I mi imamo svoju vlastitu Nukhbu. I to je gore od Hamasove verzije. Nakon onoga što se dogodilo u zatvoru Sde Teiman, nećemo moći dizati glas i plakati o okrutnosti i barbarstvu njihove Nukhbe; naša nije ništa bolja. Još gore jer je to učinjeno u ime države, ili barem njenom šutnjom i zažmirivanjem. Stoga je izraelska Nukhba gora od njihove Nukhbe.

(Nukhba, Nukhba Force ili Al-Nukhba su komandosi u jedinici specijalnih snaga Brigada Izz ad-Din al-Qassam, vojnog krila Hamasa za koje Izrael tvrdi da su predvodili napad Hamasa na Izrael sedmog oktobra, op.pr.)

Prekretnica je bila sedmog oktobra, kada je Hamas pokazao svoje barbarstvo. Žene, starci i djeca strijeljani su i ubijani ili uzimani kao taoci. Prelomnica sedmooktobarskih užasa bili su izvještaji o seksualnim napadima i silovanjima.

Nakon što su brojne horor priče – ne sve – opovrgnute i utvrđeno da su bile netačne, izvještaji o seksualnim zločinima ostali su kao definiranje barbarstva Nukhbe. Sada imamo silovanje od vlastite Nukhbe. Ovdje nema samo "sumnje na silovanje" i nema potrebe recitirati prefiks "navodno". Neko je silovao palestinskog zatvorenika koji je odvezen u bolnicu s puknućem crijeva i teškom ozljedom anusa, i to mu je neko učinio u ime države.

Silovatelji su bili u uniformama. Bili su to vojnici Izraelskih odbrambenih snaga. Palestinski zarobljenik to nije učinio sebi, kao ni njegovi saborci s lisicama na rukama i povezima na očima. Cijev su mu zabili vojnici IDF-a. Ovo su djelo počinili u logoru. Oni su to radili u ime države. Oni su više Nukhba nego sama Nukhba.

Ali to nije sve. Preko noći je naša Nukhba postala heroj dana u očima mnogih Izraelaca, pa čak i u očima nekih članova Knesseta i ministara u vladi. Silovatelji kao heroji. Herojski sodomiziraju okovane i bespomoćne muškarce. Kako se možemo usuditi žaliti na njihovu Nukhbu?

Ne mogu se sjetiti niti jednog Palestinca koji se ponosio Nukhbinim činom silovanja. U Izraelu sada postoji veliki i važan dio javnosti koji se ponosi ovim barbarskim silovanjem. Oni to zaslužuju, oni su ljudske zvijeri. Mora se obratiti pozornost na javnu i medijsku buru koja se ovdje digla; uglavnom se vrti oko provala u internacijski logor i vojnu bazu. To je barbarstvo u očima većine Izraelaca, a ne grupno silovanje. Taj je čin gotovo zaboravljen. Naš temperament se nije rasplamsao zbog djela naše Nukhbe, već zbog djela njenih fanova.

Ali ni to nije sve. Već sada se sa apsolutnom sigurnošću može reći da će njihovi Nukhba borci biti mnogo strože kažnjeni nego naši Nukhba vojnici. Sumnjam da će država uopće kazniti naše. Niko ne bi ni zamislio zahtjev za osudom na smrt zbog politički motiviranog silovanja. Niko ih neće mjesecima držati s lisicama na rukama. Neće im biti amputirani udovi zbog gangrene i niko od njih neće umrijeti u zatvoru od mučenja ili uskraćivanja liječenja. Neće ih umotati u pelene i niko ih neće hraniti na silu kroz cjevčice, kao u Sde Teimanu.

Sumnja se da će u pritvoru provesti više od nekoliko dana; kućni pritvor je već na putu. Dvojica su već puštena. Niko neće pomisliti sravniti svoje gradove i sela ili srušiti domove svojih porodice. U međuvremenu, sve više i više glasova, uključujući i vrh vojske, protestvuje zbog činjenice da je iko imao hrabrosti uhapsiti ih. Kako se usuđuju to učiniti? Na kraju krajeva, oni su naši vlastiti Nukhba vojnici.

Silovani zatvorenik očito nije jedini prema kojem se tako postupalo. Čak ni šokantan broj zatvorenika koji su umrli u pritvoru i broj amputiranih osoba ne govore u potpunosti o zlu i sadizmu Sde Teimana. Brutalnost, tortura i neljudski uslovi bili su, koliko je poznato, popraćeni različitim oblicima seksualnog nasilja.

Jednog dana ćemo o tom nasilju čuti u detalje. A onda se nećemo ni sramiti. I tada ćemo razumjeti i oprostiti, a možda ćemo se i ponositi. Uostalom, u konačnici, IDF je najmoralnija vojska na svijetu. To u Izraelu svi znaju. Samo u Izraelu.