Dana 22. augusta prošle godine, Integrirana klasifikacija faza sigurnosti hrane (IPC) koju podržava UN zvanično je potvrdila pojavu gladi u Gazi, uključujući i grad Gazu, nakon što je utvrđeno da su uvjeti gladi postojali već sredinom augusta 2025. godine. Više od pola miliona ljudi suočavalo se s glađu, siromaštvom i smrću. Šef UN-a za humanitarnu pomoć Tom Fletcher, u obraćanju međunarodnim medijima, a kasnije i Vijeću sigurnosti, nazvao je ovu situaciju "glađu u Gazi". Upozorio je da se ona mogla spriječiti, ukazujući na ograničenja humanitarnog pristupa i razorne posljedice izraelskog rata u Gazi od oktobra 2023. godine – naglasivši da je riječ o vještački izazvanoj gladi koju "pojedini izraelski lideri otvoreno promoviraju kao ratno oružje". Do trenutka kada su se uvjeti gladi donekle ublažili, nakon primirja 10. oktobra 2025. i poboljšanog pristupa humanitarnoj pomoći, prošla su otprilike dva mjeseca. U tom periodu, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) do 5. septembra, stotine Palestinaca umrle su od pothranjenosti, uključujući najmanje 130 djece.

Treba istaći da se glad nije pojavila iznenada 22. augusta. Procjena IPC-a bila je kulminacija višemjesečnih upozorenja da se prehrambeni sistem Gaze urušava. Kako je Izrael sve više otežavao rad humanitarnih organizacija u Gazi, ubijani su i humanitarni radnici, uključujući sedam uposlenika organizacije "World Central Kitchen" koji su stradali u izraelskom napadu 1. aprila 2024. godine. Izrael je kasnije priznao operativne greške u tom napadu, smijenio dva oficira i ukorio visoke zapovjednike, ali, uprkos osudama saveznika poput Velike Britanije, nije pokrenuo krivičnu istragu o ovim ubistvima. Do trenutka formalne potvrde gladi, više od pola miliona ljudi već je bilo zarobljeno u uvjetima masovne gladi, siromaštva i smrti koja se mogla izbjeći. Desetine humanitarnih organizacija, uključujući agencije UN-a kao što su Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), UNICEF, Svjetski program za hranu (WFP) i WHO, višekratno su upozoravale na ubrzanu krizu gladi, pozivajući na hitan, siguran i nesmetan humanitarni pristup. Sam IPC je u maju 2025. upozorio da stalna nemogućnost humanitarnih agencija da dopru do ljudi u očajničkoj potrebi čini glad sve izvjesnijom. Naknadno poboljšanje situacije je samo po sebi indikativno: nakon oktobarskog primirja, sigurnost hrane i uvjeti ishrane su se popravili s povećanjem pristupa humanitarnim i komercijalnim isporukama. Do decembra je IPC izvijestio da su uvjeti gladi ublaženi, iako se više od 100.000 ljudi i dalje suočavalo s katastrofalnim nivoom akutne nesigurnosti hrane, dok je ukupna situacija ostala kritična. Ako se glad mogla suzbiti kada je pristup poboljšan, nameće se očigledno pitanje zašto je uopće dopušteno da do nje dođe.

Zaključak je da se i danas, iako nema izvještaja o masovnoj gladi, mnogi Palestinci u Gazi i dalje suočavaju s ozbiljnom nesigurnošću hrane. Porodice se bore da obezbijede minimum namirnica, a mnogi su prisiljeni tražiti hranu iz dana u dan, piše Middle East Monitor.

Ono čemu svijet sada svjedoči potencijalno je ponavljanje iste smrtonosne dinamike, ali s drugačijim političkim ciljem. Tokom 2025. godine, u jeku otvoreno proklamirane izraelske politike prisiljavanja Palestinaca da potpuno napuste Gazu, uskraćivanje hrane i drugih potrepština postalo je dio šire strategije. Cilj je bio učiniti život u enklavi nepodnošljivim i podstaći Palestince na odlazak. Kada taj pokušaj nije doveo do masovnog egzodusa koji je Izrael priželjkivao, sada se ista taktika ograničavanja hrane i osnovnih sredstava za život primjenjuje s drugim ciljem. Dok Izrael preko posrednika pregovara s Hamasom, restrikcije hrane mogu služiti kao poluga pritiska na palestinske grupe otpora da prihvate uvjete koje smatraju neprihvatljivim ili nepovoljnim. To nije bila samo pretpostavka: u aprilu 2025. godine, izraelski ministar odbrane Israel Katz otvoreno je opisao blokadu kao "polugu pritiska" na Hamas. Danas, dok se pregovori vode oko pitanja razoružavanja Hamasa i povlačenja Izraela iz Gaze, što su uvjeti primirja koji su do sada već trebali biti provedeni, korištenje hrane i humanitarne pomoći kao sredstva ucjene postavlja uznemirujuće pitanje da li je svijet išta naučio iz gladi kojoj je dopustio da se razvije prije samo godinu. Razlika bi mogla biti u navedenom cilju – tada je politika provođena usred razorne vojne kampanje. Sada ograničenja pomoći prijete da postanu instrument prisiljavanja Hamasa na političke ustupke, dok istinskog mira za Palestince i dalje nema na vidiku.

Ako je pitanje da li je svijet išta naučio iz gladi u Gazi, odgovor je neprijatan, ali nije isključivo negativan.

Naučeno je da se glad može zaustaviti kada se omogući ulazak hrane i pomoći, da međunarodna zajednica posjeduje mehanizme za prepoznavanje gladi prije nego što ona postane nepovratna, te da su upozorenja stručnjaka izuzetno precizna.

Međutim, naučiti lekciju i djelovati na osnovu nje nisu ista stvar. Glad je proglašena tek nakon mjeseci upozorenja, a suzbijena je tek kada su se promijenili uvjeti koji su je uzrokovali. Ipak, suštinska ranjivost ostaje. Prehrambeni sistem Gaze je uništen, poljoprivredni kapaciteti su desetkovani, stanovništvo u ogromnoj mjeri zavisi od humanitarne pomoći, a pristup hrani je i dalje podložan političkim i vojnim odlukama onih koji je ne trebaju.

Stoga bi možda najuznemirujuća pouka bila ta da je svijet naučio kako bolje mjeriti glad, a ne kako je spriječiti.

Međunarodni sistem je dokumentirao glad, izdavao upozorenja, proglasio je i na kraju zabilježio njeno povlačenje. Ali dokumentiranje nije isto što i zaštita. Stanovništvo ne bi smjelo doći do tačke gladovanja da bi svijet prisilio one koji kontroliraju pristup hrani da otvore vrata.

Ako se hrana i pomoć opet koriste kao poluga dok pregovori kroje budućnost Gaze, onda se više ne postavlja pitanje da li je svijet naučio lekciju iz prošlogodišnje gladi. Pitanje je da li je spreman djelovati na osnovu onoga što već zna i što je već iskusio.