Kultura | 29.01.2021.

Glavni grad Hercegovine

Prije nego je Austro-Ugarska dobila mandat na okupaciju Bosne i Hercegovine 1878. godine, na tlo naše domovine kročio je veoma mali broj ljudi iz evropskih zemalja. Najčešće se radilo o službenicima koji su u svojim publiciranim djelima prenosili saznanja o tom stranom svijetu. „Bosanska Trnoružica spavala je svoj stoljetni, začarani san i tek kad su carske trupe prešle granicu, otpočela je nova era ovog poglavlja“, zapisao je u uvodu knjige „Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko“ austrijski putopisac Heinrich Renner. U nizu putovanja kroz našu domovinu Renner je zašao u skoro svaki njen kutak, obišavši veći dio Bosne nego je većina Bosanaca to ikada uradila. Pisac ne krije oduševljenje Bosnom, „svojom drugom domovinom“, te čitaocu nudi izuzetno zanimljivu i za kulturološka istraživanja izrazito bitnu sliku Bosne u rascjepu između dva svijeta civlizacijskih realiteta. Knjiga je prevedena 2007. godine u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva, a u nastavku donosimo kratki dio o Mostaru.

Priredio: Hamza Ridžal

Malo je slikovitih mjesta kao što je glavni hercegovački grad. Utisnut između visokih brda, Podveležja i Huma, između kojih u dubokom divljem koritu protječe Neretva, ovaj grad s pravom pokazuje karakter i sjedište jednog ratobornog naroda. S velikom ravnicom Bišće polja na jugu, sa širokim Bijelim poljem na sjeveru, Mostar ima mnogo prostora da se širi, no grad ostade zbijen u jednom odbrambenom položaju. Mnoge utvrde na visovima, što nastadoše u novije doba, uopće ne služe da se ublaži taj dojam rata.

Kuće su pretežno rađene od kamena, i uzmete li u obzir sav ovaj goli krš, onda imate utisak da čim čujete ime Hercegovina, odmah pomišljate na vječite borbe. Ali Mostar nije samo hercegovački, već i talijanski i orijentalni grad. Ovo šarenilo slike grada, kojoj se sada pridružuju i evropski elementi, ima takvu draž da svaki posjetilac Mostara biva začaran i zarobljen.

Uz sve to, onda još i slikovit pogled na korito Neretve, te, kao najjasniji kontrast, bujna tropska vegetacija po baščama i poljima, nasuprot mrtvih golih padina brda Hum. Na stijenama se zeleni samo po koji stručak žalfije, jedva da je i vidljiv, između kamenja, a u poljima najbujniji i najsočniji cvijet, pravi biljni raj. Mostar je i po klimatskim karakteristikama tropski grad. Većim dijelom godine ulice obasjava afričko sunce. Temperatura bude i po 40 pa i više stupnjeva, tako da šetnja postaje prava muka. Ni sumrak ne pruža puno više osvježenja. Iz kamenja poslije zalaska sunca izbija vrućina, a po kućama se moraš paziti “papadača”, sitnih krvoločnih komaraca. A kada dođe zima, što je rijedak slučaj, studen između kamenih zidina biva dva puta gora, jer često neka kuća nema peć, a s planina krene razorna bura.

Strance koji borave u izvrsnim mostarskim hotelima ove neprilike baš i ne pogađaju, i grad im toliko priraste srcu da ga više nikad ne zaborave. Hercegovački glavni grad ima i svoja idilična mjesta. Prošetate li bazarom i pređete li preko Starog mosta (na njega ćemo se poslije posebno osvrnuti), stižete u dio grada koji se zove Zahum. Ovo je najmirnija mahala u Mostaru, kraj s nebrojnim baščama. Preko niskih zidina pozdravljaju cvjetovi šipka, veliki dudovi, smokve i orasi pružaju svoje granje na ulicu i prave hladovinu. Bezbrojno rascvjetalo žbunje i cvijeće odiše primamljivim mirisom. Ovo je ogledna parcela poljoprivredne škole, i ona predstavlja pravi raj za poznavaoce, u kojem ima posebno lijepog voća na niskom drveću...

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Izrael protiv Emme Watson

Uhapšen kradljivac knjiga od kojeg je strepila izdavačka industrija

Život iza rešetaka postaje književnost u Egiptu

Tajna otpornosti Alhambre na zemljotrese