U petak je u izbjegličkom kampu Jenin klanjano 11 dženaza. Osam preminulih bili su stanovnici logora koje je ubila izraelska vojska; troje je umrlo prirodnom smrću. Niko od njih nije mogao biti pokopan tokom prethodnih 10 dana, zbog brutalne operacije Izraelskih odbrambenih snaga u logoru. Tijela još pet osoba zaplijenila je vojska, za svoje potrebe.

U petak ujutro IDF je napustio kamp, ​​nakon završetka misije koja je dobila sadistički naziv Operacija Ljetni kamp, ​​a stanovnici su se počeli vraćati u ono što je ostalo od njihovih domova nakon vojnog kampa. Bili su u šoku.

Jedan čovjek rekao je u subotu da su prizori bili još gori od prizora razaranja nakon operacije Odbrambeni štit 2002. i da je ponašanje vojnika tokom tih 10 užasnih dana bilo nasilnije i okrutnije nego ikad prije. Duh rata u Gazi postao je zeitgeist vojske.

Moj sasgovornik Jamal Zubeidi – koji je u palestinskoj borbi već izgubio devet članova porodice, uključujući dva svoja sina, a prošle sedmice izgubio je i Hamudija, sina svog nećaka Zakarije Zabeidija – ponovno se vratio u uništeni dom, kao i 2002. godine. Tokom 10 dana operacije skrivao se u kući svoje kćeri na planini. Otprilike dvije trećine od oko 12.000 stanovnika logora je sklonjeno iz njega, vođeni u izbjegličkim kolonama pod nadzorom vojnika, kao u Gazi.

Dok su stanovnici Jenina pokapali svoje mrtve, vojnici su pucali i ubili 13-godišnju djevojčicu. Bana Laboum umrla je u svom domu u selu Qaryout, čiji su se stanovnici pokušali odbraniti nakon što su im doseljenici zapalili polja. Doseljenici se bune, dolazi vojska – i ubija Palestince, koliko god bilo čudno. "Obračuni", mediji nazivaju incidente. Žrtva silovanja suočava se sa silovateljem, žrtva pljačke s pljačkašem. U bezumlju okupacije agresor je žrtva a žrtva agresor.

Otprilike u isto vrijeme, nedaleko od Qaryouta, u selu Beita, vojnici su ubili američkog borca ​​za ljudska prava koji je bio i turski državljanin. Aysenur Ezgi Eygi upucana je u glavu tokom demonstracija protiv naselja izgrađenog na palestinskom zemljištu koje je već koštalo života najmanje sedam Palestinaca.

Bijela kuća je rekla da je "duboko uznemirena tragičnom smrću". Ali ovo nije bila "tragična smrt". Jonathan Pollak, novinar Haaretza, rekao je da je vidio vojnike na krovu: "Vidio sam vojnike kako pucaju... Vidio sam ih kako gađaju", dodajući da u to vrijeme nije bilo aktivnih sukoba. Što se tiče "dubokog poremećaja" u Bijeloj kući, on će brzo proći.

Predsjednik Joe Biden nije nazvao njenu porodicu, kako je nazvao porodicu ubijenog taoca, američke državljanke Goldberg-Polin; Ezgi Eygi također nije ni proglašena američkim herojem.  U subotu je Josh Breiner objavio video snimljen u zatvoru Megiddo jutro nakon zločinačkih ubistava, u kojem deseci Palestinaca leže na podu – ničice, polugoli, članaka vezanih na leđima – dok izraelski stražari prolaze pored njih; jedan drži policijskog psa koji prolazi nekoliko centimetara od lica zatočenika, opako lajući.

Nad ovim sramotnim spektaklom vihori se izraelska zastava - dar Itamaru Ben-Gviru. Izraelska zatvorska služba umirila je šačicu ogorčenih promatrača: "To je rutinska vježba." Ovo je rutina. Uobičajena zabava zatvorske službe, Šabat ceremonija za sadističke čuvare. Sve se to dogodilo u petak, jedan običan dan. Izrael je bio mnogo više uznemiren hapšenjem mlade Jevrejke koja je bacila šaku pijeska na Ben-Gvira nego smrtonosnim pucnjem na nejevrejku.

A u ruševinama izbjegličkog kampa u Jeninu, Jamal Zubeidi pokušao je izmjeriti razmjere štete na svojoj kući, čiji su sadržaj vojnici bacili na ulicu. U kampu nije bilo struje, a nad njim se spustio mrak. U svim našim dugim godinama prijateljstva, nikada nisam čuo da je Zubeidi zvučao očajnije. "Oni će se vratiti i mi ćemo se vratiti. Doći će nova generacija. Neće ovdje biti kraj", rekao je umorno.