike o pokretanju nekoliko muzičkih projekata u BiH, ali je dodao kako će se te stvari odvijati lagano. Na kraju je samo poručio da mu je imperativ u ovim teškim trenucima ostati zdrav i stalno raditi na razvijanju vlastitih glumačkih potencijala.