Konvencija o genocidu pojavljuje se u članu II Rezolucije Ujedinjenih naroda 260. Ona utvrđuje da se radi o nizu djela koja su počinjena s namjerom da se "potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa".

Generalna skupština UN-a odobrila je ovu definiciju u decembru 1948. Potpisale su je 152 zemlje. Svi su prepoznali da je genocid počinjen ako je prekršeno pet djela: ubijanje članova grupe; nanošenje ozbiljne tjelesne ili mentalne ozljede članovima grupe; namjerno podvrgavanje životnim uslovima sračunatim da prouzrokuju njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje; nametnuti mjere usmjerene na sprječavanje rađanja unutar grupe; te prisilno premještanje djece iz grupe u drugu grupe.

Otkako je konvencija uvela definiciju, Međunarodni kazneni sudovi UN-a osudili su čelnike Ruande ili iz bivše Jugoslavije za ta djela. Prije donošenja presude na sudovima potrebna je rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koje se sastoji od 15 članova, od kojih pet s rangom stalnih članica ima pravo veta.

Kina, glavni junak ove priče, jedna je od zemalja potpisnica Konvencije o genocidu. Također je stalni član Vijeća sigurnosti UN-a. I, od svih zemalja koje ga čine, jedina optužena za genocid zbog represije u regiji Xinjiang, na sjeveru azijske zemlje.

Nezavisni izvještaj više od 50 stručnjaka iz cijelog svijeta objavljen je ove sedmice i u njemu stoji da je Kina prekršila pet akata koji čine UN-ovu deklaraciju o genocidu. "Kineska vlada preuzima državnu odgovornost za genocid koji je u toku protiv Ujgura", rezimira izvještaj na 55 stranica s pečatom Instituta za strategiju i politiku sa sjedištem u Washingtonu.

Izvještaj se fokusira na ono što se događa u Xinjiangu s ujgurskom muslimanskom manjinom. Internacijski logori, mučenja, prisilni rad, prisilna sterilizacija, djeca odvojena od obitelji, uništavanje džamija ... Zaključci koji se temelje na hiljadama svjedočenja prognanih svjedoka Ujgura i na službenim dokumentima kineske vlade koji su procurili u medije. "Postoje ogromni dokazi koji podupiru navode o genocidu," kaže jedan od koautora izvještaja, Azeem Ibrahim, politički savjetnik nekoliko međunarodnih organizacija.

"Namjera uništenja Ujgura kao grupe proizlazi iz objektivnih testova, koji se sastoje od sveobuhvatne državne politike i prakse, a koje je uspostavio predsjednik Xi Jinping, najviša vlast u Kini", može se pročitati na nekoliko stranica koje se referiraju na 1.400 vansudskih centara za pritvor u Xinjiangu. "Ujgurski zatočenici u logorima zarobljenici su lišeni svojih osnovnih ljudskih potreba, ozbiljno poniženi i podvrgnuti nehumanom postupanju ili kažnjavanju, uključujući samice bez hrane dulje vrijeme."

U aprilu 2014. kineski predsjednik posjetio je Xinjiang nekoliko sedmica nakon što je grupa Ujgura noževima izvela napad na željezničku stanicu, ubivši u tiom terorističkom napadu 31 osobu i ozlijedivši njih 140. Mjesec dana nakon posjete Xi Jinpinga, dogodio se još jedan napad, ovaj put eksplozivom, na pijacu u kojem je ubijena 31 osoba. Tada je kineski predsjednik održao niz privatnih govora dužnosnicima koji su, prema nizu dokumenata do kojih je prošle godine došao New York Times, ishodište trenutne represije nad muslimanskim manjinama.

"Metode koje naši drugovi imaju pri ruci previše su primitivne. Nijedno od ovih oružja nije odgovor na njihove velike mačete, sjekire i oružje od hladnog čelika. Moramo biti čvrsti kao i oni i ne pokazivati ​​apsolutno nikakvu milost", rekao je Xi.

Kasnije su u Kini otvoreni takozvani "obrazovni centri" pod pretpostavkom borbe protiv ekstremizma. Iz Pekinga tvrde da su to centri za stručno osposobljavanje, osmišljeni kako bi pomogli stanovništvu da nađe posao i tako ih udaljili od vjerskog ekstremizma. U Xinjiangu nije bilo napada od 2015. Ali brojne međunarodne istrage uspjele su dokumentirati da ono što postoji u regiji jesu kampovi prisilnih internacija u kojima je završilo više od milion Ujgura.

Izvještaj objavljen ove sedmice podiže taj broj na dva miliona Ujgura i pripadnika drugih muslimanskih manjina koji su "smješteni u opsežnu mrežu pritvorskih centara u cijeloj regiji", gdje bivši uhićenici tvrde da su bili izloženi "indoktrinaciji i seksualnom zlostavljanju". I dalje se nastavlja do detalja: "Selektivne smrtne kazne, sistemsko mučenje, odvajanje obitelji, masovni transfer rada i premještaj ujgurske djece u sirotišta i državne internate."

Izvještaj za pad stope nataliteta u regiji - 33% između 2017. i 2018. - okrivljuje programe sterilizacije i pobačaja kineske vlade. Ističe da vlasti "prisiljavaju na gubitak ujgurskog identiteta" uklanjanjem knjiga povezanih s historijom i kulturom etničke grupe u školama. "Za 20 godina to će se smatrati jednim od velikih djela kulturnog razaranja", kaže Rian Thum, historičar sa Univerziteta u Manchesteru, a ujedno i koautor izvještaja.

Za Kinesku komunističku partiju (KPK) nema dokaza o tim navodnim zlostavljanjima muslimanske manjine. Svakih nekoliko sedmica glasnogovornik vlade to negira na konferenciji za novinare. U ponedjeljak je ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao da su navodi o genocidu u Xinjiangu "apsurdni, glasine izmišljene sa skrivenim motivima i potpuna laž".

No, nedavni izvještaj nije prvi koji definira ono što se događa u regiji kao genocid. Sredinom februara nizozemski Parlament usvojio je neobavezujući prijedlog rekavši da postupanje prema ujgurskoj muslimanskoj manjini u Kini "predstavlja genocid". Bila je to prva slična mjera koju je poduzela jedna evropska zemlja. Nekoliko dana kasnije, Kanada je donijela još jednu neobavezujuću rezoluciju koja također označava kinesko nasilje nad Ujgurima kao genocid.

U januaru, posljednjeg dana administracije Donalda Trumpa, odlazeći državni sekretar Mike Pompeo ustvrdio je da je Peking počinio "genocid i zločine protiv čovječnosti". Nekoliko dana kasnije, Antony Blinken, Pompeov nasljednik iz novog tima predsjednika Joea Bidena, rekao je u Senatu da se slaže sa tim.

Još u avgustu je glasnogovornik demokratske kampanje Andrew Bates opisao kinesko nasilje nad ujgurskim muslimanima i drugim etničkim manjinama u Xinjiangu kao "genocid".