Bitka kod Getisburga, vođena od 1. do 3. jula 1863. godine, označila je ključnu prekretnicu u građanskom ratu. Sa preko 50.000 vojnika ubijenih, ranjenih ili nestalih, postala je jedna od najsmrtonosnijih bitaka u ratu. Za Uniju, pobjeda kod Getisburga zaustavila je napredovanje Konfederacije na sjever i revitalizirala moral. Nakon bitke, stvoreno je groblje kako bi se odala počast poginulim vojnicima, simbolizirajući ogromne ljudske gubitke i žrtvu učinjenu u odbrani ideala nacije.

Linkoln je pozvan da održi nekoliko riječi na posvećenju groblja, ne kao glavni govornik, već da da kratke završne riječi. Njegov govor, namijenjen odavanju počasti vojnicima koji su poginuli, učinio je mnogo više od toga; preoblikovao je svrhu rata i redefinirao misiju nacije. Linkoln je prihvatio poziv organizatora događaja, Davida Vilsa, da podijeli “nekoliko prikladnih riječi”. Njegov Getisburški govor trajao je manje od dvije minute, ali je postao možda najpoznatiji govor u američkoj historiji.

Linkoln je započeo govor podsjećajući na osnivanje nacije: “Prije osamdeset i sedam godina, naši očevi su na ovom kontinentu stvorili novu naciju, začetu u slobodi i posvećenu tvrdnji da su svi ljudi stvoreni jednaki.” Ove riječi su odmah postavile ton govora, povezujući trenutnu borbu sa osnovnim principima na kojima je nacija osnovana.

Nastavio je govoreći o trenutnoj situaciji: “Sada smo uključeni u veliki građanski rat, testirajući može li ta nacija, ili bilo koja nacija tako začeta i tako posvećena, dugo opstati. Sastali smo se na velikom bojnom polju tog rata. Došli smo da posvetimo dio tog polja, kao konačno počivalište za one koji su ovdje dali svoje živote, da bi ta nacija mogla živjeti. Potpuno je prikladno i ispravno da to učinimo.”

Međutim, Linkoln je naglasio da stvarna posveta dolazi od onih koji su se borili i umrli: “Ali, u širem smislu, ne možemo posvetiti, ne možemo posvetiti - ne možemo posvetiti ovo tlo. Hrabri ljudi, živi i mrtvi, koji su se ovdje borili, posvetili su ga daleko iznad naše moći da dodamo ili oduzmemo. Svijet će malo primijetiti, niti će dugo pamtiti što ovdje kažemo, ali nikada neće zaboraviti što su oni ovdje učinili.”

Getisburški govor nije odmah prepoznat kao veliki govor. U podijeljenoj Americi, Linkolnov poziv na “novo rođenje slobode” u početku je odjeknuo samo među njegovim republikanskim pristalicama. “Getisburški govor je u početku primljen uglavnom kao partijski govor,” kaže Martin Džonson, profesor historije na Univerzitetu Majami i autor knjige “Pisanje Getisburškog govora”. “Prvih tridesetak godina nakon rata, bio je viđen kao govor radikalnih republikanaca.”

Međutim, s vremenom, govor je postao ključni dio američkog kanona. Nakon Prvog svjetskog rata i otvaranja Linkolnovog memorijala 1922. godine, govor je postao sve popularniji. Postao je sastavni dio školskih udžbenika i čitanki, a sažetost govora omogućila je da ga generacije američkih školaraca nauče napamet.

Getisburški govor je postao simbol američkih vrijednosti i ideala. Linkolnove riječi su povezale žrtvu poginulih vojnika sa obećanjem Sjedinjenih Država, naglašavajući da “ova nacija, pod Bogom, treba imati novo rođenje slobode - i da vlada naroda, od naroda, za narod, neće nestati sa zemlje.”

Govor je također imao dubok uticaj na američku politiku i društvo. Postao je inspiracija za borbu za građanska prava i jednakost, te je često citiran u kontekstu borbe za pravdu i slobodu. Linkolnove riječi su odjekivale kroz decenije, podsjećajući Amerikance na osnovne principe na kojima je nacija osnovana.

Getisburški govor ostaje jedan od najvažnijih govora u američkoj historiji. Njegova jednostavnost i dubina, zajedno sa moćnom porukom, učinili su ga trajnim simbolom američkih vrijednosti. Linkolnove riječi, izgovorene na bojnom polju Getisburga, nastavljaju inspirirati i podsjećati na žrtve učinjene u ime slobode i jednakosti.