Aladža je džamija u Foči. Jedna je od najpoznatijih i najljepših džamija u Bosni i Hercegovini. Sagrađena je 1555. godine. Tokom posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu agresori su je minirali i srušili. U toku je njena restauracija i obnova.
Stećci i najstariji muslimanski nišani jesu jedinstvena tipično bosanskohercegovačka povijesna pojava. Tvore jedinstvenu memorijalnu sliku koja se otkriva širom Bosne i Hercegovine.
Ni fočanska Aladža nije izuzetak. O tome svjedoči jedno bošnjačko narodno predanje, koje je 1891. godine zabilježeno u Foči.
„Pošto se džamija dovršila, te se počela ispred nje sofa pred vratima praviti, našli su neimari u jedno jutro pred vratima džamije s desne strane jedan golemi mrki kamen, kojega su anđeli na to mjesto donijeli."
"Taj kamen i sada još stoji na istom mjestu, a i dan-danas, ako koja žena želi što god od Boga izmoliti, dogje i klanja na onom kamenu.“
"Golemi mrki kamen", koji se 1891. godine nalazio u trijemu Aladže, jeste stećak u obliku ploče. Naime, iz informacije u kojoj se kaže da, "ako koja žena želi što god od Boga izmoliti, dogje i klanja na onom kamenu", posebno iz navoda da je to bio "golemi kamen", očito je da se radi o kamenu većih dimenzija, na kojem se moglo klanjati. Razumije se, klanjati nije moguće na kamenu koji je neravan, već samo na ravnom kamenu, što su stećci u obliku ploča!
Bošnjačko narodno predanje o "golemom crnom kamenu pred vratima Aladža-džamije "na kojem žene klanjaju i dan-danas" posve je autentično i u njega ne može biti sumnje. Posvjedočeno je i zabilježeno od strane trojice autora, Mirona Zaryckog, Ardt-a i Đorđa Stratimirovića.
Oni su 1891. godine vidjeli navedeni "crni kamen", koji je u to vrijeme još uvijek stajao ugrađen u sofu, ispred ulaza u Aladžu.
"Crni kamen" ispred Aladže, kako kaže narodna tradicija, pred džamiju su donijeli "andjeli". Anđeo je kršćanski termin, iz čega je moguće izvesti posve izvjestan zaključak da se tradicija oslanja na predosmansko doba. Naime, u bosanskom jeziku riječ anđeo vremenom je supstituirana turcizmom meleć, melek, što se dogodilo poslije pada Bosne pod osmansku vlast, iza 1463. godine. Stoga, narodno predanje o "golemom crnom kamenu kojeg su donijeli anđeli" predosmansko je, a održalo se i u osmanskom dobu.
U predanju o "crnom kamenu koji su donijeli anđeli" iskazuje se duboki povijesni pijetet Bošnjaka prema stećcima, nadgrobnim spomenicima njihovih bogumilskih predaka. Predanje, na svoj način, indirektno objašnjava činjenicu po kojoj su Bošnjaci, za razliku od Hrvata i Srba, znatno manje uništavali stećke. Prema podacima postavljenim na Internet, stećci su se nalazili i na "lokalitetu parka u Aladži i na Kaurskom groblju od Aladže prema Livadama, gdje je locirana fabrika "Temika".
U haremu Aladža džamije nalazilo se turbe Ibrahim-bega, sina Hasana Nazira Čelebije, osnivača džamije, i više starih nišana iz 15. vijeka ukrašenih motivima luka i strijele, sablje, mača i kijače.
"Zapadni dio harema graniči sa Velikim grebljem (14.000 m2), u kome je bilo mnogo starih nadgrobnih spomenika iz prelaznog perioda od stećka ka nišanima. To su nadgrobnjaci utemeljitelja Foče, koji su izgradili mnoge kulturne i sakralne objekte u ovom gradu.
U Mumin-begovu haremu, ispred ulaznih vrata u Mumin-begovu džamiju u Donjem Polju, nalaze se dva kabura "po predanju – dobrih ljudi", čije je kosti Drina izbacila na obalu "za vrijeme povodnja (mislim 1896. godine) pa su tu pokopani."
Na najvećem fočanskom mezarju, koje se po obližnjoj nakšibendijskoj tekiji zove Tekija, "ima nekoliko starih kaburova od kojih su interesantni nadgrobni spomenici nišani, kao što je onaj ispod turbeta sa velikim nadgrobnjacima. Primitivne je obrade, bez ikakvog natpisa i isklesanih motiva. Može se reći da su to uspravno postavljeni kameni stubovi iz XV stoljeća."
(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo 2017)
