Slijepi miševi su jedini leteći sisari na svijetu, poznati po svojoj sposobnosti eholokacije. Iako su često nepravedno okrivljeni za širenje bolesti, poput pandemije koronavirusa, njihova uloga u ekosistemima je neprocjenjiva. Oni kontrolišu populacije insekata, uključujući štetočine koje ugrožavaju poljoprivredne usjeve. Bez njih, poljoprivrednici bi se suočili s većim izazovima u zaštiti svojih kultura.
U 19. vijeku, guano (izmet slijepih miševa), bogat azotom, fosforom i kalijumom, postao je ključan za poljoprivredu. Sjedinjene Američke Države su prepoznale njegov značaj i donijele Guano Islands Act 1856. godine, omogućavajući preuzimanje kontrole nad ostrvima bogatim guanom. Ovaj resurs je omogućio značajno povećanje poljoprivrednih prinosa, što je bilo ključno za prehranu rastuće populacije.
Alexander von Humboldt i guano
Alexander von Humboldt, pruski prirodnjak i istraživač, imao je ključnu ulogu u prepoznavanju vrijednosti guana kao gnojiva. Tokom svoje ekspedicije u Južnoj Americi 1802. godine, Humboldt je posjetio Peru i primijetio velike naslage guana na obalama. Fasciniran njegovim potencijalom, Humboldt je poslao uzorke guana u Evropu na analizu.
Njemački hemičar Justus von Liebig potvrdio je superiorni kvalitet guana kao gnojiva, što je pokrenulo veliki interes za njegovu eksploataciju i izvoz u Evropu. Humboldtova otkrića i dokumentacija o guanu značajno su doprinijeli njegovom prihvatanju u evropskoj poljoprivredi, što je dovelo do “guano groznice” sredinom 19. vijeka.
Humboldtova istraživanja nisu samo otkrila ekonomski potencijal guana, već su također doprinijela razumijevanju ekoloških i geoloških procesa u Južnoj Americi. Njegov rad je postavio temelje za buduća istraživanja i eksploataciju prirodnih resursa, čime je značajno uticao na nauku i ekonomiju tog vremena.
Kako su zalihe guana počele da se smanjuju, naučnici su razvili metode za proizvodnju veštačkih đubriva. Haber-Bosch proces, razvijen početkom 20. vijeka, omogućio je sintezu amonijaka iz atmosferskog azota, čime je započela era veštačkih đubriva. Ova đubriva su postala ekonomski isplativija i efikasnija, omogućavajući dalji rast poljoprivredne proizvodnje.
Fosfati: Srce modernih đubriva
Fosfati su ključni sastojak veštačkih đubriva, neophodni za rast biljaka. Zapadna Sahara, bogata fosfatima, postala je strateški važna regija. Maroko, koji kontroliše većinu Zapadne Sahare, koristi ove resurse za jačanje svoje ekonomije. Kontrola nad fosfatima ima dalekosežne ekonomske i političke posljedice, jer su fosfati ključni za globalnu sigurnost hrane.
Prema procjenama, svjetske zalihe fosfata iznose oko 71 milijardu tona, a najveća nalazišta se nalaze u Maroku i Zapadnoj Sahari, koja zajedno posjeduju oko 50 milijardi tona. Kina, Egipat i Alžir također imaju značajne rezerve, ali su znatno manje u poređenju s Marokom.
Zapadna Sahara je predmet dugotrajnog sukoba između Maroka i Fronta Polisario, koji podržava Alžir. Sjedinjene Američke Države su priznale marokanski suverenitet nad Zapadnom Saharom 2020. godine, dok Velika Britanija podržava napore UN-a za postizanje mirnog rješenja putem pregovora. Francuska je nedavno podržala marokanski plan autonomije za Zapadnu Saharu, što je značajan zaokret u njihovoj politici.
Francuski zaokret prema Maroku
Francuski predsjednik Emmanuel Macron odlučio je podržati marokanski plan autonomije za Zapadnu Saharu, što je ključan korak u jačanju odnosa između Francuske i Maroka. Ova podrška je važna za Maroko, jer dodatno legitimizira njihove pretenzije na Zapadnu Saharu i jača njihovu poziciju u međunarodnoj zajednici.
Od slijepih miševa do fosfata u Zapadnoj Sahari, prirodni resursi imaju ključnu ulogu u oblikovanju međunarodnih odnosa i geopolitike. Francuski zaokret prema Maroku i podrška njihovom planu autonomije za Zapadnu Saharu svjedoči složene dinamike koje oblikuju naš svijet.