Još jednom, bilo je nenamjerno. Još jednom, to nije bio genocid, apsolutno nije genocid; uostalom, genocid se ne određuje samo stravičnim brojem smrtno stradalih nego i namjerom, a ovoga puta genocidne namjere ipak nije bilo.

Kada je Hezbollah ubio 12 djece u Majdal Shamsu prije dvije sedmice, Izrael je vikao: "masakr", "ubistvo" i "neopisiva okrutnost". Je li iko u Izraelu doista mislio da je Hezbollah namjeravao ubiti 12 djece Druza na okupiranoj Golanskoj visoravni? Ali u vezi s Hezbollahom, pitanje namjere nikada ne dolazi u obzir; oni su uvijek ubojiti. Ako je ubijeno 12 djece Druza, to znači da ih je Hezbolah namjeravao ubiti.

Izraelske odbrambene snage su druga priča. Njihovo oružje je čisto. To nisu ubice. Ali ljudi koji su ubijeni u subotu u školi Tab'een u gradu Gazi ubijeni su baš kao što su djeca Majdal Shamsa ubijena na njihovom fudbalskom terenu – a krivica za ubistvo je identična.

U proteklih 10 dana IDF je bombardirao osam škola, ubivši dvocifreni broj prognanika u svakoj od njih. Rekord je postavljen u subotu rano ujutro, kada je oko 100 ljudi ubijeno dok su se spremali za sabah-namaz u džamiji pored škole. Neke od žrtava stigle su tek nedavno, nakon što su pobjegle iz svog prijašnjeg skloništa nakon bombardiranja. Neki od njih izgubili su dio svojih porodica koje su sada zauvijek izbrisane.

Slike na Al-Jazeeri bile su šokantne: tinejdžerke koje plaču pri pogledu na tijela svojih roditelja, šarene sintetičke deke omotane oko dijelova tijela brojnih ljudi. Ustali su na molitvu i bili su masakrirani. Glasnogovornik IDF-a objavio je svoje uobičajene deklaracije, koje više niko na svijetu ne prihvaća: "Prije udara poduzete su brojne mjere za ublažavanje rizika od ranjavanja civila, uključujući upotrebu precizne municije, zračnog motrenja i obavještajnih podataka."

Ako je 100 ljudi ubijeno nakon svih dirljivih mjera koje je poduzela IDF, zamislite koliko bi ih ubijeno da nije poduzela ove korake. Jadan je i pokušaj tvrdnje da Palestinci preuveličavaju brojke o žrtvama jer je palestinsko ministarstvo zdravstva pod kontrolom Hamasa. Izraelsko ministarstvo zdravstva kontrolira stranka Shas. Pa šta? Vojska nikada nije uspjela demantirati palestinsko Ministarstvo zdravlja u značajnoj mjeri.

Nemoguće je više prihvatiti ove gluposti, pogotovo jer je ovo osma škola u 10 dana. Teško je progutati i priče o Hamasovim komandnim centrima u školama: vojska još nije iznijela niti jedan čvrsti dokaz za postojanje komandnog centra ni u jednom od osam pogođenih skloništa. Izraelcima je to naravno nebitno, oni sve unaprijed opravdavaju; sve je etično, ali još niko osim njih to ne želi prihvatiti.

Ovo se mora reći: čak i da postoji takav "komandni centar" - nejasan izraz - nema opravdanja za ubijanje desetaka bespomoćnih, siromašnih, prestrašenih ljudi, uključujući i mnogo djece. Ne opravdava svaki "komandni centar", a to je ponekad jedan Hamasov policajac koji se skriva, masovno ubijanje. Zapravo nikad. Kad se to dogodi osam puta u 10 dana, očito postoji politika. Namjerna politika ratnih zločina.

Mogućnost okončanja najnepotrebnijeg i najzločinačkijeg rata koji je Izrael ikada vodio potiče vladu, a posebno vojsku – vojska je kriva za takve zločine – da učine posljednji napor da ubiju što više ljudi, bez diskriminacije i bez zadrške. Osam škola u 10 dana je hitna stvar za Haag. Još se nije rodio pravnik koji može pobiti te optužbe.

Godine 1996., u operaciji Grožđe gnjeva u Libanu, IDF je ubio 102 prognanika u UN-ovom skloništu u Kafr Kani. Tada je, također, Izrael pokušao negirati i recitirati izgovore; nekoliko dana kasnije bio je prisiljen prekinuti operaciju. Ubilačka subota neće, na naš užas, dovesti do sličnog rezultata. Izrael je već druga država, a drugačija je i njegova vojska. Njihova srca su otvrdnula, kao i srca većine Izraelaca.