Mržnja prema Benjaminu Netanyahuu čini čuda.
To izluđuje ljude. Njegov učinak je poput alhemije, pretvara ljude odgovorne za ratne zločine u protivnike ratnih zločina. Ipak, treba ih pozdraviti, kakvi god bili motivi. Svako ko iznenada otkrije istinu o tome što Izrael radi Palestincima i usudi se to javno osuditi daje važan doprinos očajničkoj borbi protiv aparthejda i okupacije.
Čak i Moshe Ya'alona treba pohvaliti za njegove izjave o etničkom čišćenju u sjevernom Pojasu Gaze. Kad bivši načelnik Glavnog štaba i ministar odbrane, krajnji jastreb, govori o etničkom čišćenju, to je senzacionalno. Ne može ga se lako odbaciti kao izdajnika, ali propagandni stroj to već čini.
Ali Izrael ih ne treba: čak su i predsjednik Isaac Herzog i predsjednik opozicije Yair Lapid insistirali na tome da nema protjerivanja u Gazi. Etničko čišćenje? O čemu pričaš?
Naime, stotine hiljada ljudi tjeraju u beskrajne konvoje prognanika, a ministri izjavljuju da se više nikada neće vratiti svojim domovima koji su ionako sistematski uništavani – ali etničkog čišćenja nema. Krv je voda, a ruševine su fatamorgana.
Bilo zato što politički nema šta izgubiti, zato što ga je njegovo gađenje prema Netanyahuu izludilo ili zato što je iskreno šokiran onim što se događa u Gazi, Ya'alonov kratki čin hrabrosti prošao je samo pola puta.
Brzo je pojasnio da ne optužuje vojsku za etničko čišćenje. Ministri Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich te desničarska aktivistica Daniella Weiss su krivci. Protjerivanje pripada njima, a ne vojsci.
Čak je napisao da "vlada ima pravo odlučiti evakuirati Arape iz Gaze i naseliti je Jevrejima". Ya'alon je posljednji od starih momaka čije se vrijednosti nisu promijenile: vlada ima pravo činiti zločine protiv čovječnosti.
Tako je to nekome čija je karijera utemeljena na ratnim zločinima i kršenju međunarodnog prava. Čovjek koji je bio zapovjednik Odjela za Judeju i Samariju i šef Centralnog vojnog zapovjedništva – uloge čija je svrha očuvanje i jačanje okupacije koja je u svojoj srži kriminalna – a kasnije načelnik štaba i ministar odbrane okupacione vojske ne može se osloboditi svoje prošlosti.
To ne mijenja ni kada se usudi reći da “ID danas nije najmoralnija vojska”. Iznenada, IDF je pao na Ya'alonovoj moralnoj ljestvici. Ali to znači da je bilo najmoralnije dok nisu došli Smotrich i Ben-Gvir i to promijenili. Kakva šteta.
Godine 2015., dok je Ya'alon bio ministar odbrane, zabranio je djelovanje nevladine organizacije Breaking the Silence u vojsci. To znači da vojnici više nisu smjeli od svojih vršnjaka slušati priče o ratnim zločinima. Put odatle do etničkog čišćenja je kratak. Ya'alon, koji priznaje postojanje etničkog čišćenja, krivi ekstremnu desnicu. Ne, Ya'alon, vojska nije nevina. Ni na trenutak.
Smotričevi to guraju, ali vojska to veselo izvršava, bez oklijevanja, bez pitanja, zapovijedi koje su nemoralne. Ali to nije slučaj samo danas ili juče. Dogodilo se to pod Yaalonovim zapovjedništvom u operaciji Odbrambeni štit iz 2002. godine, i prije i poslije toga.
Istina je da je opseg zločina ovaj put porastao do nivoa bez presedana barem od prve Nakbe. Ali moralna bit, koja smatra da Palestincima smijemo učiniti sve, je ista. Ya'alon im je radio svašta i bez Smotriča, a vojska im je radila svašta prije Netanyahua.
Ne možete više tvrditi da ne postoji način da se odvoji odgovornost civilnog vodstva od vojske. Ovo je utočište za ljude koji bezočno lažu sebe i druge. Kada vojnici rutinski zlostavljaju nedužne Palestince u Hebronu, kao što je otkriveno u nedavnom izvještaju B'Tselema, a vojni zapovjednici to dopuštaju, cijela vojska snosi odgovornost, a ne samo Smotrič. A ko provodi protjerivanje koje je Ya'alon otkrio? Vojnici.
Bog je milostiv prema onima koji se kaju. Ya'alon je priznao mali dio krivice i poricao više, i stoga će mu biti malo oprošteno. Ruke će mu ostati uprljane okupatorskom krvlju, osim ako smogne hrabrosti shvatiti da od Smotriča ništa nije počelo.
