Sram vas bilo, senatori i kongresmeni. Prošle sedmice ste održali jednu od najsramotnijih sjednica ikada održanih na Capitol Hillu. Razveselili ste političara koji je persona non grata u gotovo svakoj demokratskoj prijestolnici svijeta, priuštivši mu kraljevski tretman.
Nagradili ste čovjeka koji bi uskoro mogao biti osumnjičen za teške ratne zločine, nekoga ko izvodi jedan od najbrutalnijih napada na bespomoćno civilno stanovništvo. Zapljeskali ste Benjaminu Netanyahuu.
Dok se mnogi Izraelci grče od srama zbog karaktera i ponašanja svog Kneseta, najvažnija zakonodavna skupština na svijetu predstavila je još veću sramotu: lutkarsku predstavu koja se sastoji od ponovljenih, gotovo jednoglasnih ovacija koje plješću svakom lažnom klišeju.
Osim suzdržavanja od sudjelovanja na sjednici, kao što su učinili deseci demokratskih zastupnika, zar niste čuli za druge načine izražavanja parlamentarnog protesta? Ostavimo po strani geste američke pristojnosti – zar nije bilo rezervi? Samo klicanje besmislenog stada?
Da li svi vi stvarno podržavate ubijanje u Gazi? Nešto što je moguće genocid, svakako "domicid". Jeste li zapravo znali za šta navijate? Zašto ste desetke puta ustali sa svojih mjesta? Za šta ste ga odlikovali? Za masovna ubijanja, koja se niko nije udostojio niti jednom spomenuti, kao da ih nema? Navijali ste za ubice hiljada djece, za one koji su ih pretvorili u siročad, bogalje, amputirce, u traumatiziranu, izgladnjelu, bolesnu i izgubljenu djecu.
Zapljeskali ste uglađenom i blistavom govoru, bolno praznom govoru koji nije sadržavao niti jednu riječ koja je bila povezana sa stvarnošću. U govoru nije bilo niti jedne rečenice koju je osoba koja ga je držala zapravo mislila, počevši od njegovih nastojanja da oslobodi taoce do vizije koju je iznio u vezi s budućnošću Gaze, a koja nije ništa više od vječne vizije suhih kostiju.
To je ono čemu ste pljeskali, američki zastupnici. Kako neko može aplaudirati Netanyahuu u julu 2024. godine? Osim kufije koju je nosila kongresnica Rashida Tlaib i demonstrativne odsutnosti mnogih njezinih kolega, Senat i Zastupnički dom ustali su na noge kako bi poručili Izraelu: Ono što činite Gazi radi se u naše ime.
I mi smo za ubijanje i uništavanje. Nastavite kršiti međunarodno pravo i ignorirati pogled na svijet, njegov šok i odbojnost – uz vas smo u vašem barbarstvu.
Također ste prihvatili sve jeftine, sramotne trikove izraelske propagande, u čijim očima postoji samo sedmi oktobar. Ništa se nije dogodilo ni prije ni poslije tog datuma.
Poput prosjaka koji otkriva svoje patrljke kako bi dobio milostinju, Netanyahu vam je pokazao vojnika koji je izgubio ruku, tamnoputog vojnika, vojnika na štakama, oslobođenu taokinju i rođaka taoca koji je još uvijek u zarobljeništvu. I skoro samom sebi obrisao suzu.
Što je s desecima hiljada žrtava, mrtvih, razvlaštenih, obogaljenih i ranjenih Palestinaca, kao i palestinskih talaca koji truhnu u izraelskim pritvorskim objektima? Jeste li uopće čuli za njih? Zanima li vas njihova sudbina? Zašto ne zaslužuju vaše suosjećanje?
Niko nije bio tu da spasi dignitet zakonodavne skupštine najveće sile na svijetu. Niko nije ustao niti izustio čak i jedan slabašan povik. Senat i Zastupnički dom vole političara osumnjičenog za ratne zločine. Kao da su im oči zastrte. Pristali ste na blef Izraela koji stoji na čelu "civilizacije", ne postavljajući pitanje koja vrsta civilizacije ubija desetke hiljada ljudi bez razlike.
O kakvom vam je to barbarstvu premijer govorio, s njegovim vojnicima koji su nahuškali psa na mladića s Downovim sindromom koji je potom ostavljen da umre, s vojnicima koji su čekićima razbili jedini uređaj za magnetnu rezonancu u Pojasu Gaze? Vjerovali ste u blef da vas Izrael brani, čak razvijajući za vas sisteme oružja koje vi niste u stanju razviti.
Čak ste šutke prihvatili poređenja njega i Churchilla, poređenje nacističke prijetnje svijetu i prijetnje Hamasa. Sve ste kupili.
Sram vas bilo, nečasni zastupnici.
