To što se Netanyahu obrušio na Macrona u "Figarou" samo podebljava članak Shmuela Triganoa u istim novinama koji je predložio da se za muslimane u Francuskoj primijeni sličan pristup kao što je Napoleon Bonaparte primijenio prema jevrejima početkom 19. stoljeća.
Trigano argumentira da bi se islam trebao integrirati u francuski republikanski okvir na način sličan onome kako je Napoleon regulirao judaizam.
Napoleonov pristup Židovima
Napoleon Bonaparte je imao složen odnos prema jevrejima. Tijekom svoje vladavine, poduzeo je niz mjera koje su imale značajan utjecaj na jevrejsku zajednicu u Europi. Napoleon je nastavio politiku emancipacije jevreja započetu tijekom Francuske revolucije, ukinuvši zakone koji su ograničavali njihova prava, uključujući obvezu nošenja žutih oznaka i ograničenja na posjedovanje imovine i obavljanje određenih zanimanja. Također je ukinuo getoizaciju, omogućujući jevrejima slobodno kretanje i naseljavanje.
Kako bi regulirao jevrejski vjerski život i olakšao njihovu integraciju u francusko društvo, Napoleon je uspostavio konzistorije, tijela koja su služila kao posrednici između jevrejskih zajednica i francuske vlade. Međutim, Napoleon je također uveo mjere koje su ograničavale ekonomsku aktivnost jevreja, poput dekreta iz 1808. godine koji je ograničio slobodu kretanja i ekonomsku aktivnost jevreja u istočnim provincijama Francuskog Carstva.
Sanhedrin i 12 Pitanja
Jedan od ključnih događaja u Napoleonovom odnosu prema jevrejima bio je sazivanje Velikog Sanhedrina 1806. godine. Sanhedrin je bio skupština jevrejskih rabina i laika, koja je trebala raspravljati o pitanjima židovskog zakona i njihovom odnosu prema francuskom zakonodavstvu. Napoleon je postavio 12 pitanja koja su se odnosila na različite aspekte jevrejskog života, uključujući poligamiju, razvod, međuvjerske brakove, lojalnost prema Francuskoj i usury (kamata).
12 Pitanja Napoleona Velikom Sanhedrinu:
Je li poligamija dopuštena među jevrejima?
Je li razvod priznat prema jevrejskom zakonu?
Mogu li se jevreji vjenčati s kršćanima?
Hoće li Francuzi biti smatrani strancima ili braćom među jevrejima?
U kakvom su odnosu, prema jevrejskom zakonu, jevreji prema Francuzima?
Smatraju li jevreji rođeni u Francuskoj Francusku svojom domovinom?
Jesu li jevreji dužni poštovati zakone i običaje zemlje?
Ko bira rabine?
Koje su pravne ovlasti rabina?
Postoji li neka vrsta posla u kojem jevreji ne smiju sudjelovati?
Je li usury (kamata) zabranjeno među jevrejima?
Je li dopušteno ili zabranjeno prakticirati visoku kamatu s nejevrejima?
Triganoov prijedlog za muslimane
Shmuel Trigano u svom članku predlaže da se za muslimane u Francuskoj primijeni sličan model integracije. On ističe da se ne treba oslanjati samo na zakon o odvajanju crkve i države iz 1905. godine, već da se treba vratiti na napoleonske reforme koje su imale za cilj integraciju religija u naciju. Trigano smatra da bi takav pristup mogao pomoći u rješavanju pitanja vezanih uz imigraciju, laicitet, školstvo, nacionalnu sigurnost i terorizam.
Shmuel Triganoov prijedlog za integraciju muslimana u Francuskoj, inspiriran napoleonskim modelom prema jevrejima, izazvao je brojne kritike zbog svoje neprikladnosti u suvremenom kontekstu. Kritičari ističu da bi takav pristup mogao dovesti do stigmatizacije i diskriminacije muslimanske zajednice, stvarajući osjećaj izdvojenosti i nejednakosti. Povijesni kontekst Napoleonovih mjera, koje su bile proizvod svog vremena, ne može se jednostavno prenijeti na današnje društvo bez ozbiljnih posljedica po temeljna prava i slobode muslimana.
Nametanje posebnih pravila i regulacija za muslimane bilo bi u suprotnosti s principima jednakosti i slobode vjeroispovijesti, što su temeljne vrijednosti modernog društva. Osim toga, praktična provedba Triganovog modela zahtijevala bi značajne resurse i mogla bi naići na otpor unutar muslimanske zajednice, dodatno polarizirajući francusko društvo u kontekstu rastuće islamofobije i političkih napetosti.
