Ministar za Evropu i vanjske poslove Francuske Benjamin Haddad stiže u Sarajevo kako bi prisustvovao sjednici Vijeća za implementaciju mira na kojoj će se raspravljati o nasljedniku Christiana Schmidta na poziciji visokog predstavnika.
- Na putu za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu danas, u društvu mog njemačkog kolege Krichbauma. Sastat ćemo se s političkim liderima i predstavnicima civilnog društva te poslati jasnu poruku podrške evropskoj perspektivi regiona. Balkan je u srcu Evrope. Prije trideset godina rat je razorio ovaj region. Ne smijemo to zaboraviti, a još manje dopustiti da se rivalske sile miješaju u naše susjedstvo kako bi poticale nestabilnost.- napisao je Haddad.
Ova izjava Haddada može se posmatrati na nekoliko nivoa, pri čemu je važno razlikovati javnu diplomatsku poruku od stvarnih geopolitičkih procesa koji se odvijaju iza zatvorenih vrata.
Haddadova formulacija o "rivalskim silama" nije slučajna. Iako ranije rezerviran za Rusiju, termin "rivalska sila" sada podrazumijeva i druge aktere koji pokušavaju ostvariti politički utjecaj na Zapadnom Balkanu.
Pred sjednicu Vijeća za implementaciju mira na kojoj bi trebao biti potvrđen novi visoki predstavnik u našoj zemlji, Haddadova poruka usmjerena je na potvrdu stava o kojem se u javnosti spekulira već neko vrijeme, a to je da EU ne želi prepustiti Balkan drugim centrima moći, pa se stoga iza kulisa vodi teška, iscrpljujuća diplomatska bitka oko imena novog kandidata za čelnu poziciju OHR-a.
En route vers le Montenegro et la Bosnie Herzégovine aujourd’hui, en compagnie de mon homologue @GuntherKrichba3 . Nous rencontrerons les dirigeants et acteurs de la société civile, et y enverrons un message clair de soutien à la perspective de la région.
— Benjamin Haddad (@benjaminhaddad) June 1, 2026
Les Balkans sont…
Kada govori o BiH, Haddad naglašava kontinuirano prisustvo Francuske i Njemačke, dvije zemlje koje trenutno djeluju blokovski suprotno od nastojanja SAD-a u vezi sa OHR-om, te nude vlastite kandidate za novog visokog predstavnika.
Haddadov i dolazak njegovog kolege iz Njemačke pred sjednicu PIC-a teško može biti protokolaran događaj, pa se izbor novog visokog predstavnika pretvara u najgori scenarij neizvjesnog ishoda za BiH gledan kroz prizmu testa odnosa evropskih sila i Washingtona.
Za razliku od ranije kada su odluke unutar PIC-a uglavnom nastajale kroz koordinirane politike zapadnih saveznika, sada je vidljivo da postoje različite vizije budućeg upravljanja OHR-a.
Francuska pozicija svoju ishodišnu tačku ima u širem konceptu "strateške autonomije Evrope" kojeg već godinama zagovara predsjednik Emmanuel Macron, a koji je i prije nekoliko godina nudio evropskim partnerima novi model odnosa Evropske unije sa zemljama Zapadnog Balkana.
Izbor novog visokog predstavnika u BiH nikako se ne odnosi samo na diplomatsku funkciju već se na primjeru BiH trenutno radi o simbolu odnosa snaga unutar zapadnih sila.
Francuska i Njemačka vjerovatno žele poslati signal domaćim političkim akterima da će evropski put ostati dominantan okvir, ali činjenica i dalje ostaje da intenzivne rasprave koje su se iz tišine diplomatskih okvira prelile u javni prostor o tome ko će naslijediti Christiana Schmidta, pokazuju da međunarodna zajednica još uvijek BiH posmatra kao prostor koji zahtijeva snažan međunarodni nadzor.
Haddadova izjava tako se čita i kao indirektna poruka Washingtonu jer se dolaskom francuskih i njemačkih ministara u Sarajevo neposredno prije odluke PIC-a želi demonstrirati da evropske prijestolnice ne namjeravaju biti puki posmatrači procesa.
Narednih dana javnost u našoj zemlji neće saznati samo ko će biti novi visoki predstavnik već i koliko je snažna evropska sposobnost da samostalno oblikuje politiku prema Zapadnom Balkanu ili je BiH postala poligon za novo odmjeravanje utjecaja između Washingtona i vodećih evropskih sila.
Ukoliko dođe do ozbiljnog neslaganja oko kandidata i međunarodni akteri ne budu mogli doći do dogovora svih država (a ne samo većine zemalja članica PIC-a) Vijeća za implementaciju mira, mogućnost da Schmidt kao visoki predstavnik u ostavci ostane u našoj zemlji do kraja godine u postoji, iako je manje izvjesna.
Ovaj put, ne radi se samo o nominaciji kandidata, već o generalnom pristupu samom mandatu visokog predstavnika u našoj zemlji, pa je situacija mnogo kompliciranija no što je to bio slučaj tokom prethodnih ciklusa.

