Sir James Dyson, rođen prije 75 godina u Cromeru, južna Engleska, vitez je Reda Britanskog Carstva i ima neto vrijednost od oko 25 milijardi eura. To ga svrstava vrlo blizu vrha svjetskih mezokratskih ljestvica koje pripremaju časopisi poput Bloomberga ili Forbesa. Štaviše, njihov je novac generiran uglavnom kreativnom i industrijskom aktivnošću, a ne finansijskim špekulacijama ili lukavstvom.

Jer Dyson je, kako sam ističe, inženjer i izumitelj. On je takav od rođenja, jer, kako dodaje, sjeća se da je "uvijek" preturao po svkim predmetima "kako bi otkrio kako funkcioniraju". Jedan od prvih predmeta koji su potaknuli njegovu fascinaciju bili su “motocikli, koji su bili komadi čistog inženjerstva, dizajnirani da eksplicitno pokažu šta rade, za razliku od automobila“.

Dyson tvrdi da je uspio zgrnuti svoje bogatstvo tako što je "stalno propadao". Naravno, ono što on naziva neuspjesima bili su prilično jalovi pokušaji koji su poslužili kao odskočne daske za nastavak pokušaja. 5127 prototipova u slučaju njegovog ključnog izuma, G-Force, ciklonskog usisavača bez vrećice kojem je posvetio četiri najintenzivnije godine svog života i koji je počeo plasirati 1986. godine, unatoč bojkotu mnogih britanskih trgovaca. G-Force je prvo trijumfovao u Japanu, a zatim se proširio po cijelom svijetu.

Danas se široka paleta Dysonovih usisavača, sa i bez kabla, futurističkog dizajna i opremljenih sistemom za higijensko pražnjenje, prodaje sama iako košta više od 300 eura. Oko tog proizvoda Sir James je počeo graditi nevjerojatan katalog predmeta s Dysonovim pečatom. Mašine za pranje veša, sušila za ruke i kosu, ventilatori, pročistači zraka, slušalice pa čak i prototip električnog automobila koji, prema riječima samog izumitelja, “na kraju nikada neće ugledati svjetlo dana, jer iako je tehnički bio besprijekoran dizajn, shvatili smo da to neće biti konkurentno.”

Nedavno je objavio knjigu pod nazivom „Invention: A Life of Learning Through Failure“. Sjeća se studija dizajna namještaja i unutrašnje arhitekture na Royal College of Art, između 1966. i 1970., kao "prilike da uronite u fascinantan London", te dodaje: “Školovao sam se za zanimanje, dizajn, koje tada još nije imalo ni ime, iako su reference modernosti i izvrsnosti poput Bauhausa već postojale“, kaže.

Dyson je ponosan što je nekoliko njegovih kreacija izloženo u muzejima, kao što je slučaj s usisivačem DC02, koji je dio stalne zbirke MOMA-e od 1994. ili sam G-Force, jedan od 12 predmeta “vrijednih očuvanja” koje je Londonski muzej dizajna okupio na dobrotvornoj izložbi 2016. Ovo priznanje iz svijeta umjetnosti potvrđuje dizajnera u njegovoj intuiciji da korisni predmeti mogu biti lijepi.

“Nastavljam ići svako jutro u studio, nastojim se okružiti talentom i mladošću, saradnicima sa svježim idejama i bez predrasuda. Sačuvao sam svoju samostalnost, pravo da nastavim raditi bez ovisnosti o svojim poslovnim partnerima ili finansijskim ili marketinškim službama. Oni koji rade sa mnom savršeno dobro znaju koji su moji kriteriji: donijet ću vam predmet dizajniran u laboratoriji bez bilo kakvog kreativnog uplitanja i onda ću vas zamoliti da mi pomognete u prodaji.”

Ovakav način rada podrazumijeva, kako sam priznaje, plaćanje bolnih gubitaka. kao što je spomenuto otkazivanje 2019. dizajnerskog projekta za električni automobil kojim je namjeravao konkurirati Tesli: “Uspio sam okupiti više od 500 ljudi, toliko ih je radilo na prototipu koji je trebao biti učinkovit. U određenom smo trenutku otkrili da su velike firme spremne proizvoditi s gubitkom kako bi stekle značajan tržišni udio, nešto što si nismo mogli priuštiti. Pa sam otkazao projekt. Bila je to vrlo bolna odluka s poslovne i kreativne tačke gledišta, ali nijedan trud nije uzalud, svo to tehnološko dostignuće može se primijeniti na druge projekte, a velik dio talenata koje smo angažirali ostao je u firmi.”

Neuspjeh je plodan, Dyson uvijek i iznova govori. To je gorivo inovacije. A inovacija je "jedina stvar koja je stvarno važna."