Italija živi, tešku, bolnu i mučnu, treću fudbalsku apokalipsu. Veličanstveni Zmajevi su u nezaboravnoj noći 31. marta na zeničkom Bilinom polju ostavili Azurre bez trećeg uzastopnog učešća na Svjetskom prvenstvu.

Brodolom koji fudbalska planeta ne pamti, jer ovakav neuspjeh nije doživjela nijedna druga nacija koja je osvojila Mundijal. I sada malo dodatne soli na otvorene rane fudbalskih ovisnika na Apeninima.

Posljednja italijanska selekcija koja je pobijedila u nokaut fazi na SP-u bila je ona šampionska iz 2006. Na iduća dva Mundijala Azzurri su ispadali već u grupnoj fazi, a 2018. i 2022. bili su u foteljama i gledali SP na televizoru. Baš kao što će i ove godine.

Gianluigi Buffon, jedan od najvećih golmana svijeta svih vremena, kao da je znao kakav će brodolom doživjeti italijanski fudbal.

Obezglavljeni Azzurri

Rekonstrukcija koja kreće od nule: Quo vadis, Italia?

Nakon debakla na SP-u 2010. u Južnoj Africi, aktuelni šampioni ispali su u grupi sa "svjetskim velesilama" Novim Zelandom, Slovačkom i Paragvajem, Buffon je rekao:

- Za nekoliko godina, sam plasman na Svjetsko prvenstvo bit će razlog za slavlje, a kamoli osvajanje - izjavio je tada Buffon koji je nakon zeničkog kraha podnio ostavku na funkciju u Italijanskom fudbalskom savezu.

Osvajanje Evropskog prvenstva 2020. godine, u vanrednim, pandemijskim vremenima, samo je slučajni kratkotrajni bljesak, izuzetak u mračnoj eri.

I klupski fudbal na "Čizmi" je u višegodišnjem nokdaunu. Italijanski klubovi više nisu konkurentni u Ligi prvaka, posljednju titulu donio im je Inter još 2010. Ove godine Bayern razbija Atalantu u Italiji 6:1, Inter ispada od norveških mornara, Napoli kao prvak ne prolazi ni grupnu fazu...

Azzurri, stari prijatelji

Od sarajevskog pepela do zeničkog megdana: Italija kao sudbinski saputnik bh. fudbala

Zašto takva bogata fudbalska nacija proživljava, sada već decenijama, noćne more?

Italijanski timovi ne mogu se nositi s intenzitetom modernog fudbala, kazao je legendarni njemački fudbaler Phillipe Lahm, kapiten "Elfa" kojeg je predvodio do svjetske krune 2014.

Mnogi italijanski klubovi više nisu u rukama pokrovitelja iz svoje zemlje, već gazduju investitori iz SAD-a. U Engleskoj se također prihvata kapital iz inostranstva, ali u Italiji su identitet i značenje očigledno izgubljeni kao rezultat ove rasprodaje.

To se vidi na zastarjelim stadionima. Italija će modernizirati svoje arene tek za Evropsko prvenstvo 2032. Ali kriza ima jedan glavni sportski uzrok: na terenu nedostaje inicijative, predanosti, atleticizma.

POREZNA REFORMA

Težak udar za talijanski fudbal

Italija troši mnogo manje novca od četiri druge vrhunske lige u Španiji, Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Krajem 2023. Vlada Giorgie Meloni zadala je težak udarac italijanskom fudbalu ukidanjem poreznih olakšica za zapošljavanje stranaca. A sadašnji igrači manje trče.

- Prije nekoliko godina sam pročitao statistiku koja je govorila da je tim iz Bundeslige s najnižim vrijednostima trčao više od tima s najvišim vrijednostima u Serie A. Italija nije ažurirala svoj operativni sistem; radi previše sporo – objašnjava Lahm.

Nedostatak dinamike dovodi do problema s kvalitetom. Tamo gdje je pritisak protivnika prenizak, nijedan igrač ne razvija svoje vještine do svjetske klase. Zato više nema Roberta Baggia, nema Alessandra Del Piera, Fabija Cannavara, Paola Maldinija...

- Današnji italijanski timovi me podsjećaju na Ferrari koji je usporen sa 200 konjskih snaga, s polupunim rezervoarom goriva, i ostaje bez goriva 10 krugova prije cilja.

Čak ni najljepši dizajn neće pomoći. Italija je bila bolje organizovana od Njemačke u Ligi nacija, ali nije mogla da se nosi sa intenzitetom Nijemaca – podsjetio je Lahm.

Italija decenijama igra kao prazan tenk. "Azzuri" su ostali bez identiteta, bez ponosa i bez odgovornosti, Italija već dugo više nije Italija.