Nevini palestinski narod pati od izraelskog ugnjetavanja posljednjih osam desetljeća. Izrael širi svoje teritorije na račun Palestinaca i okupira palestinske zemlje, čime ih lišava njihovih prirodnih prava. Muslimanski narodi i države reagiraju na izraelsku politiku u Palestini, koja se do nedavno smatrala ne problemom, već uzrokom. Jedina panislamska međunarodna organizacija, Organizacija islamske suradnje (OIC), osnovana je kao odgovor na razvoj događaja u Palestini. Prema Povelji OIC-a, nakon što grad bude oslobođen od izraelske okupacije, Al-Quds (Jerusalem) postat će stalno sjedište organizacije.
Prema Povelji OIC-a, jedan od glavnih ciljeva organizacije je podrška i osnaživanje “palestinskog naroda da iskoristi svoje pravo na samoodređenje i uspostavi svoju suverenu državu s Al-Quds Al-Sharifom kao glavnim gradom.” No, iako je palestinski narod posljednjih deset mjeseci bio izložen genocidu, nije bilo konkretne reakcije muslimanskog svijeta.
OIC je donio značajne odluke u vezi s izraelskim zločinima na zajedničkom arapsko-islamskom samitu, održanom u Rijadu 11. novembra. Samit je pozvao na ukidanje opsade Gaze i dostavu humanitarne pomoći Palestincima. Međutim, niti jedna od ovih odluka nije provedena unatoč uspostavi kontakt-grupe koju čine ministri vanjskih poslova 10 muslimanskih država. OIC nije poduzeo daljnje korake da promijeni uslove na terenu.
Iako su nedužni Palestinci svakodnevno napadani, a izraelska ofanziva ubila više od 40.000 ljudi, uglavnom djece i žena, većina muslimanskih država oklijeva prekinuti svoje političke i ekonomske veze s Izraelom. Nadalje, nisu obustavili normalizaciju svojih diplomatskih odnosa sa zemljom. Oko dva miliona Palestinaca suočava se s ozbiljnom nestašicom hrane, čiste vode i lijekova. Veći dio Gaze uništen je izraelskim bombardiranjem. Neke muslimanske države nisu ni pozvale na prekid izraelske agresije i genocida koji je u toku nad Palestincima.
Na nedavnom vanrednom sastanku 57-članog OIC-a održanom sedmog augusta u Saudijskoj Arabiji, OIC je smatrao Izrael odgovornim za ubistvo Ismaila Haniyeha. Države članice osudile su ugnjetavanje, mučenje i masovna ubijanja Palestinaca od strane cionističkog entiteta. OIC je pozvao Vijeće sigurnosti UN-a da poduzme učinkovite mjere za osiguranje međunarodnog mira i sigurnosti. Panislamska organizacija istaknula je potrebu zaštite islamskog identiteta Jerusalema. Ironično, OIC je također pozvao svoje države članice da poduzmu diplomatske, pravne i političke mjere protiv Izraela.
Uz brutalnu izraelsku ofanzivu u Palestini koja je u toku, Izrael je uporno kršio suverenitet i teritorijalni integritet nekoliko drugih muslimanskih zemalja. Unatoč tome, OIC, koji se pozicionira kao kolektivni glas muslimanskog svijeta, zajedno s drugim muslimanskim državama ili institucijama, nije reagirao na ova kršenja. Mnoge muslimanske države radije održavaju saradnju sa zapadnim zemljama i vode politiku balansiranja u ovom asimetričnom ratu.
Nakon detaljnijeg ispitivanja, postoji nekoliko razloga zašto je muslimanski svijet politički odsutan i ne igra učinkovitu ulogu u Palestini. Prije svega, muslimanske države su podijeljene različitim političkim, društvenim, ekonomskim, geografskim i historijskim faktorima. Većina muslimanskih država uveliko je patila od kolonijalne okupacije i stoljećima su njima vladale zapadne kolonijalne sile. Ovo ih je iskustvo dovelo do značajne političke i ekonomske ovisnosti. Drugim riječima, oni su duboko zaokupljeni vlastitim problemima i nemaju kapacitet da učinkovito pomognu drugim muslimanskim zemljama.
Štaviše, muslimanske zemlje nalaze se u različitim geografskim regijama, od kojih svaka ima svoje historijsko naslijeđe. Kao rezultat toga, zemlje s različitim političkim iskustvima imaju različite reakcije na politička pitanja u muslimanskom svijetu. Osim toga, zbog njihovog geografskog položaja, njihov angažman s različitim globalnim silama dovodi do različitih političkih preferencija i očekivanja.
Drugi razlog je taj što mnoge muslimanske zemlje nerado budu označene kao "islamisti" od strane zapadnih sila zbog svoje nezavisne politike u vezi s islamskim pitanjima. Zapadne vlade, akademici i mediji često označavaju svaku muslimansku zemlju koja nastoji poboljšati svoju stratešku autonomiju ili podupire druge muslimanske zemlje kao "političke islamiste" ili "odmetničke države". Pogrešna percepcija islama i muslimana obeshrabruje ove vlade da poduzmu proaktivne korake po pitanju Palestine.
Nadalje, zbog svoje političke i ekonomske ranjivosti, muslimanske vlade su oprezne prema potencijalnim reperkusijama zapadnih sila i stoga imaju tendenciju ostati ravnodušne na tekuće kriza u Palestini. Nezapadne globalne sile poput Kine i Rusije ne nude održive alternative za pomoć muslimanskim državama u povećanju njihove otpornosti na zapadne vojne, političke ili ekonomske intervencije.
Zbog gore navedenih faktora, muslimanske države nisu u mogućnosti učinkovito djelovati na platformama OIC-a. Oni se više oslanjaju na proceduralne diplomatske osude nego na provedbu značajnih mjera. Kao posljedica toga, muslimanski svijet ostaje politički pasivan, a 57-člani OIC bori se da igra učinkovitu ulogu u rješavanju političkih pitanja vezanih za muslimane. Trenutna politička orijentacija muslimanskih država stoga nije održiva.
Prije ili kasnije, muslimanske nacije će zahtijevati da njihove vlade poduzmu konkretnije mjere protiv izraelskih zločina. Politički osviješteni muslimani propitivat će masakr više od stotinu nevinih pojedinaca dok se mole u školskom kompleksu. Uz to, pokušaji Izraela da proširi sukob na druge zemlje, poput Libana, Irana i Sirije, stvorit će dodatne izazove za muslimanske vlade koje su bile ravnodušne prema situaciji u Palestini. Posljedično, mnoge muslimanske države će na kraju biti prisiljene domaćim i vanjskim pritiscima da preuzmu učinkovitiju ulogu u ograničavanju nasilja i rješavanju sukoba.
Muhittin Ataman je profesor na Odsjeku za međunarodne odnose na Univerzitetu društvenih nauka u Ankari. Također je glavni urednik časopisa Insight Turkey, koji izdaje Fondacija SETA; ovaj je komentar napisao za Daily Sabah
