Prije tačno sedam dana u Galeriji savremenih umjetnosti "Manifesto" u Sarajevu otvorena je izložba Adnana Hamidovića Frenkieja "Chapters", prva samostalna izložba ovog istaknutog bh. repera koja ga prikazuje i kao grafiti umjetnika, aktivistu i značajnu ličnost alt kulture. Izložba je postavljena kao svojevrsna proslava dvadeset godina od objavljivanja njegovog prvog studijskog albuma "Odličan CD", a njeno otvorenje okupilo je dobar broj njegovih prijatelja i kolega. Izložba "Chapters" će biti otvorena još sedam dana, tj. do 23. maja, a svi zainteresirani mogu je posjetiti od utorka do subote od 12 do 20 sati te nedjeljom od 12 do 14 sati.

"Chapters" je podijeljena u pet hronološko-tematskih cjelina i predstavlja različite dokumentarno-umjetničke artefakte koji oslikavaju Frenkiejev lični i profesionalni razvoj. Posjetioci su imali priliku da vide do sada neobjavljene videozapise iz lične arhive, kao i neke od prvih grafiti skica i radove koji se kreću od skice do grafiti slike.

Kako je Frenkie pojasnio ekipi Stava, izložba je multimedijalna zato što je i on sam multimedijalni umjetnik. Muzika je tu, grafiti su tu, aktivizam je tu... "Ovo nije samo Frenkiejeva izložba, ovo je izložba i Adnana Hamidovića", naglašava na startu Adnan Hamidović Frenkie.

S njim smo vodili neobičan razgovor. Odlučili smo diskutirati o fenomenima koji su dio naše svakodnevnice i koji nas, htjeli mi to ili ne, okupiraju. Frenkie nam je pojasnio i to kakvo je njegovo razumijevanje života nekad i sad, pričao je o rock 'n' rollu i hip hopu, o tome kako on definira underground, a otkrio je i to da je njegov aktuelni album "Manifest" odraz njegove metanoje.

Na samom početku razgovora, Frenkie se prisjeća svojih ranih profesionalnih godina.

- Za te prve godine vežu me najljepše emocije jer mislim da je sve bilo iskrenije i s puno više ljubavi. Ne mogu reći da mi je muzika i tada bila hobi, uvijek je bila puno više od toga, ali gledali smo na sve to onako nevino i naivno dječački. Nije bilo kalkulacije, jedva smo čekali novi koncert, sljedeće druženje i provod. Smatram da je to prirodno za svakog čovjeka kada se tek počne baviti nečim što jako voli. Uvijek čovjek uđe u to s puno entuzijazma koji vremenom neminovno popušta, ali i to je normalno. Ne bih se usudio kategorično reći da je prije bilo bolje jer i današnjica ima svoje prednosti. Naprimjer, danas živim od svoje umjetnosti, a to prije nisam mogao. Sve u svemu, zahvalan sam Bogu na ovom životu, na onome što sam proživio i na onome što danas živim - govori nam on.

Najviše ponosan na album "Manifest"

Neposredno prije otvaranja izložbe u Galeriji "Manifesto", Frenkie je objavio i pjesmu "Chapters". Priznaje da mu ona služi za obilježavanje jubileja – dvije decenije od izlaska albuma "Odličan CD" – te otkriva da se igrom riječi u najnovijoj traci prisjeća prošlosti i nastanka pjesama s tog nosača zvuka. Može se "Chapters" posmatrati i kao novi intro u stari album jer daje nova objašnjenja traka s ovog CD-a, a ujedno je i promocija izložbe "Chapters" (nosi isti naziv). Na izložbi uz Frenkieja bio je i njegov veliki prijatelj Emir Alagić aka DJ Soul, o kojem ima samo riječi hvale.

- Emir Alagić aka DJ Soul jedna je od najvažnijih osoba u mom životu. On mi je otvorio vrata ozbiljnije, profesionalnije karijere. Preko njega sam dobio pristup radiju kao mediju te radijskoj emisiji "Fm Jam", od koje je sve i krenulo. S DJ Soulom sam naučio mnoge stvari o muzici o kojima nisam imao pojma – šta je intonacija, takt, ritam... Neizmjerno sam zahvalan i Erolu Tahiroviću, a tu je i Edo Maajka. Njih nikako ne smijem zaboraviti.

Vrijeme neke stvari donese, a druge odnese. Žao mi je što jedna radijska emisija poput "Fm Jam" više ne postoji, ali otkako su društvene mreže ušle u naš život, konvencionalni mediji su ostali u drugom planu. S jedne strane mi je žao, ali s druge strane sam prihvatio novu realnost. Dosta je jednostavnije sve postalo, tehnologija nam je nadohvat ruke, imamo direktan kontakt s fanovima tako da se ne brinem puno. Ko zna, točak sreće se okreće. Gramofonske ploče opet su u modi, a možda se vrate i "klasične" radijske emisije jednog dana - ostavio je otvorenu mogućnost.

Vječno je pitanje da li je rock 'n' roll mrtav. Neki govore da je već dugo "ispisan iz živih" jer više nema organiziranog bunta, da nema poruka koje u sebi sadržavaju vapaje za promjenom društva nabolje. Frenkie nam odgovara na pitanje da li je, vodeći se tom logikom, hip hop kultura danas mrtva.

- Ne bih se složio ni za rock 'n' roll ni za hip hop. Dok je mene, bit će i pjesama kao što su "Hajmo ih rušit'', "Identitet" ili "Oktobar". Manje ih je nego prije, ali ih ima. Ipak, ne gledam nužno negativno na nove generacije, one imaju drugačiji mindset, druge ih stvari zanimaju i drugim se stvarima bave. Sve je to neka evolucija u razmišljanju i muzici. Uprkos svemu, ako ćemo šire gledati, i dalje postoje "tvrdi" rock 'n' roll i hip hop izvođači, ali možda ne dobijaju dovoljno pažnje. Moraš ih pronaći - ističe Frenkie uz napomenu da je jako bitno da danas imamo mogućnost izbora te da je na ljudima da izaberu ono što im najviše godi.

Posljednji put Adnan Hamidović Frenkie govorio je za Stav neposredno nakon izlaska njegovog albuma "Manifest". Od tada, popularnost ovog studijskog materijala vrtoglavo je rasla, a čovjek koji se u ovom razgovoru nalazi prekoputa nas ima i potencijalno objašnjenje zašto je to tako.

- Mislim da su ljudi osjetili na albumu "Manifest" da sam iskren i da nisam previše razmišljao o tome šta ću i kako reći. To je nekako najveći razlog zašto je album odlično prihvaćen i slušan. Najviše sam ponosan na taj album jer sam to naprosto ja. Moguće je da sam u prošlosti kalkulirao o nekim pojedinostima, pokušavao slijediti tematske i produkcijske trendove, ali to sam na primjeru "Manifesta" totalno odbacio. Tu sam radio ono što ja hoću i, eto, pokazalo se da sam dobio najbolje - podvlači.

Osim što je vrsni muzičar, Frenkie je krajnje bitna figura i na domaćoj grafiti mapi. Dobar dio izložbe "Chapters" čine, kao što smo prethodno naveli, i grafiti radovi. On priznaje da grafiti vandalizam postoji, ali također nastoji približiti i umjetničku važnost ovog načina kreativnog izražavanja.

- Na početku sam i ja crtao ilegalno, na mjestima gdje to nije bilo dozvoljeno, ali smo moja ekipa i ja opet imali neki senzibilitet. Nismo nikada dirali kulturno-historijske objekte i nove zgrade, već išarane komunističke ruševine. Bitno je da se ovo ne shvati kao pravdanje tih postupaka, daleko bilo od toga, ali jednako je važno da ljudi vide i drugu stranu grafita. Ta druga strana grafita upućuje na to da su grafiti umjetnost koja se izučava na fakultetima, ušla je u galerije i muzeje. To je vrsta zidne umjetnosti koja je puno utjecala na popularnu kulturu. Danas je bez pogovora prihvaćena kao umjetnost - priča Hamidović.

Brutalna cenzura na slučaju Gaze

Adnan Hamidović Frenkie smatra da je i underground scena, kako kod nas tako i u svijetu, živa sve dok ima onih koji pričaju priče čije pričanje nije poželjno. Nastoji pojasniti da se termin "underground" ranije percipirao totalno drugačije u odnosu na njegovo današnje poimanje.

- Underground su za mene izvođači, bez obzira na žanr, koji pričaju drugačiju priču, koji imaju narativ koji nije glavni u društvu. Aktuelni su nam primjeri Gaza i Palestina. Imamo jako malo umjetnika koji o tome govore. Gledamo li tako, mogao bih reći da su oni koji govore o Gazi i Palestini underground. Njihov stav nije vidljiv u mainstream medijima, ali je ipak tu. Imaju hrabrost da otvaraju te teme, što je pohvalno.

Underground je termin koji se nekada vezao za neafirmirane performere, ali danas ta sintagma "neafirmirani izvođač" nema bitnost. Ko je danas neafirmiran?! U svijetu muzike, prije se smatralo da si neafirmiran ako nemaš demo, objavljeni album ili izdavačku kuću. Danas klinci sami mogu objaviti svoj materijal tako da se ne može reći za njih da nisu afirmirani. Ja bih se fokusirao na teme koje oni obrađuju. Ako pričaju priče koje nisu zastupljene u široj javnosti, onda su underground. Ako ćemo već tako, underground itekako postoji - kategoričan je on.

Napominje da se na pitanju Gaze i Palestine prvi put kristalno jasno vidjelo koliko je opasna cenzura, pogotovo u SAD-u i generalno na Zapadu. Tamo postoji, kaže, nepatvoreni tabu, koji se najbolje vidi na primjeru izostanka kritike Izraela.

- Puno muzičara, glumaca i drugih aktivista imalo je dosta problema kada su govorili protiv zločina Izraela. Baš nedavno čitam jedan tekst o Greti Thunberg, ekološkoj aktivistici koja je dugo bila medijski superstar. O njoj se nadugo i naširoko pisalo. Međutim, kako je progovorila o patnji Palestinaca, naprasno je nestala s medijskog pejzaža. Nigdje je nema više. To nam jasno pokazuje da je taj aparat cenzure izuzetno opasan i brutalno efikasan.

Kao svojevrsni prostor slobode vidim pojedine društvene mreže, posebno TikTok, koje još nisu u potpunosti stavljene pod kontrolu "gospodara misli". Grozno je kako su ljudima lijepili etikete antisemitizma samo zato što su se usudili reći istinu. Na taj način su mnogima uništili karijere, živote, bez jednog jedinog valjanog argumenta. Sreća je što u medijima, baš kao i u muzici, još uvijek imamo underground, imamo ljude koji smiju govoriti "zabranjene riječi", iznositi svoj stav bez obzira na sve, a ti su ljudi moji lični heroji. Jako su zajebana vremena, a to znači da se mi moramo još više aktivirati - stava je Adnan Hamidović.

U nastavku objašnjava i to da se umjetnost može koristiti za promicanje negativnih i pozitivnih vrijednosti, a da je na umjetnicima izbor šta od ovo dvoje uzeti. 

- U muzici, filmu, književnosti i medijima iznova i iznova "pale" iste stvari – nasilje i seks. To je ono zagarantirano. Ako napraviš pjesmu koja će se tematski nasloniti na prethodno navedeno, velike su šanse da ćeš ostvariti uspjeh. Mladim ljudima će to biti zanimljivo. S druge strane, imamo i pozitivne vrijednosti koje promoviramo kroz muziku. Jedan od najboljih primjera iz mog opusa jeste pjesma "Izgubljeni snovi" koja govori o problemu ovisnosti o narkoticima. Ne prođe sedmica ili mjesec da ne dobijem neku poruku koja sadrži zahvalu zbog toga što sam nekome pomogao da otvori oči i suoči se s ovim golemim izazovom. Samim tim, muzika je mač s dvije oštrice, može biti iskorištena u negativne ili pozitivne svrhe.

Na umjetniku je da prepozna to koje je priče dio, tj. kojeg gospodara služi. Rep je način artikuliranja bunta, "apel za pomoć" ljudima koji su 1980-ih živjeli u američkim getima. Prve rep pjesme su bile o borbi protiv rasizma, govorile su o problemima ljudi koji žive u siromašnim dijelovima grada. S vremenom je to iskrivljeno, a tome su uveliko pripomogle muzička i medijska industrija. One su prepoznale da "pale" neke drugačije poruke - približava nam svoje viđenje.

Pošto živimo u ekstra brzom, turbo, mega vremenu, nadohvat ruke nam je mali milion informacija, Frenkie kaže da nam je jedini spas upravo u odupiranju tom vrtlogu.

- Ja sam spas pronašao u vjeri. Kada se nađete u tom stanju mira, sve postaje lakše raditi. Prije sam tvrdio da svaki umjetnik mora osjetiti loša vremena kako bi bolje stvarao, to može biti način da taj sav bijes izbaci iz sebe, ali za kreativno stvaranje danas mislim da je najpotrebniji mir. U miru najbolje sistematiziraš svoje misli i iskustva, što kasnije prenosiš na tekst, pjesmu, grafit, sliku i ostalo. Ja sam taj mir pronašao u islamu - zaključio je on.

Uči čitajući vjersku literaturu

Na samom kraju našeg druženja Frenkie za Stav govori da ima novih izvođača koje rado sluša.

- Jedna od njih je i Ema, djevojka koja će uskoro objaviti singl na čijoj produkciji je radio Mirza Rahmanović Indigo, a koji ćete uskoro moći poslušati na YouTube kanalu "Fm Jama". Kada je riječ o punk i rock svijetu, izdvajam grupe Popik i Fakat. Zaista su super - nabrojao je.

Kako kroz smijeh priča, privatno sluša sve što djeca žele slušati u kolima. Oni su DJ-evi kada god se voze.

- To je uglavnom pop muzika, ova aktuelna. Njima se to sviđa, a na mene djeluje opuštajuće. Što se tiče repa, informiram se o svemu što se stvara u savremenom trenutku, čitam o onome što se objavljuje, a nakon toga izdvajam ono što je meni zanimljivo. U posljednje vrijeme čitam vjersku literaturu kroz koju dosta učim.

Filmove biram otprilike kao i muziku – trudim se biti upoznat o aktuelnostima, a nakon toga pravim selekciju. Preporučio bih čitaocima našeg razgovora seriju na kojoj je radio Seth Rogen, a to je "The Studio". To je priča o Hollywoodu i blještavilu filmskog života, ali iza kulisa. Neka pogledaju i "MobLand" u kojem igra fantastični Tom Hardy - na kraju je dao i svoje preporuke Adnan Hamidović Frenkie.