U staroj jezgri Inegola u Turskoj nalazi se jedan od najstarijih sačuvanih vakufa u ovom dijelu Anadolije – zadužbina Gazi Ishak-paše, znamenitog osmanskog državnika za kojeg brojni historičari smatraju da je bio Bošnjak iz Bosne.

Bio je među najutjecajnijim ljudima svog vremena. Čak tri puta obavljao je dužnost velikog vezira služeći sultanima Muratu II i Mehmedu Fatihu, a učestvovao je i u osvajanju Carigrada. Upravo je nakon tog historijskog pohoda, zbog iskazane hrabrosti, dobio počasnu titulu gazije.

Svoj vakuf u Inegolu podigao je u drugoj polovini 15. stoljeća. Vakufnama iz 1486. godine svjedoči da je riječ o impresivnom kompleksu koji je obuhvatao džamiju, medresu, konak, imaret i konjušnicu, čineći važno vjersko, obrazovno i društveno središte tadašnjeg grada. Iako su stoljeća iza sebe ostavila brojne tragove, do danas su sačuvani džamija, medresa i turbe vakifa.

- Posebnu pažnju privlači Ishak-pašina džamija, jedinstvena po svojoj arhitekturi. Izgrađena je od dvije kvadratne cjeline koje se nastavljaju jedna na drugu u pravcu sjever–jug, dok se uz njih nalaze manje prostorije, svaka pod zasebnom kupolom. Molitveni prostor gotovo je u potpunosti sačuvao svoj izvorni izgled, dok je današnja munara novijeg datuma. Posebnu vrijednost ovoj džamiji daje i činjenica da se u njoj čuva dlaka poslanika Muhammeda, alejhi selam, zbog čega je stoljećima jedno od najpoštovanijih mjesta u ovom dijelu Anadolije - zabilježio je putopisac Hamza Ridžal na svojoj Facebook stranici "Putem svile"

Uz džamiju se nalazi i medresa, koja zajedno s turbetom čini srce ovog historijskog kompleksa. Pred kraj života Gazi Ishak-paša upravljao je Solunskim sandžakom, a nakon smrti 1487. godine, prema vlastitoj oporuci, njegovo tijelo preneseno je u Inegol i ukopano u turbetu pored vakufa koji je ostavio u amanet budućim generacijama.

Više od pet stoljeća kasnije, ovaj vakuf i dalje svjedoči o vremenu kada su zadužbine bile mnogo više od građevina – bile su mjesta znanja, zajedništva i duhovnosti. U kamenu džamije, tišini medrese i skromnoj jednostavnosti Ishak-pašinog turbeta i danas živi sjećanje na velikog vezira čije je naslijeđe nadživjelo stoljeća.