Desetljećima duga bitka za palestinsku slobodu jedna je od najpravednijih borbi u današnjem svijetu. Sredstva kojima se neki od njih služe su među najodvratnijima.
Sredstva koja Izrael koristi protiv njih jednako su, a ponekad čak i odvratnija, svakako u kvantitativnom smislu.
Palestinci koriste gnusni terorizam kao sredstvo za postizanje pravednog cilja i, u slučaju Hezbollaha i Hamasa, također za ciljeve koji su očito nepravedni; oni religijskog fundamentalizma. Terorizam je oružje slabih i očajnih, što mu ne daje nužno legitimitet.
Izrael koristi svoju zastrašujuću vojnu moć da suzbije njihova prava i njihov otpor. Činjenica da to radi pomoću vojske, a ne terorističke organizacije, ne čini njezino djelovanje legitimnim. Većina njegovih akcija u protekloj godini nije bila legitimna.
Nedavne primjedbe izdavača Haaretza, Amosa Schockena, ušle su u ovu sliku – koja je po mom mišljenju jasna i nije nimalo složena – i izazvale oluju. Njegovo naknadno pojašnjenje, da Hamas ne spada u kategoriju boraca za slobodu, trebalo je stišati buru.
Postoje oni koji se žele osvetiti Haaretzu i žele ga ugasiti. Posljednji etablirani medij koji iznosi punu istinu, pogotovo u posljednjih godinu dana, iritira mnoge, a sada imaju priliku uzvratiti.
Ali kritika Schockenove izjave prešla je ideološke granice. Među desnicom, koja bi željela državu s jednim televizijskim kanalom i jednim novinama pod strogim nadzorom, ima i mnogo onih u suprotnom taboru koje je uznemirio naziv "palestinski borci za slobodu". Tu bi trebala biti rasprava.
Ravit Hecht je napisao da ne naziva samo Izrael Benjamina Netanyahua teroristima one koji čine zločine protiv čovječnosti. "Mi, protivnici kahanizma i vladavine jevrejske nadmoći, tako ih zovemo. Jer oni to i jesu."
Ali zločine protiv čovječnosti sada čine obje strane. S obzirom na ono što se događa u Gazi i na Zapadnoj obali, to više nitko ne može poreći. Je li Izrael teroristička država? Mjere koje Izrael poduzima ne ukidaju njegovo pravo da se brani.
Ima to pravo, ali nema pravo koristiti sredstva kojima se služi. Palestinci imaju pravo boriti se za svoja prava i svoju slobodu i ne smiju činiti zločine protiv čovječnosti. Hechtova definicija njezinog tabora kao "protivnika kahanizma i vlade jevrejske nadmoći" također blati istinu i uljepšava izraelski lijevi centar. Izrael nikada nije imao vladu koja nije vlada jevrejske nadmoći, jer nikada nije imao vladu koja nije cionistička.
Hecht i onaj tabor koji se s njom slaže griješe u svom osnovnom stavu prema okupaciji i cionizmu. Ovako Hecht opisuje situaciju: "Da, izraelske sigurnosne snage maltretirale su nevine Palestince ... uključujući maloljetnike ... kao dio tragične stvarnosti kontroliranja drugog naroda."
Sigurnosne snage su te koje maltretiraju, a ne cijela Država Izrael; "često" umjesto "uvijek". To je suština lijevog centra koji govori "kako smo lijepi". "Sigurnosne snage" su te koje maltretiraju, kao da su zasebni, nezavisni entitet, a ne heroji i svete krave svih Izraelaca, posebno lijevog centra.
Istina je da smo svi mi, do zadnjeg ljevičara, krivi, jer nisu snage sigurnosti te koje maltretiraju, već Država Izrael; i to ne "često" nego uvijek, po samoj definiciji zanimanja. Hecht i njoj slični još uvijek vjeruju u prosvijećeno zanimanje.
Kad bi samo sigurnosne snage malo rjeđe maltretirale, sve bi bilo u redu. Ali nema okupacije bez šikaniranja. Uznemiravanje je bit okupacije. Takvo zanimanje izaziva otpor. Nikada nije bilo okupacije koja nije izazvala otpor. Taj se otpor zove borba za slobodu, a nijedna borba ne može biti pravednija. Nema drugog imena.
