Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ne prestaje sablažnjavati javni prostor, ali i dobar dio političke nomenklature u Hrvatskoj i u regiji. A bogme, nakon posljednjeg nastupa, i globalno. Njegovi stavovi podrške srpsko-hrvatskim ugrožavanjima suvereniteta Bosne i Hercegovine kao i nositeljima politike ugrožavanja i njezinog teritorijalnog integriteta poznati su i više ne iznenađuju. Međutim, posljednjim nastupom u hrvaćanskom gradiću Petrinji (koji je četiri godine bio pod srbijanskom okupacijom i upravom lokalnih srpskih pobunjenika podržanih iz Beograda koji su proveli etničko čišćenje nesrba) otišao je korak dalje. Doveo je u pitanje teritorijalni integritet Ukrajine, a založio se za povratak međunarodno priznatog Kosova pod suverenitet Srbije. Dakle, ne integritetu Ukrajine i Bosne i Hercegovine, da integritetu Srbije s Kosovom. Ne suverenitetu Bosne i Hercegovine, da suverenitetu Srbije nad Kosovom.

Dačić izrazio razumijevanje, srbijanski i ruski režimski mediji likuju

Upravo shvatajući ove implikacije Milanovićevih stavova, srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić pozdravio je njegovu izjavu da je Kosovo oteto Srbiji, ocijenivši da se radi o principijelnom poštivanju međunarodnog prava. Dačić je Tanjugu rekao kako ne ulazi u to ima li Milanović neke unutarnjopolitičke razloge za takvu izjavu, ali da je to stajalište šefa države članice Evropske unije i NATO-a, što on pozdravlja. Stvarno, zar tako nešto može biti stajalištem šefa države članice NATO i EU, i to bez posljedica?

„Pozdravljam ga kao principijelni stav u pravcu poštivanja međunarodnog prava, koje jamči nepovredivost suvereniteta i teritorijalnog integriteta svake države“, rekao je Dačić. Kako, ako je Milanović u istom obraćanju rekao kako Krim više nikada neće biti ukrajinski? Šta je o Kosovu rekao Milanović? „Ja stojim iza Kosova i podržavam ga. Ali tko je anektirao Kosovo? Međunarodna zajednica i mi. Oteto je od Srbije. Nije aneksija, nego otimanje, dio teritorija koji je izvučen iz Srbije. Kako se to zove? Ekstrakcija. Nije šija, nego vrat. Ovo nije dovođenje u pitanja Kosova, nego cijelog koncepta u kojem netko misli da ima pravo na sve kad mu to odgovara, a kad to onaj drugi radi, onda je to kriminal“, rekao je Milanović.

Njegova izjava izazvala je odobravanje u većini srbijanskih medija koji donose naslove poput „Milanović: Oteli smo Kosovo“, „Milanović priznao: Kosovo je oteto od Srbije“; „Milanović promijenio ploču, stao na stranu Beograda?“. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zasad nije komentirao Milanovićevu izjavu, rekavši da je mora vidjeti u cijelosti. Još se nije oglasio. Čak niti on koji je tvrdio u Petrinji obližnjem gradiću Glini 1995. kako ovo više nikada neće biti Hrvatska. Milanovićeve protumoderne stavove čuvanja integriteta i suvereniteta prepoznao je i kršćanski aktivist, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt, izjavivši kako se Milanović na neprimjeren način miješao u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, postavljajući neprihvatljive zahtjeve. Schmidt je to rekao u online obraćanju članovima vanjskopolitičkog odbora Britanskog parlamenta u online javljanju. Britanskim je ljubopitljivim, ali ne i radoznalim parlamentarcima rekao kako je važno što ni Hrvatska ni Srbija ne dovode u pitanje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (o suverenitetu valjda drugom prilikom), ali da postoje političari poput Milanovića koji se miješaju u njena unutarnja pitanja. Kao primjer, naveo je svojedobni Milanovićev prijedlog da Hrvatski sabor ratificiranje pristupanja Švedske i Finske NATO-u uvjetuje izmjenama izbornog zakona Bosne i Hercegovine. 

Brojni ruski prorežimski mediji i agencije opet su prenijeli Milanovićeve izjave. Tako su RIA Novosti objavile čak pet članaka o Milanoviću. Izdvojili su pet njegovih izjava, posebno da je „poziciju Zapada u ratu u Ukrajini nazvao nemoralnom“, da je „Rusija provocirana od 2014. godine“ i da „Krim nikada neće biti ukrajinski“. TASS piše kako je Milanović „vojne akcije u Ukrajini nazvao Armagedonom“. Posebno ističu njegove izjave o ulozi Zapada u sukobu, navodeći kako je upozorio da „sve ovo govori kako bi otvorio drugima oči jer Europa ulazi u rat s nuklearnom supersilom“. Gazeta u naslovu ističe Milanovićevu izjavu da je Rusija od 2014. godine provocirana i uvučena u rat u Ukrajini. „Prema njegovim riječima, Rusija je već osam godina izložena provokacijama. Pritom Milanović nije naveo zemlje provokatore, ali je napomenuo da to netko radi“, piše Gazeta. I notorni Radio Sputnik izdvaja Milanovićevu izjavu o „provokacijama“. „Koja je svrha ovog rata – poraziti nuklearnu supersilu koja se bori na svojim granicama u drugoj zemlji koju je napala? Možete li poraziti takvu državu konvencionalnim sredstvima? I onda će u očaju pustiti šest tisuća nuklearnih bojevih glava – i svi će plakati“, naglašava Milanovićevu izjavu Sputnik. Dnevne novine Izvestia u naslovu, pak, ističu Milanovićevu izjavu da je „nemoguće da se Krim vrati pod Ukrajinu“. Na ovu posljednju, opasnu glupost reagirala je Ukrajina.

Koji su stvarni Milanovićevi motivi

Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova je 31. januara kritiziralo Milanovića, koji je dan prije u Petrinji rekao da se Krim, ukrajinski poluotok koji je Rusija okupirala 2014. godine, nikad neće vratiti Ukrajini. Oleg Nikolenko, glasnogovornik ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova, rekao je da Milanovićevu izjavu smatra „neprihvatljivom“. „Smatramo neprihvatljivom izjavu predsjednika Hrvatske, koji je praktički bacio sumnju na teritorijalni integritet Ukrajine“, rekao je Nikolenko. Da, doista, zalaže li se to predsjednik Republike Hrvatske za nasilnu promjenu granica, nasilno anektiranje tuđih teritorija i legitimiranje sile u rješenju međunarodnih sporova?

Dakle, ako ovo nije igranje za Rusiju, ali i Srbiju, pitanje je šta onda jeste. Kosovo nije oduzeto Srbiji, a kamoli oteto. Prvo, to je moguće samo agresijom neke zemlje, baš kao što je to slučaj s Krimom. Na Srbiju nije izvršena agresija. Kosovo je u redovnoj proceduri proglasilo nezavisnost, premda je upitno s kojim i kakvim povijesnim i pravnim argumentima. Ovo je Milanovićevo novo, znatno ekstremnije svrstavanje uz ruski i srpski narativ, narativ onih koji istovremeno svojim (ne)djelovanjem razbijaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, što njegova podrška Dodiku jasno i pokazuje.

Isto tako, kao predsjednik RH, suprotstavlja se i EU i NATO paktu, čiji je RH punopravna članica i, valjda, odgovorna da slijedi zajedničku politiku i stavove, pa i prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Konačno, udara i na SAD, koje se mogu smatrati sponzorom kosovske nezavisnosti. Lična zamjenica „mi“ u rečenici o „otimanju Kosova Srbiji“ vrlo je znakovita. Ide naruku ruskim propagandistima koji tvrde da Rusija vodi rat sa Zapadom, što je Milanović već i prije uspio također izjaviti, i to u nekoliko navrata.

Pitanje za milion eura, nove hrvaćanske inflatorne valute, glasi: Govori li ove besmislice Milanović pod utjecajem psihostimulansa ili kao čovjek na ruskom platnom spisku, iz uvjerenja ili s jasnom računicom dobivanja glasova? Naime, ovakva radikalizacija jedino je šta mu je preostalo kao politički i izborni adut za široku lepezu frustriranih Hrvata, slijeva i zdesna, zbrda i zdola. Posebno onih razočaranih HDZ-om, koji je pokupio svu slavu za ulazak Hrvatske u Eurozonu i u šengenski režim. U svjetlu te mogućnosti, kako bi on rekao, možda mu se i „fućka“ za sva važna pitanja integriteta, suvereniteta, agresije i nasilne i opasne izmjene svjetskog poretka koji pokušava provesti Rusija jer se ne radi o idealima i uvjerenjima, već o prilici da kontrira neomiljenom Andreju Plenkoviću (ili ga možda i spasi), dok se ovome ponovo drma pozicija najnovije otkrivenim vezama s velikom od OLAF-a vođenom antikorupcijskom istragom njegovih ministrica i gradonačelnica i neviđenim valom poskupljenja nakon uvođenja eura, a protiv kojih je najavljivao krstaški rat, a završio na moljakanju privrednika da ne podižu cijene. Jer ovakva retorika koja je mehlem za ruske i još neke uši očito prolazi u EU. Ako može Orban, koji cijelu Evropu vuče za nos, nakačivši se na njezine izdašne fondove i cvileći kada mu ih malo uskrate, dok istovremeno radi za Putina, to činiti bez ikakvih vidljivih posljedica, što ne bi mogao i mali Mile, potomak bosanskih konjokradica (nepoznate primarne kršćanske denominacije) iz okoline Hlivna.

Ili, govori li ovo Milanović zato što, zazivanjem raspada Ukrajine, zapravo želi raspad Bosne i Hercegovine? Nije li ovaj eksces samo logičan slijed njegovih misli i stavova? Pokušajmo manji problem ugroze teritorijalnog integriteta, a posebno suvereniteta male Bosne i Hercegovine riješiti tako što ćemo pružiti podršku Rusiji da raskomada veliku Ukrajinu. Time ćemo postići dva cilja – onaj važniji, podijelit ćemo Bosnu i Hercegovinu i nastupit će vječni mir između Srba i Hrvata, kako ga je naučavao očuh nacije Franjo Tuđman i onaj ne manje važan – otvorit ćemo velika vrata Rusiji na Balkanu. Balkan joj je ionako ostao jedini prostor u Evropi na koji može imati utjecaja. Osim tzv. Zapadnog Balkana, Milanović tu nudi i Hrvatsku.

Ovdje je bitna još jedna važna, moralna perspektiva. Kada je Hrvatska napadnuta, upravo je stav kako treba pomoći humanitarno, pri tome uvesti embargo na uvoz oružja bio predmetom osuda građana Hrvatske zapadnih zemalja koje nisu pritekle u konkretnu vojnu i političku pomoć. Ukrajina je, zaboravio je valjda bivši diplomata Milanović, prva priznala Hrvatsku, tada i sama još dio Carske Rusije, prerušene u Sovjetski Savez. Nije da u Hrvatskoj nema glasova kako to „nije naš rat“, kako bi trebalo „pustiti da se podijele, pa će biti mira“, i tome slično. Iako su manjinski, glasačima tih glasova se obraća ovaj slučajni predsjednik, jer je moralni salto mortale od pravične odbrane Hrvatske, posebno njezina teritorijalnog integriteta, do izjave da „Krim više nikada neće biti dio Ukrajine“ očito tako nepodnošljivo lahak i Milanoviću i vlasnicima ovih glasova.

Mogli bismo, da smo zluradi, sada i tabiriti o stvarnom autoritetu i ugledu Hrvatske te njezinoj podobnosti da pompezno pošalje svoje vojnike u EUFOR misiju u Bosnu, iako je potpisnica mirovnog sporazuma u Daytonu, dakle jedna od zaraćenih strana. Ne zaboravimo, ovakav je predsjednik vrhovni komandant te vojske.