Velika džamija oaza je u Latinskoj četvrti, daleko od svijeta perifernih molitvenih centara koji su često pod nadzorom selefija. Izgrađena je dvadesetih godina prošlog stoljeća kao priznanje palim muslimanskim vojnicima Francuske. Gradnju je finansirao Alžir, a opisana je kao prva od francuskih džamija. Među muslimanima Francuske, a njih je između pet i šest miliona među 67 miliona stanovnika, koegzistiraju svi, od umjerenih, koji su skloni načelima sekularizma, do fundamentalista, koji propituju zakone Republike.

Hafizov stav tumači se ne kao vjerski, već institucionalni: on je glavni imam džamije, njeno lice u javnosti. Dugogodišnji pariški advokat koji je početkom ove godine naslijedio Dalila Boubakeura jedan je od najsnažnijih muslimanskih glasova u odbrani sekularizma i osudi radikalizma s islamskim predznakom. Niz napada noževima ove jeseni ponovno je potaknuo strah u Francuskoj, a to je potaknulo raspravu o vjerskim korijenima terorizma koji je u ovoj zemlji u posljednjem desetljeću ostavio gotovo 300 mrtvih. “I sam sam evoluirao. Isprva nismo uspjeli priznati da su takvi zločini počinjeni u ime naše religije”, objašnjava Chems-Eddine Hafiz.

Nedavno je izjavio kako je voljan podržati borbu Emmanuela Macrona protiv “islamističkog separatizma”, što je cilj zakona predstavljenog 9. decembra. Norma cilja mrežu džamija, vladine organizacije, privatne škole i imame koji navodno stvaraju plodno tlo za kršenje demokratskih zakona i, u najgorem slučaju, za nasilje. U stvarnosti zakon omogućava potpunu kontrolu svih islamskih centara i represiju nad muslimanima Francuske. Zbog podržavanja novog zakona, mnogi francuski muslimani prozvali su Hafiza “glavnim imamom Macronove islamske zajednice”. Kritičari su istaknuli da je Hafiz od kritičkog glasa, koji je usmjeravao muslimansku zajednicu iznutra, sada postao glas represivnog režima, za šta nalaze više argumenata. Nakon odrubljivanja glave profesoru Patyju, naprimjer, Hafiz je objavio manifest u odbranu slobode izražavanja i protiv bojkota francuskih proizvoda koji su potaknuli čelnici muslimanskih zemalja koji Macrona optužuju za islamofobiju.

Chems-Eddine Hafiz rođen je u tada još uvijek francuskom Alžiru. Njegov stariji brat poginuo je u ratu za nezavisnost, a sestru tinejdžericu mučili su francuski padobranci. Devedesetih se nastanio kao advokat u Parizu i vratio francusku nacionalnost. Vješt u lobijima Pariza i Alžira, odlikovao ga je Nicolas Sarkozy. Kritiziran je i zbog toga što je kao advokat zastupao Veliku džamiju u postupku protiv književnika Michela Houellebecqa, koji je izjavio da je “islam najidiotskija religija”, a 2006. protiv novina Charlie Hebdo nakon prvog objavljivanja karikatura. Oba je procesa izgubio. Tražio je da suci postave granice slobode izražavanja, a kad je izgubio, prihvatio je presudu i nije se žalio na nju. Zbog svojih stavova, Hafiz ima policijsku zaštitu, uzima tablete za smirenje i ima problema sa spavanjem.